U Ocjenjivačkom odboru bili su Gabrijela Radanović, koja mu je predsjedala, te Branko Mijić, Chiara Bilić, Ivan Hlupić, Igor Ahmetović, Željko Draženović, Slavica Trgovac Martan, Branimir Bradarić i Hrvoje Zovko. Evo kako su obrazložili svoje odluke:
NAGRADA “ANĐELKO ERCEG” U KATEGORIJI TISAK
DARKO BARONICA, PARKAČKI LIST
Kao novinar i urednik u Parkačkom listu Darko Baronica radi neprekidno 30 godina. I sve te godine u stalnoj rubrici “Priča s naslovne strane” ispisuje životne teme važne za lokalnu zajednicu.
“Božićna priča: Inkluzija je način života” donosi socijalnu temu iz Pakraca, temu o životu osoba s posebnim potrebama izvan obiteljske zajednice. Novinarski istkana tako da budi snažnu emociju i vjeru u borbu za bolju budućnost, poticajna je ne samo za korisnike stambene zajednice te one građane koji žive u sjeni, marginalizirani, nego i za cijelu lokalnu sredinu kojoj se obraća jer je senzibilizira za probleme socijalno depriviranih, potiče solidarnost.
Pakrački je list pričama Darka Baronice pokazao kako se ispunjava javna uloga medija – dovevši u javni prostor temu o ljudima s društvene margine, postavio je temu inkluzije kao interes lokalne zajednice.
NAGRADA “ANĐELKO ERCEG” U KATEGORIJI TISAK
VINKO VUKOVIĆ, SLOBODNA DALMACIJA
Novinar Vinko Vuković među prvima je pisao o uvali Vruja i njezinoj brutalnoj devastaciji u režiji tajkuna Stipe Latkovića. Bio je prvi kada je još prije 20 godina javnost na nacionalnoj razini upoznao s Latkovićevim naumom da prokrči put kroz borovinu od Jadranske magistrale do svojeg “resorta”, bespravno sagrađenog unutar granica spomenika prirode.
Dvadeset godina pedantno prati svaku novu priču o devastacije ove mitske uvale koja je postala sinonim za bespravnu gradnju u Dalmaciji. Bio je prvi koji je pisao o zatajenom posjetu predsjednika Republike Zorana Milanovića Vruji, koji je razotkrio vezu između predsjednika i Latkovića.
Vukovićevi tekstovi pisani su u najboljem duhu profesionalnih standarda koje je u svojem radu u Slobodnoj Dalmaciji, Jutarnjem listu i Makarskoj kronici njegovao pokojni Anđelko Erceg.
NAGRADA “ANĐELKO ERCEG” U KATEGORIJI INTERNET
ŽELJKA GAVRANOVIĆ, SBplus
Lokalno novinarstvo samo je po sebi izazovno, posebice kada se bavi istraživačkim temama, kada se novinar ili novinarka upusti u borbu s moćnima, ali i institucijama koje čine sve kako bi uskratile odgovore važne za život građana. A posebno kada je riječ o ugrožavanju javnog zdravlja, odnosno zagađenja životnog prostora.
Nakon brojnih anonimnih dojava – jer građani iz straha nisu željeli istupati pod svojim imenom – novinarka portala SBplus upustila se u iscrpljujuće dopisivanje s brojnim institucijama kako bi došla do odgovora. Zanimalo ju je gdje završava stajski gnoj s farme svinja Žito Grupe u Lužanima kod Slavonskog Broda. I upornim inzistiranjem na pitanjima spriječila pojedince da se ponašaju kako im se prohtije te natjerala institucije da počnu raditi svoj posao, a nadležne inspekcije u nadzor.
Inzistirajući na odgovorima umjesto svojih sugrađana, Željka Gavranović pokazala je kako se dosljednim i upornim novinarskim radom služi javnosti.
NAGRADA “ANĐELKO ERCEG” U KATEGORIJI INTERNET
MIROSLAV ŠANTEK
Reportaža Miroslava Šanteka “Ne zapišavaj vrata: Štef se danas nije vratio kući” objavljena na petrinjskom PS portalu stravično je svjedočanstvo o užasu koji su doživjeli stanovnici Petrinje 28. prosinca 2020. godine. Još jedno svjedočanstvo, ali jedinstveno, ispričano s odmakom od devet mjeseci tako živo i autentično da čitatelj pomisli kako čita stari tekst s kraja te grozne 2020., ispričano kao da je bilo jučer…
Štef je tog dana ostao bez dimnjaka, a dan poslije i bez krova nad glavom. Odselio se, piše Šantek, negdje na sigurno. Ostalo je samo svjetlo koje sablasno svijetli posred ruševine.
Nižući dramatične i tužne slike, novinar nas vraća u vrijeme potresa i osvježava nam pamćenje, podsjeća na tugu i beznađe, protresa nas, ne želi da zaboravimo. A onda zadaje završni udarac: Štef i njegova žena se više nikad nisu vratili. Devet mjeseci nakon potresa – naoko hladno zaključuje reportažu – država nije sagradila nijednu kuću.
NAGRADA “SINIŠA GLAVAŠEVIĆ” U KATEGORIJI RADIO
MARIJA MOLNAR, HRVATSKI RADIO VUKOVAR
Emisija “Pozor, govori žena!” čija je Marija Molnar autorica, urednica i voditeljica, emitira se na Hrvatskom radiju Vukovar već dvadesetak godina. Društveno je to važna emisija i na nacionalnoj razini, a kamoli za lokalnu zajednicu jer sustavno prati položaj žena u društvu te pridonosi podizanju svijesti o problemima s kojima se susreću.
Teme koje novinarka otvara su rodna neravnopravnost, nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, prepreke s kojima se žene susreću u politici, kulturi, gospodarstvu, znanosti i obrazovanju, u javnom i društvenom životu uopće, zatim žensko zdravlje, menstrualno siromaštvo, ženski aktivizam… Pritom je jedan od zaštitnih znakova emisije korištenje isključivo rodno osviještenog jezika.
Osim što je svijetli primjer u moru uniformiranih sadržaja lokalnih radijskih postaja koji streme „samo zabavi“, emisija „Pozor, govori žena!“ informira i ohrabruje žene na njihovu putu do pune ravnopravnosti te je stoga vrijedna priznanja Hrvatskog novinarskog društva.
NAGRADA “SINIŠA GLAVAŠEVIĆ” U KATEGORIJI TELEVIZIJA
KRISTINA ČIRJAK, RTL
Uloga nacionalnih televizija nije samo izvještavati o velikim temama. Potvrđuje to priča s Banije o mostu koji život znači.
Televizijski prilog o lokalnom mostiću objavljenom u emisiji RTL Direkt 4. studenog 2021. ispričao je problem pedesetak stanovnika dvaju sela na Banovini koje muči to što im je nakon potresa uništen most pa do svojih kuća moraju puno dužim putem. Nakon što su više puta kontaktirali lokalne vlasti i dobili nekoliko obećanja koja nisu ispunjena, obratili su se za pomoć novinarima.
Smatrajući priču vrijednom prikazivanja na nacionalnoj televiziji, Kristina Čirjak prihvatila se posla pa su mještani nakon novinarskih pitanja Gradu Glini mostić dobili za petnaestak dana.
Kolegica Čirjak iznijela je ovdje probleme malog čovjeka iz male sredine koji se rješavaju tek nakon što ih novinari iznesu na danje svjetlo. Jer biti glas javnosti i razotkrivati nepravilnosti, počevši od lokalne razine, trebao bi biti jedan od temelja novinarskog posla.
NAGRADA “SINIŠA GLAVAŠEVIĆ” U KATEGORIJI TELELVIZIJA
MATKO SALTARIĆ, LIBERTAS TELEVIZIJA
Emisija Libertas televizije “Gdje smo pogriješili?” pokrenuta je s dva cilja: ukazati na vlastite pogreške koje se događaju u programu Libertas televizije te razuvjeriti javnost da su novinari produžena ruka nečijeg interesa.
Bilo da je riječ o bezazlenim tehničkim pogreškama ili ozbiljnijim prijestupima čija je pozadina bilo kakav oblik pritiska na novinare – bilo da je riječ o financiranju, tužbama i pritiscima raznih interesnih skupina ili prikrivenom marketing. I novinari često pogriješe, ali publici to nerado priznaju. Emisija „Gdje smo pogriješili?“ otvoreno izlaže svoje pogreške i građane poziva da i sami prijave sve anomalije koje su zapazili u programu.
S druge strane, novinarski posao je podcijenjen, a novinare se naziva “crvima”, “dnovinarima” i “lešinarima”. Baš je zato cilj emisije široj publici objasniti kako stvari funkcioniraju s druge strane objektiva ili tipkovnice. Objasniti što je to cenzura i autocenzura, tko financira medije, tko ih serijski tuži te otvoreno imenom i prezimenom prozvati one koji su na bilo koji način odgovorni za gušenje medijskih sloboda i iscrpljivanje novinara tužbama i prijetnjama.
Autor i voditelj Matko Saltarić svakako je uspio u svom naumu.
Izvor: HND