Europski akt o slobodi medija (EMFA), donesen je s ciljem uspostavljanja jedinstvenog pravnog okvira za zaštitu slobode medija, uredničke autonomije i pluralizma u svim državama članicama Europske unije. Europska komisija ovim je aktom prvi put izravno regulirala područje medija na razini Unije, prepoznajući da je u mnogim zemljama, uključujući Hrvatsku, medijska neovisnost ozbiljno ugrožena, a zakonski mehanizmi nedovoljni da bi osigurali stvarnu zaštitu novinarske profesije i demokratske funkcije medija. Uredba obvezuje države članice da osiguraju neovisnost regulatornih tijela, transparentnost vlasništva i financiranja, zaštitu izvora informacija, ograniče politički utjecaj na javne medije i uvedu mehanizme za sprječavanje zlouporabe državnog oglašavanja.
U Hrvatskoj već postoje ključni zakoni koji uređuju medijski sektor, uključujući Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima i Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, kao i brojni drugi propisi koji posredno utječu na rad novinara i medija, poput Zakona o kaznenom postupku, Zakona o pristupu informacijama i Zakona o porezu na dodanu vrijednost. U tom kontekstu, očekivalo bi se da Vlada i Ministarstvo kulture i medija iskoriste ovu priliku kako bi proveli sveobuhvatnu reformu zakonodavnog okvira, usklađujući domaće zakone s obvezama koje proizlaze iz EMFA-e i odgovarajući na konkretne izazove koji godinama destabiliziraju hrvatsku medijsku scenu.
Međutim, zbog obaveze da implementira odredbe EMFA-u u nacionalni sustav, Vlada RH, točnije Ministarstvo kulture i medija u javnu je raspravu uputilo prijedlog Zakona o provedbi Uredbe 2024/1083 koji ne donosi očekivane promjene. Umjesto reforme postojećih zakona, predlaže se donošenje posebnog zakona koji u svojoj srži ne nudi rješenja za ključne probleme sektora, već predstavlja formalno ispunjavanje obveze, bez stvarne namjere da se adresiraju politički i ekonomski pritisci, netransparentno oglašavanje, slaba zaštita izvora, nepostojanje regulatorne neovisnosti i dramatično loši uvjeti rada u medijima. Time se izbjegava odgovornost i odgađa prijeko potrebna reforma, i to u trenutku kada je europski okvir pružio mogućnost i obvezu da se konačno napravi rez u korist javnog interesa.
Sindikat novinara Hrvatske u svojim je komentarima upozorio da je ovakav pristup u suprotnosti s duhom i ciljevima EMFA-e, pozivamo vas da se i vi uključite u e savjetovanje o ovom zakonu i/ili pročitate i komenirate naše opaske: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=30892
Već na početku dokumenta, u ocjeni stanja u medijskom prostoru u Hrvatskoj, umjesto konkretne analize, temeljene na podacima i istraživanjima, Ministarstvo je ponudilo formalistički opis obveze implementacije Uredbe, bez ikakvog osvrtanja na razloge zbog kojih je Europska komisija uopće predložila EMFA-u. Ignorirana su upozorenja iz relevantnih međunarodnih izvješća – uključujući Media Pluralism Monitor, izvješća Reportera bez granica, MFRR-a i Vijeća Europe – koja Hrvatsku redovito svrstavaju među zemlje u kojima su politički pritisci, vlasnička koncentracija, netransparentno financiranje i prekarnost rada ključni problemi za slobodu medija. Istraživanja pokazuju da publika sve manje vjeruje medijima, percepcija uredničke neovisnosti je niska, a lokalni i neprofitni mediji se svakodnevno bore za opstanak u uvjetima potpune financijske nesigurnosti.
U nacrtu Zakona nije prepoznata nijedna od temeljnih prijetnji koje su razlog njegova donošenja na razini EU – ne samo da se ne adresira problem političke kontrole nad medijima, već se dodatno cementira mehanizam kroz koji izvršna vlast ostaje ključni akter u imenovanju regulatornih tijela. Tako predloženi model Agencije i njezina Vijeća, koji se temelji na ranije povučenom i široko kritiziranom prijedlogu Zakona o medijima, ne nudi nikakve garancije stručnosti, neovisnosti ni odgovornosti. Umjesto stvarnog nadzora nad poštivanjem medijskih sloboda i pluralizma, predviđa se tijelo koje bi bilo u značajnoj mjeri pod utjecajem onih čiji bi rad trebalo nadzirati. Takav model je u potpunoj suprotnosti s EMFA-om, koja jasno propisuje da regulatorna tijela moraju biti operativno i financijski neovisna od vlasti, bez mogućnosti političkog kadroviranja ili pritisaka. Ne postavljaju se nikakvi standardi za zaštitu izvora, niti se otvara pitanje uređivačkog integriteta i autonomije redakcija, koje su sve više pod pritiskom vlasničkih, političkih i oglašivačkih interesa. Istovremeno, Hrvatska je i dalje bez nacionalnog kolektivnog ugovora za medijski sektor, čime se izravno krši jedan od strateških ciljeva EU-a – osiguranje kolektivnog pregovaranja za barem 80% tržišta rada.
Nacrt zakona ne osvrće se na funkcioniranje javnih servisa. HRT i Hina, i dalje ključne točke javnog informiranja, ostaju izvan dosega predložene regulacije. EMFA eksplicitno propisuje da države članice moraju osigurati neovisno, odgovorno i transparentno upravljanje javnim servisima, ali u hrvatskom prijedlogu nema nikakvog pokušaja da se to osigura. Nema izmjena u načinu imenovanja rukovodstva, nema sustava praćenja rada, nema obveze javnog izvještavanja niti zaštite uredničke autonomije. Država tako zadržava instrumente političkog utjecaja nad institucijama koje bi trebale služiti javnom interesu.
Prijedlog Zakona o provedbi EMFA-e, u sadašnjem obliku, ne predstavlja provedbu Uredbe u njezinoj suštini. Riječ je o birokratskoj mjeri koja zaobilazi stvarnu reformu i propušta izuzetnu priliku da se uspostavi pravno i institucionalno okruženje koje bi medijima u Hrvatskoj osiguralo stabilnost, neovisnost i profesionalni integritet i zato vas pozivamo da se uključite u javnu raspravu svojim komentarima. Europski akt o slobodi medija trebao bi biti poluga za redefiniranje medijske politike u zemlji, ali trenutačni prijedlog pokazuje da politička volja za to ne postoji. Ova uredba nije tu da se formalno „provede“, već da postane sredstvo jačanja demokracije, zaštite novinara i vraćanja povjerenja u medije.
Sindikat novinara Hrvatske stoga poziva sve novinare, urednike, strukovne organizacije, akademsku zajednicu i civilno društvo da se aktivno uključe u savjetovanje, podupru komentare SNH-a i javno reagiraju. Medijska sloboda nije tehničko pitanje – to je temeljna vrijednost svake demokracije. Hrvatska ima obvezu, ali i priliku da to dokaže.