Na konferenciji Eurocadresa, organizacije koja predstavlja gotovo šest milijuna profesionalaca i menadžera diljem Europe i jedan je od tri europska međusektorska socijalna partnera, Eurocadres ima ključnu ulogu u europskom socijalnom dijalogu – okupljajući članove iz svih industrijskih grana, javnih i privatnih službi te administrativnih sektora. Na panelu “Jačanje demokracije na radnom mjestu”o važnosti novinarstva u obrani demokracije govorila je Maja Sever, predsjednica SNH i Europske federacije novinara.
Eurocadresova misija: “biti sindikalni pokretač promjena za pravednu i održivu Europu temeljenu na znanju” dobro je opisala duh konferencije i panela kojeg je otvorila Grace Blakeley, britanska ekonomistica, novinarka i autorica, koja se već godinama bavi pitanjima korporativne moći i kasne faze kapitalizma.
Grace Blakeley je naglasila kako su mnoge europske stranke sada toliko ukorijenjene u neoliberalnim ekonomskim vrijednostima, da same teško mogu obnoviti istinski demokratske politike. U uvodnom govoru analizirala je narativ krajnje desnice i nesnalaženje ljevice da pronađe odgovor i dopre do radnika, Blakeley smatra da upravo vraćanje snage i upravljačke moći radnicima mora biti puti i pozvala na alternativne ekonomske modele temeljene na moći zajednica, a ne na hegemoniji globalnog kapitala.
Njena poruka bila je jasna: „Samo zajedničkim djelovanjem građani mogu razbiti savez između ultrabogatih i krajnje desnice i obraniti mogućnost istinski slobodnog života za sve.“
Sophie Binet, glavna tajnica francuskog sindikata CGT, govorila o recentnim događajima u Francuskoj i o važnosti da sindikati preuzmu svoju društveno-političku ulogu u borbi protiv krajnje desnice koja, kako je istaknula: „izravno napada sindikalno organiziranje i radnička prava“. Opisala je kako je u Francuskoj dolazak krajnje desnice na vlast spriječen širokom mobilizacijom sindikata i građana. Binet je naglasila kako krajnja desnica nije regularna politička opcija, već prijetnja društvenoj koheziji i radničkoj solidarnosti.
Francuske su sindikalne organizacije, rekla je, upravo pokrenule veliku kampanju protiv rasizma i antisemitizma na radnom mjestu, jer te borbe moraju biti zajedničke i bez dvosmislenosti. Glasanje za krajnju desnicu više nije samo prosvjed, već pogrešan glas nade. A zadaća sindikata jest ponuditi stvarni izlaz i riješenja koja će zaštiti radnička prava, zaključuje Binet.
Li Andersson, zastupnica u Europskom parlamentu i čelnica finske stranke Left Alliance, nadovezala se primjerom Finske – zemlje koja već živi posljedice vladavine desnog i krajnje desnog saveza. „Finska je jedna od rijetkih zemalja u Europi gdje smo već vidjeli i iskusili što znači kada krajnja desnica i tradicionalna desnica surađuju.“ Objasnila je kako su ta vlast i njezine politike značile napad na sindikate, ograničavanje prava na štrajk, rezove u socijalnoj zaštiti i zdravstvu, povećanje PDV-a, te smanjenje financiranja za klimu i okoliš. „Vidjeli smo što zapravo znači suradnja između desnice i krajnje desnice – povijesne rezove i eroziju radničkih prava.“
Andersson je također naglasila važnost izgradnje širokih progresivnih koalicija koje će osporiti ovakve loše modele.
Marc Botenga, zastupnik iz Belgije (PTB/PVDA), govorio je o važnosti autentične ljevičarske politike i uloge sindikata u stvaranju društvene protuteže, naglašavajući da je prava snaga na ulicama što se posljednjih dana pokazalo i u Belgiji, govorio je o tome kako prisiliti vlade da zaista čuju radnike, u kontekstu belgijske „Arizona koalicije“ koja se suočava s masovnim nezadovoljstvom.
Naglasio je da su prosvjedi i sindikalna mobilizacija u Belgiji pokazali da vlade, ako ne žele slušati, mogu biti natjerane da to učine. “To je bila godina u kojoj su radnici pokazali da imaju moć promijeniti narativ. Kad se sindikati ujedine i ljudi izađu na ulice, vlade više ne mogu ignorirati zahtjeve”, Botenga je upozorio i na širi trend: povlačenje građanskih sloboda i slabljenje radničkih prava, kako u Europi, tako i u SAD-u, uz upozorenje da a”ko Europa dopusti da joj se dogodi ‘Trumpov svijet’, izgubit ćemo ono što nas čini drugačijima, socijalnu pravdu i kolektivna prava. Zato je borba za radnička prava važna.”
U svom izlaganju Maja Sever naglasila je da stanje medijskih sloboda u Europi izravno odražava stanje demokracije – i u institucijama i na radnim mjestima. Prema podacima Mapping Media Freedom baze, u prvoj polovici godine zabilježeno je 709 kršenja slobode medija, koja su pogodila više od 1.200 novinara i redakcija, i to je samo dio problema, stvarno stanje je mnogo gore. EFJ odgovor je prvenstveno ljudski, što uključuje razgovarati sa svakim od ovih 709 osoba, jer iza svakog broja stoji osoba koja trpi pritisak, nasilje ili gubitak posla.
Europska federacija novinara radi s članicama na sustavnom alarmiranju o ovim brojkama, kao što je neki dan izvijestila predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Layen prije odlaska u Srbiju što se tamo zapravo događa, sa našim članicama radi se na jačanju kapacitaeta u sindikalnom radu, kolektivnom pregovaranju, zaštiti novinara i provedbi Europskog akta o slobodi medija (EMFA), kako bi svaka redakcija postala prostor demokracije i slobode izražavanja.
Novinari žive i rade u izuzetno slabim radničkim uvjetima, što dovodi i do teškog profesionalnog položaja. U nekim zemljama koje su na pristupnom putu u EU i nema sindikata novinara, a kamoli kolektivnih ugovora u medijskim kućama, novinari rade potplaćeni, sa slabim ugovorima i bez ikakve zaštite, a sve to bi trebao biti temelj njihovog slobodnogi neovisnog rada. Javnost i političari bi trebali pokazati razumijevanje za posao koji novinari rade. Novinari nismu tu da budu ugodni i dragi, novinari moraju postavljati pitanja koja nisu ugodna, a u javnosti se uvriježeo narativ koji nameće krajnja desnica o novinarima koji su zli i uzrok svih problema. Najlakše je okriviti novinare, ali ali Sever je pozvala sve da poštujetu novinarski posao, učinine sve da se zakoni, direktive i uredbe poput EMFA-e, AntiSLAPP direktive i ostalih EU medijskih propisa zaista primjene na nacionalnim razinama i makar daju okvir za zaštitu rada i radničkih prava novinara. Postavila je i pitanje prisutnima žele li da njihove roditelje i djecu informiraju algoritmi velikih platformi, socijalnih mreža, ili žele podržati kvalitetno, profesionalno, neovisno novinarstvo, jer to je osnovno pitanje zaštite demokracije i svatko može doprinjeti.
Panel je donio različite, ali snažno povezane perspektive: od ekonomske kritike neoliberalizma, preko mobilizacije sindikata i otpora desnici, do obrane slobode medija kao temelja demokracije.
Svi su se sudionici složili: borba za radnička prava, slobodu medija i društvenu jednakost – jedna je te ista borba, a solidarnost, zajedništvo i istina i dalje najjače oružje.