Na prosvjednom skupu „Zaustavite ubijanje novinara! Zaustavite genocid!“, održanom u Zagrebu okupljenima se obratila i Dina Vozab iz Inicijative za akademsku solidarnost. U svom govoru istaknula je povezanost svakodnevnog života u Europi s globalnim ratovima i genocidom, ulogu medija u oblikovanju (i prikrivanju) stvarnosti te važnost solidarnosti novinara i znanstvenika s palestinskim kolegama koji gube živote zbog potrage za istinom. Njen govor donosimo u cijelosti.
“Neizmjerna patnja koja postoji u svijetu nije jednako distribuirana. Iz relativne sigurnosti svojeg doma u ovom dijelu svijeta pratimo nevjerojatno okrutna stradanja u Palestini, Ukrajini, Sudanu… Na ovom prostoru za sad mnogi mogu živjeti svakodnevni život neokrznuti, dok svijet oko nas gori. Međutim, iako tu patnju ne želimo vidjeti, mi smo s njom povezani. Europske zemlje, uključujući i Hrvatsku, i dalje izvoze oružje i održavaju bliske političke i ekonomske veze s Izraelom dok ta zemlja provodi genocid u Palestini. Ekonomski sustav profitira od okupacije i genocida. Naša ugodna svakodnevnica u koju smo uljuljkani omogućena je patnjom drugih.
Mediji ne čine mnogo da tu ugodnu svakodnevnicu uzburkaju. Naprotiv. Ako se o Gazi uopće i priča, koriste se eufemizmi. Umjesto genocida govorimo o konfliktu, umjesto etničkog čišćenja o preseljenju. Ignorira se povijest razaranja i okupacije. Nekritički se preuzimaju navodi izraelske vlasti i vojske. Pa smo tako dugo slušali da ne možemo vjerovati podatcima o broju ubijenih civila. Sad smo otkrili da čak i sama izraelska vojska procjenjuje da je među ubijenima u Gazi 85% civila. Mediji su prenosili dehumanizirajuću retoriku o ljudskim štitovima, kojom se svi civili označuju kao legitimne mete. Jedan od najmorbidnijih primjera sramotnog izvještavanja je prenošenje izraelskih opravdavanja izgladnjivanja stanovnika Gaze. Nakon što su objavljene zastrašujuće fotografije izgladnjele djece, Izrael se pokušao obraniti navodima da se radi o djeci s već postojećim bolestima. Mediji su spremno preuzeli ponuđenu priču. Podtekst je strašan. Izgladnjivanje bolesne djece je u redu, problem je jedino ako su izgladnjivanjem ubijena samo potpuno zdrava djeca. Ne moramo biti bijesni, ne moramo prosvjedovati.
Izrael je zabranio stranim novinarima izvještavanje iz Gaze. No, to ipak ne može biti izgovor da mediji o Gazi ne izvještavaju pošteno. Informacije su dostupne preko brojnih lokalnih novinara u Gazi koji su neumorno i hrabro izvještavali i pri tome bili sustavno ubijani. Preko 200 ih je ubijena. Međutim, palestinski novinari nisu dovoljno dobar izvor za zapadne medije. Kako je rekao Edward Said, Palestincima je uskraćeno pravo na naraciju, čak i kad se radi o svjedočenju o vlastitom istrjebljenju. Kad je riječ o Palestini, kao da nema izvora koji je dovoljno dobar. Međunarodne organizacije, UN, Liječnici bez granica, već dugo izvještavaju o tome kako Izrael “nameće životne uvjete kojima je cilj potpuno ili djelomično fizičko uništenje Palestinaca kao skupine”. Ako ni to nije dovoljno, mogli su pratiti istraživačko novinarstvo nezavisnih novinara koji su o Gazi i Zapadnoj obali izvještavali iz Izraela, kako bi otkrili informacije političkih i vojnih struktura koje govore o razmjerima u kojima je ubijanje civila ukalkulirano. Međutim, iako bismo mislili da će istraživanje i dokumentiranje biti ono o čemu će mediji, čija bi uloga trebala biti informiranje, biti nešto o čemu će izvještavati, to se nije dogodilo. Rad novinara, pa potom njihovo ubijanje zbog njihovog rada, i općenito rad u potrazi za istinom, nije našao svoje mjesto u medijskom definiranju stvarnosti. Umjesto onima koji tragaju za istinom, mediji su najviše prostora davali počiniteljima zločina i političarima koji genocid negiraju.
Znanstvenici i novinari barem u načelu dijele zajedničku misiju portage za istinom i znanjem za dobrobit društva. U ovom dijelu svijeta, mnogi dijele i zajedničku šutnju o svojim palestinskim kolegama, ubijenima bombama, dronovima ili sporim izgladnjivanjem. Jasno je koji je cilj izraelskih ubojstava novinara i novinarki. Cilj je prikriti nebrojene počinjene zločine i pokušati održati kontrolu nad narativom. Taj narativ je sad razbijen, genocid je nemoguće sakriti i opravdati. Međutim, postoji i drugi cilj tih ubojstava. Palestinski novinari uspjeli su humanizirati Palestince i dati im ime i lice, povezati ih sa svijetom. Zahvaljujući njima znamo tko su Anas Al-Sharif, Refaat Alareer, Hind Rajab, Hossam Shabat. Novinarka Plestia Alaquad rekla je da izvještavanjem želi pokazati da su stanovnici Gaze samo ljudi koji žele živjeti normalnim životom i da kao i svi drugi imaju pravo na slobodu. Sličan cilj imaju ubojstva znanstvenika i učitelja te uništenje obrazovne i istraživačke infrastrukture. Obrazovanje je važno za identitet i održanje zajednice, važno je za održavanje nade u normalnu budućnost, nade za slobodom, prostor povezanosti sa svijetom.
Za kraj, želim podijeliti poruku Fatime Hassoune, palestinske fotoreporterke, koja je ubijena u izraelskom zračnom napadu zajedno s deset članova svoje obitelji. Izrael je naravno naveo da je ciljao Hamasovog operativca. Prema izraelskom narativu, Fatima i njena obitelj samo su kolateralne žrtve, nevažni ljudski štitovi koji su čekali da budu ubijeni. Fatima je znala da će se tom pričom njeno ubojstvo pokušati opravdati, njen identitet izbrisati, a koju mnogi mediji spremno preuzimaju umjesto da stanu u zaštitu novinara. Ali ona je, kao mnogi njeni kolege i kolegice već sama napisala svoju osmrtnicu, koja glasi:
„Ako umrem, želim glasnu smrt. Ne želim biti samo prijelomna vijest, ili samo broj među grupom ubijenih, želim smrt koju svijet može čuti, čiji će utjecaj ostati u vremenu, koja će postati bezvremenska slika koja ne može biti zakopana u vremenu ili mjestu“
I zato, ne zaboravimo na njenu smrt. I kao novinari i znanstvenici, istraživači, imamo privilegiju tražiti istinu i obavezu solidarizirati se s našim kolegama. Stanimo u obranu palestinskih novinara i znanstvenika. Zahtijevajmo zabranu isporuke oružja, zahtijevajmo sankcije Izraelu, zahtijevajmo prekid sporazuma EU i Izraela, učinimo sve što možemo da zaustavimo genocid.
