Tekst, foto: Anna Del Freo
Novinari su važni. To je moto ukrajinskog novinarskog sindikata i njegovog predsjednika Sergija Tomilenka. Geslo ima posebno značenje u ratnim vremenima. Novinari su doista platili visoku cijenu za izvještavanje o ruskoj invaziji na Ukrajinu: 72 ih je izgubilo život; 15 ukrajinskih i stranih novinara ubijeno je dok su izvještavali o invaziji, ostali su ubijeni kao civili ili vojnici, boreći se na fronti. Mnogi od njih našli su utočište u nekoliko Novinarskih centara solidarnosti.
Naša prva postaja bio je Ivano Frankivsk, grad blizu mađarske granice, gdje sam posjetila prvi novinarski centar solidarnosti koji je osnovao NUJU uz potporu Međunarodne federacije novinara (IFJ) i EFJ. Upoznala sam izvanredne ljude, poput Viktorije Plaxte, koja vodi centar Solidarnosti i patera Ivana Štefurka, katoličkog svećenika koji je studirao novinarstvo u Italiji i aktivno pomaže centru.
Mreža centara solidarnosti koju je otvorio NUJU bila je temeljna za naše kolege. U Ivano Frankivsku, Viktoria mi je objasnila da je centar u početku poduzeo korake za dobrodošlicu novinarima i njihovim obiteljima raseljenima iz najopasnijih i najnapučenijih mjesta na početku rata. Kasnije je novinarima, koji su izgubili sve, osigurao opremu i prostore u kojima su mogli raditi. U trećoj fazi, centar je također pružao psihološku pomoć nekim novinarima i njihovim obiteljima, u posebno teškim slučajevima.
Duboko me dirnulo to što sam osobno vidjela centre solidarnosti o kojima nam je Sergiy Tomilenko govorio u nekoliko navrata. Vidjeti naše ukrajinske kolege i ekstremne uvjete u kojima su često nastavili raditi, bila mi je velika lekcija: shvatila sam da novinari nikada ne odustaju. Strast za njihov posao ostaje ukorijenjena u svakom kolegi kojeg sam upoznala. Iako je nekoliko novinara umrlo, njihovi kolege i dalje nastavljaju strastveno raditi svoj posao.
Moje se putovanje nastavilo u Kijevu, gdje sam bila oduševljena što sam se ponovno susrela sa Sergiyem Tomilenkom, izvanrednim kolegom koji vodi sindikat kroz ova teška ratna vremena. Nakon posjeta sjedištu NUJU i centru solidarnosti u glavnom gradu Ukrajine, otišla sam na izložbu o ruskoj invaziji na Ukrajinu u Nacionalnom povijesnom muzeju Drugog svjetskog rata. Dio izložbe posvećen je novinarima, a eksponate je osigurao Ukrajinski novinarski sindikat. Mnogi novinari su bili zatvoreni, oteti od strane ruskih okupatora, pa čak i mučeni.
Mogla sam vidjeti predmete koji su im pripadali. Kao i one naše kolegice Alina Komarove, urednica fotografije s 25 godina staža u mariupoljskim novinama Priazovsky Rabochyi, koja je bila ratna novinarka i radila je fotoreportaže s fronta. U ožujku 2022. čudom je pobjegla iz opkoljenog grada Mariupolja. Tu je i priča o novinaru Dmytru Khyliuku, kojeg su Rusi oteli 4. ožujka 2022. u Kijevskoj regiji i deportirali u rusku koloniju u Volodimirskoj oblasti: čak i danas ruske vlasti niječu da je on pritvoren i da mu prijeti suđenje i kazna.
Alexander Hunka, koji ima 70 godina, bio je šest mjeseci blokiran u regiji Herson koju su okupirali Rusi te je više puta bio otet, ispitivan pa čak i mučen: okupatori su ga također prisilili da snimi intervju za njihove propagandne svrhe. Ali uspio je pobjeći i nastavlja raditi svoj posao.
Predsjednik Tomilenko također je organizirao posjet gradu Černigovu, koji je u prvim danima invazije bio opkoljen od strane okupatora prije nego što je oslobođen. Prije otprilike mjesec dana grad je pogodio ruski projektil koji je prouzročio veliku štetu kazalištu.
Nakon što sam posjetila kazalište i saslušala kolege ozlijeđene u eksploziji projektila, izrazila sam i solidarnost EFJ-a i njegove predsjednice Maje Sever lokalnim novinarima u Černigovu. Ukrajinske lokalne novine suočavaju se s velikim problemima distribucije: pošte ne rade kako treba, pa su bili prisiljeni otpustiti brojne radnice i radnike i više nisu u mogućnosti distribuirati lokalne novine u malim gradovima i selima. Ovaj fenomen, u kombinaciji s centralizacijom informacija koja ostavlja malo prostora za lokalne vijesti, izaziva zabrinutost među novinarskim organizacijama.
Ovo putovanje bilo je vrlo važno i za mene osobno i za EFJ. Naši ukrajinski kolege jako su cijenili činjenicu da je tamo otišao član Upravnog odbora koji nije iz Ukrajine i osobno se solidarizirao. EFJ stoji uz ukrajinske novinare i nastavit će to činiti.
Od 16. do 20. rujna 2023. članica Upravnog odbora EFJ-a Anna Del Freo posjetila je Ukrajinu. Prihvatila je poziv Sergiya Tomilenka, još jednog člana Upravnog odbora EFJ-a i predsjednika Nacionalnog sindikata novinara Ukrajine (NUJU). Otišla je u zemlju čije je dijelove okupirala Rusija, zajedno s Anteas Alessandria, talijanskom udrugom volontera koja je već promovirala nekoliko projekata za pomoć stanovništvu Ukrajine. Zahvaljujući potpori udruge, Anna Del Freo je uspjela posjetiti svoje kolege, koji žive i rade u zemlji u kojoj je rat. Prenijela je i solidarnost ukrajinskim novinarima u ime Talijanskog sindikata novinara (FNSI) i EFJ-a.