Europska federacija novinara (EFJ) ne slaže se sa zaključcima studije koju je naručila Europska komisija za procjenu provedbe Preporuka EU o zaštiti, sigurnosti i osnaživanju novinara. Izvješće ukazuje na navodni napredak koji je zapravo omarginalan, ako ne i neučinkovit.
3. svibnja Europska komisija objavila je studiju koju su proveli Intellera Consulting, Open Evidence i PwC u kojoj se ocjenjuju napori koje su poduzele države članice EU-a od objavljivanja Preporuke EU-a o sigurnosti novinara 2021. godine . Prema priopćenju za javnost “zemlje EU pokazuju napredak u poduzimanju mjera za poboljšanje sigurnosti novinara”, što EFJ radikalno osporava.
U priopćenju se navodi da je “otkako je Preporuka usvojena 2021., većina država članica (19 od 27) ili usvojila namjenski akcijski plan (Danska, Litva, Švedska) ili stvorila namjensku strukturu ili odbor (Grčka, Latvija, Italija ). Većina također ima ili planira uspostaviti sustav koji podupire sigurnost novinara”.
Sažetak studije navodi da je „osam država članica EU (Hrvatska, Danska, Grčka, Irska, Latvija, Litva, Nizozemska, Švedska) uspostavilo sustav upravljanja, osam (Austrija, Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Portugal, Slovenija, Španjolska) usvojile su inicijative koje pokrivaju samo određene aspekte Preporuke (npr. osiguravanje sigurnosti novinara koji prate prosvjede i demonstracije), dok su tri (Cipar, Slovačka, Malta) trenutno u procesu razvoja okvira upravljanja. Među osam država članica s uspostavljenim sustavima upravljanja, tri (Danska, Litva, Švedska) usvojile su namjenski akcijski plan, a tri (Grčka, Latvija, Italija) usvojile su „praktičniji” pristup stvaranjem namjenske strukture. Grčka i Latvija stvorile su namjensku Radnu skupinu, dok je Irska uvela Skupinu za uključivanje medija (MEG). Konačno, u dvije zemlje – Hrvatskoj i Nizozemskoj – usvojeni su namjenski protokoli koji osiguravaju sigurnost novinara.”
“Prilično je šokantno da ova studija bilježi napredak u mjerama koje su poduzele vlade većine država članica EU-a,” reagirao je EFJ GS Ricardo Gutiérrez . “Jasno je da ocjenjivači, koji ne znaju ništa o novinarstvu, nisu u dodiru s realnošću koju doživljavaju novinari u Europi. Izvješće se često ograničava na kvantitativni pristup, bez stvarnog nastojanja da se ocijeni kvaliteta vladinih inicijativa, kao što je slučaj s takozvanom radnom skupinom koju je uspostavila grčka vlada”.
Drugi razlog za zabrinutost je zapažanje studije da je navodno teško uspostaviti mehanizme za praćenje kršenja slobode tiska na nacionalnoj razini, iako se mehanizmi pokazuju učinkovitima na europskoj razini (Platforma MFRR, Platforma Vijeća Europe).
EFJ ipak pozdravlja neke od činjeničnih nalaza studije:
- Novinarske udruge su “na čelu obuke”: studija naglašava jasnu nadmoć novinarskih udruga u pružanju obuke za novinare. Konzultacije pokazuju da medijski profesionalci pružaju obuku u 16 država članica EU (studija također navodi da mnoge inicijative za obuku ne podržavaju ni javna tijela ni tvrtke u medijskom sektoru);
- Mjere socijalne i ekonomske zaštite trenutno su ograničene, posebice za freelance novinare. “Namjena socijalna ili ekonomska zaštita novinara još je u ranoj fazi, što ukazuje na potrebu za sveobuhvatnijim mjerama”;
- Suradnja među dionicima i dalje je u tijeku, a samo polovica država članica EU-a uspostavila je mehanizme za suradnju. Potrebno je dalje razvijati konkretne mjere za poboljšanje osobne zaštite, brze reakcije i mehanizme podrške za novinare;
- Mali broj država članica razvio je inicijative za rješavanje sigurnosti na internetu.
“Nedostaci država članica trebali su autore studije i Europsku komisiju navesti na mnogo manje optimističan pogled na situaciju”, rekla je Maja Sever , predsjednica EFJ-a. “Sloboda tiska temelj je za naše demokracije. Ne možemo si priuštiti da zatvaramo oči pred globalnom neaktivnošću vlada”.