U sklopu projekta „Sindikati za pravedan oporavak” koji provodi Sindikat novinara Hrvatske uz financijsku podršku Europske federacije novinara, u utorak 28.06., održana je prva online radionica o dobrim praksama i iskustvima kolektivnog pregovaranja u drugim europskim državama. Gost predavača bio je politički novinar i potpredsjednik danskog sindikata novinara, Allan Boye Thulstrup, koji je na početku izlaganja predstavio danski sindikat novinara, a u nastavku je govorio o strategijama kod pregovora za kolektivne ugovore na primjeru Danske. Na radionici su sudjelovali predstavnici Sindikata novinara Hrvatske, Sindikata obrazovanja, medija i kulture, Hrvatskog novinarskog društva, novinari, medijski stručnjaci/ teoretičari i medijski radnici.
Danski sindikat novinara osnovan je 1961. godine, kada je imao 600 članova, a danas broji 18 tisuća i čine ga klasični novinari koji rade na portalima, tisku i televiziji, PR stručnjaci, fotografi, prevoditelji, animatori te drugi radnici iz audio-vizualnog sektora. Ono što je itekako impresivno, na razini medijskih kuća u Danskoj sklopljeno je 80 kolektivnih ugovora. Za usporedbu, u Hrvatskoj imamo potpisana samo dva kolektivna ugovora, onaj na HRT-u i u HINA-i. Također, danski sindikat novinara ima 75 zaposlenih radnika, pravnika, pregovarača, stručnjaka (u radnom okruženju, socijalnom pravu, autorskim pravima, slobodnim uvjetima, razvoju karijere itd.) Iako je Danska, po broju stanovnika, samo malo veća zemlja od Hrvatske, po omjeru svjesnosti o važnosti borbe za radnička prava kroz sindikat je nekoliko svjetlosnih godina ispred Hrvatske. Vrlo je bitno naglasiti da uvjeti rada, na što se odnosi i visina plaća u medijima, daleko ispred našeg standarda, no, danske sindikaliste to svejedno na sprječava u udruživanju, solidarnosti i borbi za još bolje uvjete.
Kako navodi Allan Boye Thulstrup, ono što nas sve povezuje je težina borbe za određeni segment/zahtjev u kolektivnom ugovoru, tako možemo slobodno reći da je poslodavcima najodbojnije razgovarati o povećanju plaće ili smanjenju radnih sati, dok o nekim drugim jednostavnijim temama, poput edukacije na radnom mjestu ili o radnom okruženju puno lakše razgovaraju. Iako smo radionicu s Allanom započeli u namjeri da razgovaramo o granskom i nacionalnom kolektivnom ugovoru, ispostavilo se da zbog broja kolektivnih ugovora na razini kompanija u Danskoj i nije toliko potrebno forsirati ugovor na nacionalom nivou. Iako, preporuka je, da se u borbi za bolja radna i radnička prava pokuša potpisati ugovor, kako na razini manjih medijskih kuća, tako i na razini industrije, odnosno grane. Dobar primjer je i sporazum o danskoj novinskoj industriji, a za koji pregovara 35 predstavnika iz svih novina.
Sljedećih nekoliko radionica planiramo u drugom dijelu godine, a cilj nam je saznati iskustva u kolektivnom pregovaranju i u drugim europskim zemljama, primjerice Francuskoj, gdje je kultura sindikalnog organiziranja daleko ispred naših iskustava.