Moramo izraziti ozbiljno razočaranje tonom i sadržajem ovog izvješća, jer ono daje sliku o stanju medija u Hrvatskoj koja je u potpunoj suprotnosti s činjenicama na terenu i nalazima brojnih drugih relevantnih međunarodnih izvora. Dok ovo izvješće na više mjesta ostavlja dojam da je situacija uglavnom stabilna, stvarnost je, prema brojnim pokazateljima, znatno teža mračnija. Primjerice, Reporteri bez granica u svom World Press Freedom Indexu za 2024. godinu navode da „politički utjecaj na medije u Hrvatskoj ostaje ozbiljan problem, a SLAPP tužbe i pritisci na novinare jačaju autocenzuru“. Izvješće MFRR „Prekarnost i politički pritisci: rješavanje izazova koji potkopavaju slobodu medija u Hrvatskoj“, objavljeno u veljači 2025., naglašava ključnu važnost rješavanja pravnih prijetnji novinarima u Hrvatskoj – uključujući kaznenu klevetu, ograničenja transparentnosti pravosuđa, slabu zaštitu rada te pravilnu i pravovremenu primjenu EMFA-e. Posljednji izvještaj Media Freedom Rapid Respons-a svjedoči o “reformama bez zaštite i smanjivanju prostora za novinarstvo u Hrvatskoj”. Rezultati posljednjeg Monitora medijskog pluralizma u Europi za Hrvatsku registriraju srednje-visok rizik za slobodu izražavanja i novinarsku zaštitu zbog SLAPP tužbi, nedostatka uredničke neovisnosti i nesigurnih radnih uvjeta i srednje visoke rizike za društvenu uključivost i političku nezavisnost, s visokim rizicima za uredničku autonomiju i neovisnost javnih medija. Nasuprot tome, čitajući ovo izvješće, stječe se dojam da ga je pisala Vlada ili sam premijer Andrej Plenković. Izvješće, istina, priznaje da su „pokazatelji neovisnosti javnih medija na visokorizičnom kraju ljestvice, a situacija u vezi sa slobodom i pluralizmom medija na HRT-u i dalje zabrinjavajuća“, ali to je tek jedna rečenica usred mora birokratskih formulacija kojima se pokušava ublažiti ozbiljnost problema, pritom se zanemaruje činjenica da odgoda donošenja Zakona o HRT-u kršenje obaveza koje Vlada mora ispuniti poštivajući Europski akt o slobodi medija, te da izvješće uopce ne problematizira smjer u kojem HRT provodi reforme i potpuno zaobilazi činjenicu da u procesu donošenja novog Zakona o HRT u nisu uključene novinarske organizacije. Ništa se nije promijenilo ni kad je riječ o pravednoj i transparentnoj raspodjeli državnog oglašavanja. Komisija opet samo konstatira da „još nije postignut napredak u jačanju pravnog okvira i mehanizama nadzora kako bi se osigurala pravedna i transparentna raspodjela državnih sredstava za oglašavanje na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini“. Ni danas nema transparentnih pravila koja jasno razlikuju promotivni sadržaj od novinarstva, što ozbiljno ugrožava uredničku neovisnost. Posebno zabrinjava Lex AP, novo kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja informacija iz kaznenih istraga. Dok Vlada tvrdi da je cilj zaštititi istrage, stvarnost je da zakon zastrašuje izvore, ograničava istraživačko novinarstvo i potencijalno služi kao batina za kritičke medije. To više nije samo hipotetska opasnost — brojne novinarske organizacije i pravni stručnjaci javno su upozorili da Lex AP otvara prostor za zloupotrebe i političku cenzuru.
Stoga smatramo ne samo da ovo izvješće ne odražava stvarnost nego da svojim blagim tonom, birokratskim rječnikom i izostankom oštrijih preporuka zapravo daje političkom vrhu Hrvatske alibi za nastavak pritisaka na medije. Dokle god se situacija u javnim i privatnim medijima bude uređivala političkim utjecajem, prijetnjama tužbama i netransparentnim financijama, u Hrvatskoj se neće moći govoriti o istinski slobodnom novinarstvu.