Voditelj hrvatskog tima MPM2020: “Medijski pluralizam nije pitanje stranačkog opredjeljenja već pitanje demokratskog dosega”

Foto: 057 info (Marko Dimić)

 

Rezultati istraživanja Monitora pluralizma medija 2020 (MPM2020) pokazuju rast slučajeva uznemiravanja novinara, medijske kuće suočavaju se sa sve većom ekonomskom neizvjesnošću, a internetska medijska sfera ne uspijeva ojačati pluralizam. Izvještaj ističe pogoršanje stanja u pogledu standarda i zaštite novinarske profesije i u Hrvatskoj.

Dr. sc. Paško Bilić sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose voditelj je hrvatskog tima projekta koji prati medijski pluralizam (Media Pluralism Monitor). Projekt koordinira Europski sveučilišni institut (EUI), a financira Europska komisija. Zamolili smo ga za komentar rezultata istraživanja.

Nastavlja se negativan trend i Hrvatska ne zaostaje?

Na žalost, rezultati pokazuju brojne rizike u svim zemljama u kojima se provodi istraživanje, pa Hrvatska po tome nije izuzetak. U nekim aspektima hrvatski trendovi jesu specifični i lokalni, a u nekima su isti kao i trendovi koji su vidljivi u drugim europskim zemljama. Među specifičnostima je svakako velik broj tužbi kojima su izloženi novinari u posljednjih nekoliko godina. Globalni su trendovi, na primjer, vidljivi u tržišnoj dominaciji globalnih platformi što rezultira brojnim problemima u medijskom sustavu.

Kako se zapravo radi ovo istraživanje?

Istraživanje se provodi metodologijom koja se na jednak način primjenjuje u tridesetak europskih zemalja. Temelji se na principu procjene rizika kojima je izložen medijski pluralizam kao ključni koncept demokratske uloge medija u suvremenom društvu. Rizici se procjenjuju u postocima u rasponu od niskog, preko srednjeg do visokog rizika. Medijski se pluralizam dijeli na četiri domene: osnovna zaštita, tržišni pluralizam, politička nezavisnost i društvena uključivost. Svaka se domena sastoji od pet indikatora, a svaki se indikator sastoji od niza zakonodavnih, političkih i ekonomskih varijabli.

Sveukupno je 200 varijabli u cijelom instrumentu. Svaka varijabla zahtijeva proučavanje zakonskih okvira, godišnjih izvještaja različitih agencija, izvještaja civilnog društva, znanstvenih publikacija, tržišne dinamike, i tako dalje. Kada se sve varijable zabilježe u pojedinoj zemlji rezultati se uspoređuju sa drugim zemljama što koordinira tim u Centru za medijske slobode i medijski pluralizam, Europskog sveučilišnog instituta u Firenci. Rezultati se koordiniraju kako bi kriteriji procjene rizika bili ujednačeni u svim zemljama i kako bi se omogućilo komparativno sagledavanje medijskog pluralizma u europskim zemljama. Specifičnost je upravo objavljenog izvještaja da uključuje niz novih varijabli kojima se mjeri digitalna sfera jer ona postaje sve važniji segment informiranja u suvremenom društvu.

Povećanje internetskih prijetnji, ali i prijetnji političara pokazuju da nemamo odgovor na taj problem?

Problemi s internetom kao što su nadzor, lažne vijesti i govor mržnje indirektni su rezultat medijskih i drugih razvojnih politika koje su posljednjih tridesetak godina prepuštale razvoj digitalne sfere isključivo tržišnoj dinamici. Posljedica toga je da globalne platforme kao što su Google i Facebook dominiraju europskim tržištima internetskog oglašavanja. Tehnološke kompanije najčešće uopće nisu registrirane kao poslovni subjekti u većini zemalja. Istovremeno izbjegavaju plaćanje poreza. To s jedne strane podrazumijeva da izmiču postojećim regulatornim okvirima jer nisu dovoljno prilagođeni novim oblicima transnacionalnih poslovnih modela. Zbog toga je iznimno teško pozivati transnacionalne kompanije na društveno odgovorno ponašanje, osobito ako takvi zahtjevi nisu koordinirani na razini cijele Europske unije.

S druge strane, izbjegavanje plaćanja poreza u državama u kojima globalne kompanije ostvaruju prihode osiromašuje javne financije i još više sužava prostor djelovanja u kojem bi se mogao promicati medijski pluralizam kroz javno financirane projekte na nacionalnoj razini. Europska komisija prepoznaje taj problem i nastoji ga riješiti u sklopu tzv. Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta i kroz promicanje tržišnog natjecanja i digitalnog oporezivanja. Hrvatska, na žalost, ne pruža rješenja ni za neke ‘tradicionalne probleme’ kao što su odnosi u redakcijama i urednička neovisnost zbog nepridržavanja medijskih statuta. Lokalni hrvatski problemi sa digitalnom sferom su zabilježeni u akademskim istraživanjima, ali do sada nije formulirana strateška vizija koja bi se uhvatila u koštac s tim globalnim problemom.

Hrvatska je označena kao rizična zemlja u istraživanju MPM2020 kod pokazatelja standarda i zaštite novinarske profesije, a jedan od uvjeta za tu ocjenu je pogoršanje radnih uvjeta za novinare, nedostatak inicijative od strane države da jamči i osigura povoljno okruženje kako bi novinari mogli raditi bez straha. No, te inicijative u Hrvatskoj nema. Naime, u proteklom mandatu nije bilo političke volje za promjenama u medijskom sektoru i zaštiti novinara? 

Prethodni je četverogodišnji period u nedostatku aktivnosti bio štetan za medijski sustav jer nije rješavao probleme koji se gomilaju. Sustavno promicanje medijskih sloboda i medijskog pluralizma je izostalo. Ono malo započetih inicijativa odnosilo se na prijedloge kojima se određena ponašanja sankcioniraju umjesto da se osiguraju pozitivni uvjeti u kojima se sadržaj proizvodi u javnom interesu. U pozitivnim okolnostima zdravih medija i novinarstva društvo se ne bi previše obaziralo na fenomene kao što su govor mržnje i dezinformacije jer bi građani znali, uz pomoć medija, prepoznati takve sadržaje pa bih ih, posljedično, ocijenili nevažnima.

Istraživanje pokazuje povećanje utjecaja na urednički sadržaj od strane komercijalnih i vlasničkih interesa, hoće li ti utjecaji nadjačati politički utjecaj na medije?

Sasvim je očekivan porast utjecaja komercijalnih interesa s obzirom na pad ulaganja u oglašavanje i pad prihoda komercijalnih medija. Audiovizualni mediji u posljednjih nekoliko godina doživljavaju stagnaciju ili blagi rast prihoda. Istovremeno je izražen pad prihoda od prodaje dnevnih i tjednih novina te generalni pad ulaganja u oglašavanje na tiskanim medijima. Najveći porast bilježi Internet u koji se ulaže sve veći dio ukupnog medijskog oglašavanja u Republici Hrvatskoj.

Međutim, brojke o povećanim iznosima ulaganja u internetsko oglašavanje navode na krivi zaključak jer većina tih ulaganja zapravo odlazi globalnim platformama kao što su Google i Facebook. Kriza uzrokovana COVID-19 pandemijom još će više naglasiti neke probleme u medijskom sektoru jer svaki pad BDP-a uvijek prati i pad ulaganja u oglašavanje. To znači i pad prihoda medijima. U takvoj situaciji najprije nastradaju zaposlenici na privremenim radnim ugovorima.

Što se tiče političkog utjecaja on uvijek postoji tamo gdje nema učinkovitih mehanizama da se politički utjecaj smanji ili da se na različite načine osigura politička nezavisnost. Činjenica da se na brojne funkcije (od javnog servisa do glavnog regulatora) biraju pojedinci običnom većinom u Saboru ostavlja previše prostora za utjecaj vladajućih stranaka.

Zašto su ovakva istraživanja važna?

Brojni fenomeni kojima se bavi ovaj projekt poznati su zaposlenicima u medijskom sektoru te istraživačima medija. Međutim, često su te informacije raštrkane, nepovezane i nisu promatrane iz odgovarajućeg konteksta. Projekt omogućuje da se različiti problemi u medijskom sektoru sagledaju iz znanstvene, normativne i komparativne perspektive te da se sistemski nedostaci učine transparentnima i razumljivima.

Europska federacija novinara pozvala je  hrvatsko civilno društvo i hrvatske javne vlasti da poduzmu hitne mjere kako bi osigurali pristojne radne uvjete za novinare. “Znali smo da su ti uvjeti vrlo nesigurni. Sada imamo znanstveno izvješće koje utvrđuje da novinari u Hrvatskoj rade u sličnim uvjetima kao i njihovi turski ili albanski kolege. Ova nesigurnost medijskih radnika opasnost je za demokraciju: ne dajući novinarima sredstva za obavljanje svog posla, mi zapravo onemogućujemo hrvatskim građanima pristup pouzdanim i provjerenim informacijama.” rekao je glavni tajnik EFJ-a Ricardo Gutierrez. Koliko stvarnih promjena možemo očekivati?

Teško je i nezahvalno o tome prognozirati. To znaju samo oni koji donose odluke i upravljaju medijskim sektorom. Mediji su nominalno dobili istaknutiju ulogu jer je nadležno ministarstvo preimenovano u Ministarstvo kulture i medija. Važno je, međutim, istaknuti da medijski pluralizam nije pitanje stranačkog opredjeljenja već pitanje demokratskog dosega svih strana političkog spektra.

Hrvatska je potpisnica brojnih međunarodnih sporazuma kojima se jamči poštivanje i vladavina prava. Neke od temeljnih odrednica medijskog pluralizma ugrađene su kroz slobodu izražavanja u hrvatski Ustav, te u specifične odredbe medijskog zakonodavstva. Nije teško pronaći zakonska uporišta da se predlažu i provode mjere s ciljem poboljšanja medijskog pluralizma. Potrebna je, međutim, dovoljna razina političke volje te široka suradnja i uvažavanje medijskih djelatnika, civilnog društva i znanstvene zajednice da bi se postigao potreban konsenzus i riješili problemi koje spominjete.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Imate problem ili nedoumicu? Tražite savjet ili bi htjeli nešto predložiti? Slobodno nam se javite!