Započeli sa Sindikalnom školom, programom edukacija koji okuplja članove i članice Sindikata novinara Hrvatske i Sindikata grafičara i medija u sklopu ESF projekta Jačanje socijalnog dijaloga u medijima . Već na prvoj radionici pokazalo se koliko je ova inicijativa bila potrebna i koliko može značiti svima koji u svojim sredinama svakodnevno brane javni interes, prava radnika i radnica te ukazuju na nepravilnosti i nepoštene prakse poslodavaca.
Okupili smo ljude koji često svjedoče kršenjima vlastitih radnih prava, koji gledaju urednike i menadžere kako ne poštuju zakone ni dostojanstvo radnika i radnica. U mnogim redakcijama kolegice i kolege nisu sindikalno organizirani i ne koriste ni ono malo zakonskih mehanizama zaštite koji su im na raspolaganju. Mnogi od njih dolaze na posao s grčem u želucu jer ne znaju što ih taj dan čeka – hoće li im plaća, ionako mala, biti isplaćena, hoće li im se produžiti ugovor ili će opet morati birati između šutnje i otkaza.
Zato smo pokrenuli Sindikalnu školu. Uz podršku Europskog socijalnog fonda uspjeli smo povući sredstva i omogućiti ovaj program, a već na prvoj radionici pokazalo se da se trud isplatio. Sudionici su dijelili konkretne primjere iz svojih redakcija, a atmosfera je bila dokaz koliko su ovakvi susreti, razmjene iskustava i otvoreni razgovori potrebni. Jer bez sigurnih, zaštićenih i dostojanstveno plaćenih radnika nema slobodnog i profesionalnog novinarstva. Ova škola nije samo edukacija – ona je korak prema sustavu koji štiti radnike, gradi solidarnost i vraća snagu sindikatima. Radnička prava nisu luksuz, ona su preduvjet slobodnog novinarstva.
Jedna od sudionica, Vinka, podijelila je dojam koji odražava osjećaj mnogih. Rekla je kako ju je Sindikalna škola jako dojmila, da ju je ideja oduševila, a primijetila je kako se sve oko nas brzo mijenja – poslovi, uvjeti rada, načini na koje živimo i zarađujemo. Danas postoje zanimanja koja nisu postojala kad se ona rodila, ali prava radnika, kaže, nikada ne bi smjela biti zanemarena.
„Poslovi glazbenika vrlo su specifični,“ rekla je, „ali mislim da su samim time i dobar čisti papir za oblikovanje i utvrđivanje prava. Izrazila je i nadu se da će se poslovi glazbenika sve više spominjati u pravilnicima i sustavima zaštite ljudi i njihovih prava.“ Njezine riječi podsjećaju da se borba za radnička prava ne tiče samo jedne profesije. Ona je univerzalna, jer svi koji rade – bilo u medijima, umjetnosti ili industriji – zaslužuju jednaku zaštitu, sigurnost i poštovanje.
Emil je u svom osvrtu rekao nešto što pogađa samu bit sindikalnog djelovanja: „Odgajan sam u modusu razmišljanja ‘svatko se brine za sebe’. A to baš i nije dobro niti korisno za radnika, u bilo kojem sektoru.“ Istaknuo je kako se nada da će kroz Sindikalnu školu naučiti nešto korisno, ali i da će se svijest o organiziranju barem malo proširiti. „U našem je društvu to na zlom glasu, a poslodavci to itekako koriste“, dodao je.
U toj rečenici sažeta je cijela povijest sindikalne borbe u novom, modernom kontekstu. U vremenu kada je individualizam postao norma, teško je ponovno učiti razmišljati kolektivno, ali upravo u tome leži snaga sindikata, u zajedništvu, u solidarnosti, u svijesti da snaga pojedinca dolazi iz zajedničke borbe.
Darije Hanzalek, jedan od predavača, u svom je komentaru istaknuo ono što često zaboravljamo: svaka promjena počinje znanjem. „Uvijek mi je zadovoljstvo raditi sa članovima i povjerenicima koji su snažno i iskreno motivirani da poboljšaju prava i otklone nepravde u svojim sredinama“, rekao je. „Možda su oni kojima je ovo prva edukacija napustili seminar čak i manje zadovoljni, jer su uočili nepravilnosti u svojim sredinama i uvjerili se koliko ih posla čeka. I to je dobro, jer temelj svakoj borbi za neka prava jest znanje. Znati koja su prava, uočiti njihove povrede i prostor za poboljšanja, a potom krenuti u planiranje i provedbu akcija za njihovo ostvarenje. Taj put je uvijek dugačak, ali prvi korak je ujedno i najvažniji.“
Upravo to i jest duh Sindikalne škole – spoj znanja, iskustva i solidarnosti koji može promijeniti način na koji gledamo svoj rad i svoja prava.
Sindikalna škola je program jačanja kapaciteta sindikalnih povjerenika sufinanciran je sredstvima Europskog socijalnog fond. Riječ je o projektu koji okuplja sindikalne povjerenike i članove s ciljem jačanja njihovih kompetencija i znanja o pravima iz radnog odnosa, kolektivnim ugovorima, zaštiti dostojanstva radnika i ulozi sindikata u suvremenom društvu.
Program se sastoji od niza radionica, predavanja i diskusija koje omogućuju sudionicima da prepoznaju kršenja prava, reagiraju na njih i potaknu promjene u svojim radnim sredinama.
Na kraju dana, možda nitko od sudionika nije otišao kući s rješenjem za sve probleme koji ih muče, ali svi su otišli s jednim važnim osjećajem da nisu sami. I da, možda, baš ovdje, u učionici Sindikalne škole, počinje promjena koju svi toliko dugo čekamo.
