U novoj epizodi podcasta Sindikalni megafon ugostili smo novinarku Luciju Lacković i novinara Ivora Kruljca, s kojima nastavljamo dijalog o položaju mladih novinara i novinarki u Hrvatskoj. Nakon što smo objavili tekstove Lucije Lacković i Ivora Kruljca u kojima su otvoreno progovorili o radnim uvjetima, profesionalnim pritiscima i izazovima s kojima se susreću mlađe generacije u medijima, pozvali smo ih u podcast kako bismo tu temu produbili i dali joj prostor koji zaslužuje. Riječ je o iznimno važnoj temi, a ono što su kolegica i kolega iznijeli pokazuje koliko je stanje u novinarstvu teško, ali i koliko su mladi novinari i dalje motivirani boriti se za kvalitetu profesije. Razgovor u podcastu Sindikalni Megafon otvorio je niz pitanja o suvremenom novinarstvu iz perspektive onih koji su tek posljednjih desetak godina ušli u profesiju. Gosti Josipa Šarića govorili su o čestim promjenama poslova koje su obilježile njihove karijere, promjenama koje, kako ističu, nisu rezultat neozbiljnosti ili nedostatka radne etike, već potrebe za profesionalnom autonomijom, želje za autentičnim temama i nemogućnosti da se kvalitetno radi u redakcijama koje su kronično podkapacitirane. Posebno su istaknuli loše uredničke odnose, pritiske i slučajeve mobbinga, koji se često povezuju s hijerarhijskim obrascima i stilovima upravljanja karakterističnima za starije generacije urednika. Financijska nesigurnost dodatno pogoršava situaciju jer je stabilan i pristojno plaćen novinarski posao sve teže pronaći. U razgovoru su se dotaknuli i generacijskih razlika unutar profesije. Mlađe novinare često se etiketira kao površne, sklone “copy-paste” novinarstvu i podređene algoritmima, iako su, kako naglašavaju, upravo oni često najzainteresiraniji za istraživački rad i dublju obradu tema, ali rijetko dobivaju prilku. Problemi poput loših plaća, kratkih rokova i stalnih pritisaka zajednički su svim novinarima, ali mlađe generacije dodatno opterećuje količina informacija s kojima svakodnevno rade, dok urednici, smatraju gosti, nerijetko ne razumiju suvremeni kontekst u kojem mlađi novinari djeluju niti im pružaju adekvatnu podršku.
Poseban dio razgovora bio je posvećen općem stanju novinarstva danas. Prevladava logika kvantitete ispred kvalitete, s naglaskom na clickbait sadržaj i prilagodbu algoritmima, dok za dubinsko istraživanje i terenski rad često nema ni vremena ni resursa. Novinari su preopterećeni jer jedan čovjek istovremeno pokriva više potpuno različitih područja, od politike i tehnologije do društvenih mreža i moderiranja komentara, objasnila je Lucija Lacković. Iako su informativne emisije sve dulje, sami prilozi postaju sve kraći, često nedovoljni za ozbiljnu analizu složenih tema. Lucija Lacković i Ivor Kruljac ističu da bi radije radili manje, ali kvalitetnije, u formatima koji dopuštaju kontekst i objašnjenje. Govoreći o odnosu javnosti prema novinarima, upozorili su na rastuće nepovjerenje, demonizaciju profesije i relativizaciju činjenica. Fact-checking se sve češće doživljava kao pristranost, dok algoritmi društvenih mreža potiču stvaranje zatvorenih krugova u kojima publika traži potvrdu vlastitih stavova. Dezinformacije se šire brzo i jeftino, a borba protiv njih postaje sve teža. Dotaknuli su se i pitanja mentorstva i obrazovanja. Iako mentorstvo smatraju izuzetno važnim, ono je često utemeljeno na zastarjelim praksama koje ne prate promjene u medijima. Iskustvo, snalažljivost i praktične vještine danas su važnije od same diplome, iako fakulteti nude određene prilike za stjecanje znanja, pod uvjetom da su studenti dovoljno motivirani. U tom kontekstu razgovaralo se i o umjetnoj inteligenciji u novinarstvu, koju gosti vide kao neizbježan dio budućnostim a jedne strane postoji zabrinutost zbog mogućeg gubitka radnih mjesta i šireg društvenog utjecaja, ali AI se prepoznaje i kao alat koji bi mogao preuzeti rutinske zadatke i novinarima ostaviti više prostora za terenski i istraživački rad, objasnio je Ivor Kruljac. Lucija Lacković je istaknula da joj je sindikat bio presudan u situacijama mobbinga i loših radnih uvjeta te da bez sindikalne podrške mnogi novinari ostaju potpuno nezaštićeni. Ivor Kruljac se načelno slaže s nužnošću sindikalnog organiziranja, ali izražava skepsu prema stvarnoj moći sindikata u rješavanju svakodnevnih problema, naglašavajući potrebu za jačim i vidljivijim kolektivnim djelovanjem. Razgovor se dotaknuo i šire slike hrvatske medijske scene. Iako u Hrvatskoj postoje iznimno kvalitetni istraživački novinari, njihov je rad često ograničen slabostima sustava, od pravosuđa do modela financiranja medija. Ukazano je na problem ovisnosti medija o političkim i ekonomskim centrima moći, kao i na činjenicu da su javni i neprofitni mediji sustavno zanemarivani. Nezavisni mediji i freelanceri često ovise o europskim fondovima, čiji su natječaji složeni i administrativno zahtjevni, pa gosti zagovaraju uspostavu nacionalnih fondova za istraživačko novinarstvo.
Unatoč svemu, Lucija Lacković i Ivor Kruljac jasno su poručili da namjeravaju ostati u novinarstvu. Za njih to nije samo posao, već poziv i javno dobro. Svjesni su da je profesija u krizi, ali vjeruju da bi bez angažiranih, kritičnih i solidarnih novinara situacija bila još gora. Ova epizoda Sindikalnog podcasta dio je projekta Socijalni dijalog za promjene: Jačanje kapaciteta socijalnih partnera u medijima kroz osposobljavanje i suradnju, koji provodi Sindikat novinara Hrvatske u partnerstvu sa Sindikatom grafičara i medija. Projekt je usmjeren na jačanje socijalnog dijaloga u medijskom sektoru, unapređenje radnih uvjeta novinara i medijskih radnika te osnaživanje sindikalnog djelovanja kroz edukaciju, suradnju i razvoj komunikacijskih i digitalnih sadržaja. Sindikalni podcast jedan je od alata projekta kojim se u javnom prostoru otvaraju ključne teme vezane uz položaj radnika u medijima, s posebnim naglaskom na mlade, prekarne i nedovoljno zaštićene novinare i novinarke.
