Pet godina nakon obećanja iz Predizbornog programa HDZ-a iz 2020. godine – u kojemu je u poglavlju MEDIJI – Prioriteti u idućem mandatu bilo je izričito navedeno: „U prvih šest mjeseci pokrenut ćemo javnu raspravu o izmjenama Zakona o medijima i predložiti model potpore distribuciji tiskanih medija“ – Vlada RH donijela je 3. travnja 2025. godine Odluku o određivanju usluge distribucije tiska na području Republike Hrvatske uslugom od općeg gospodarskog interesa. Za provedbu odluke zaduženo je Ministarstvo kulture i medija, a Hrvatska pošta i službeno je, od 1. srpnja 2025. godine, preuzela distribuciju tiskanih medija u cijeloj RH temeljem petogodišnjeg ugovora vrijednog 90 milijuna eura (bez PDV-a).
Time su Vlada RH i Ministarstvo kulture i medija ponovno odlučili pomoći nakladnicima i vlasnicima tiskanih medija kao što je učinjeno i 2013. godine smanjenjem PDV-a na novinama na 5 posto. Tada je kao uvjet za smanjenje PDV-a stavljena uz ostalo obveza nakladnika da se u medijima donesu Statuti medija kojima se reguliraju odnosi između novinara i uredništva u tim medijima. Novinarske organizacije, HND i SNH podržale su smanjenje PDV-a radi očuvanja tiskanih medija što je u interesu novinara, novinarstva i javnosti. Ali izostao je mehanizam kojim bi se ta odredba zaista poštivala, na što godinama upozoravamo.
Ovaj put nema nikakvih profesionalnih uvjeta. Tijekom razgovora o problemu distribucije tiska novinarske organizacije jasno su tražili da svaka nova državna pomoć medijima bude uvjetovana zaštitom radnih i profesionalnih prava novinara – od kolektivnih pregovora do obveze vlasnika da poboljšaju i zaštite profesionalna, materijalna i radna prava svojih zaposlenika. Ali i poslodavci i Vlada su preko tih zahtjeva prešli šutke.
Naravno, da nitko od nas nije protiv pomoći države u distribuciji tiska, što je, primjerice, dugogodišnja praksa u skandinavskim zemljama, jer znamo da se troškovi proizvodnje najviše prelamaju preko radnika u medijima, naših kolega i kolegica. Ali upravo zato državna pomoć treba biti vezana uz zaštitu temeljnih prava novinara na sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje i na nužni socijalni dijalog. Nažalost, socijalni dijalog se izgubio u bespućima tranzicije, pa niz medijskih poslodavaca na razne perfidne načine zabranjuje radnicima sindikalno organiziranje i time krši Ustav RH, Zakon o radu, Konvenciju MOR i UN Deklaraciju o ljudskim pravima. Tu bi se trebala uključiti Vlada postavljanjem uvjeta u kojima vlasnici i poslodavci neće tolerirati kršenje temeljnih zakona države. Jer mediji i novinarstvo nisu samo vlasnici i menadžeri – mediji i novinarstvo su prvenstveno novinarke i novinari!
Nažalost, Vlada se i ovaj put oglasila na zahtjeve novinarskih organizacija kao i onda kad smo tražili konkretne mehanizme za poštivanje statuta koji su mediji morali uvesti da bi dobili porezne olakšice i kad smo tijekom pandemije upozoravali da nije u redu da država daje pomoć nakladnicima, a oni i dalje režu prava radnika.
I treći put država pruža pomoć vlasnicima i nakladnicima, bez ikakvog uvjeta i zaštite radnika čiji se položaj stalno pogoršava. Time Ministarstvo kulture i medija ponovno pokazuje da ih zanimaju samo vlasnici medija, a ne i oni koji svaki dan rade novinarski posao. Vrijeme je da država uz financijsko pomaganje vlasnicima medija povede računa i temeljnu zaštitu prava novinara jer – mediji bez novinara i novinarki ne postoje!