Na festivalu Voices, dio programa bio je posvećen studentskim projektima. Nekoliko minuta prije 11 i 52 (točnog vremena kada je u urušavanju nadrstešnice u Novom Sadu poginulo 15 ljudi) studenti/ce iz Hrvatske, zajedno sa studentima/cama iz Srbije su izašli na pozornicu i prekinuli program kako bi izrazili solidarnost i podršku kolegama/cama u blokadi. Podigli su plakat s porukom: “JEDAN SVET JEDNA BORBA – AKADEMSKA SOLIDARNOST” i održali 15 minuta šutnje u znak sjećanja na žrtve tragedije u Novom Sadu.
Još od studenog, studenti u Srbiji vode antivladine prosvjede, zahtijevajući sustav koji funkcionira i u kojem institucije poštuju vladavinu prava. Demonstracije su započele nakon urušavanja nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu, gdje je poginulo 15 osoba. Naglašavaju da su korupcija i loše upravljanje odigrali ključnu ulogu u toj katastrofi.
Hrvatski studenti/ce su tom prilikom poručili: “Na trenutak prekidamo program kako bismo se dotaknuli nečega što nadilazi ovu prostoriju, ovaj trenutak, ovu zemlju.Biti student nikada nije značilo samo sjediti u predavaonicama i polagati ispite. Biti student znači postavljati pitanja, tražiti istinu, odbijati šutjeti pred nepravdom. Znači razumjeti da obrazovanje nije samo privilegija – ono je odgovornost. Odgovornost da ne okrećemo glavu kada se guši sloboda, kada se korupcija proglašava normalnom, kada oni koji progovore riskiraju sve.
Jer nepravda nije normalna. I nikada ne smije postati. Ako danas šutimo dok se negdje drugdje guši istina, sutra će naša istina također biti ugušena. Ako se nepravda negdje normalizira, ona se neizbježno vraća i svima nama. Previše se šuti – pred korupcijom, pred gušenjem slobode, pred nepravdom koja se nameće kao nešto na što treba slegnuti ramenima. Danas, dok mi ovdje slobodno učimo, stvaramo i sanjamo, naše kolege u Srbiji vode bitku za ono što bi svima trebalo pripadati – pravo na glas, pravo na dostojanstvo, pravo na bolju budućnost. Njihove riječi guše se, ali njihov vapaj odjekuje dalje od njihovih ulica. Odjekuje i ovdje, među svima nama. Jer njihova borba nije samo njihova. To je borba svih nas.
Hrvatski studenti ne mogu i ne smiju ostati nijemi na nepravdu. Zato sada nećemo govoriti riječima, nego tišinom. Tišinom koja nije prazna, već ispunjena podrškom, poštovanjem i solidarnošću. Tišinom koja govori više od bilo kojeg skupa riječi. Pozivamo vas da ustanemo i zajedno, u 15 minuta šutnje, pokažemo da ih čujemo. Da smo uz njih – ne samo kao kolege, već kao studenti, kao mladi ljudi koji znaju da borba za istinu ne poznaje granice. Previše se šuti. Danas, neka ova tišina znači – dosta.”
Nakon 15 minuta šutnje, studentica iz Novog Sada zahvalila je na iskazanoj solidarnosti. Ovaj čin hrvatskih studenata nije bio samo simboličan – on je bio snažna poruka podrške, dokaz da se akademska zajednica ne dijeli po granicama već po zajedničkoj borbi za pravdu, slobodu i istinu.