Što je zajedničko novinarima, glumcima, glazbenicima, plesačima? Osim što većina želi učiniti svijet barem malo boljim mjestom, zajednički su im prekarni i nestabilni uvjeti rada. Mnogi su samozaposleni i prepušteni samovolji poslodavaca. Kada se uzme u obzir i sve češći platformski rad, koji je prisutan u ovim profesijama, budućnost radnika u ovom sektoru ne izgleda previše svijetlo.
Kako bi poboljšali njihov položaj Međunarodna udruga glumaca (FIA), Međunarodna federacija glazbenika (FIM), Udruženje sindikata medija, zabave i umjetnosti (UNI-MEI) i Europska federacija novinara (EFJ) prije dvije i pol godine krenuli su u projekt koji je ojačao sindikate i pružio im nove alate za borbu za prava atipičnih radnika. Na završnoj konferenciji, koja je održana u Madridu od 8. do 9. lipnja, predstavljeni su primjeri dobre prakse.
Što sindikat može učiniti za mene? A što ja za sindikat?
Poljski sindikat glumaca (ZZAP) na početku projekta imao je 450 članica i članova, od tog broja tek 10 posto bili su freelanceri. Sada, na kraju projekta, imaju 1224 članova od kojih su 40 posto freelanceri. Najveći izazov bio im je odrediti minimalnu cijenu rada za glumce ispod koje se ne ide. A kada tu cijenu određuju agenti u dogovoru s produkcijama onda se čini da tu za sindikat nema mjesta. No, to ih nije obeshrabrilo. Obratili su se agencijama i objasnili im da ako su glumice i glumci više plaćeni onda će i oni dobiti više novca. Sada surađuju s više od 40 agencija koje kada pregovaraju ne idu ispod dogovorene minimalne cijene.
Za Udruženje dramskih umjetnika Slovenije (ZDUS) kažu kako im je projekt pomogao jer su se suočavali s nedostatkom sredstava, neprijateljski nastrojenom vlasti i pandemijom. Zato su svojim članicama i članovima nudili mogućnost da potpuno anonimno dobiju psihološku pomoć. Kada su ljudi vidjeli što i kako rade također im se povećao broj članova.
Sindikatu glumaca Turske (AUT) projekt je omogućio da kreiraju alate kako pristupiti novim članovima i kako da im pomognu i s problemima koji ne moraju isključivo biti vezani za rad. Tako su pružili dosta pomoći kod slučajeva zlostavljanja, a njih se u glumačkom svijetu sve više i više otkriva. Također su pružali psihološku pomoć.
FAIR Media Sind iz Rumunjske, organizacija koja okuplja sindikate i udruženja iz sektora kulture i medija upozorila je pak da vlast želi onemogućiti sindikate da štite radnike. U uredbi koja bi trebala regulirati prava atipičnih radnika nema riječi „sindikat“. Protuustavna je i u suprotnosti sa zakonom pa se nadaju da će je uspjeti srušiti. Unatoč poteškoćama uspjeli su ispregovarati povoljne kolektivne ugovore u javnom sektoru, primjerice na javnoj radioteleviziji, kazalištu.
Članovi i nečlanovi, trebamo li raditi razliku?
Predstavnik FAIR Media Sinda pojasnio je da rumunjski zakon dopušta da sindikati pojedina prava i pogodnosti iz kolektivnog ugovora dogovaraju i da ona vrijede samo za članove sindikata. „Ako se želiš voziti busom, moraš platiti kartu. Ako nećeš, onda ideš pješke“, pojasnio je njihovu logiku i naglasio da je riječ o pojedinim dodatnim pravima dok većina prava koja se ispregovara vrijedi za sve.
Predsjednik danskog sindikata novinara Mogens Blicher Bjerregård upozorio je kako sindikati moraju biti oprezni po pitanju pregovaranja prava za članove i nečlanove. „Takvom podjelom dajemo adut u ruke poslodavcima da zapošljavaju nečlanove sindikata koji će im u konačnici biti jeftiniji“, istaknuo je.
Smjernice Europske komisije idi u prilog atipičnim radnicima, ali….
Tijekom trajanja projekta izdane su Smjernice Europske komisije za primjenu prava Unije o tržišnom natjecanju na kolektivne ugovore u pogledu uvjeta rada samozaposlenih osoba bez zaposlenika. One su donekle donijele pravnu jasnoću kod pregovaranja o kolektivnim ugovorima za samozaposlene. Do sada je problem bio što se na pregovaranje o cijenama i tarifama samozaposlenih radnica i radnika gledalo kao namještanje cijena i kartelizaciju. Isto se odnosilo i na kolektivno pregovaranje.
Zahvaljujući Smjernicama dogovor oko cijena u kolektivnom ugovoru nije namještanje cijena, ali ako bi strukovna udruženja, sindikati ili samozaposleni samostalno objavili cijene onda se to smatra namještanjem cijena. Objava cijena svakako bi pomogla samozaposlenima u svim strukama jer bi na taj način onemogućili pojedine naručitelje da ruše cijenu njihovog rada.
No, dobra je vijest svakako činjenica da se sad o cijenama može pregovarati u sklopu pregovora za kolektivni ugovor. Loša je vijest da Smjernice nisu obvezujuće i nemaju utjecaja na nacionalno zakonodavstvo, Ali kada već postoje na njih se možemo pozvati i tražiti da se nacionalna zakonodavstva usklade sa Smjernicama.
Kad se hoće, može se
Pokazuje to primjer belgijskog sindikata ACV Puls koji zastupa radnice i radnike u kulturi. Njihov predstavnik Tijs Hostyn pojasnio je da su i prije objave Smjernica odlučili napraviti istraživanje mogu li ići u kolektivno pregovaranje za samozaposlene članove, tražili su i pravni savjet. S podacima i pravnim tumačenjem otišli su kod poslodavaca koji su pristali na pregovore. Odradili su i veliku kampanju na društvenim mrežama koja je postigla veliki uspjeh i podigla svijest o važnosti zaštite radničkih prava samozaposlenih. Rezultat? Ovih su dana u završnim pregovorima s poslodavcima oko kolektivnog ugovora za artističke i tehničke poslove u kulturnom sektoru.
U Švedskoj pak postoji nekoliko primjera regulacije prava samozaposlenih. Eleonore Fahlen, predstavnica sindikata Scen Och Film kaže da u malim kazalištima koji ne primaju subvencije države postoje kolektivni ugovori za samozaposlene koji reguliraju minimalnu plaću i radno vrijeme. Sada u svim pregovorima podsjećaju na Smjernice EK, ali Fahlen sa žaljenjem kaže da i unatoč tome poslodavci nemaju želju za pregovorima. Slično razmišljaju i veći sindikati kojima su pristupili u nadi da će zajednički krenuti u pregovore, no odbili su ih.
Dok u SAD-u primjerice Starbucks zatvara lokale u kojima radnici organiziraju sindikalne podružnice, glazbenici u vrhunskim orkestrima godinama su vrlo dobro organizirani. Heather Kurzbauer, glazbenica i sveučilišna profesorica, kaže da su se njezine kolegice i kolege znali dizati s probe ako dirigent premaši termin za jednu minutu. Ona je to napravila u Europi pa su je svi čudno gledali. Iako svi sada žele fer praksu i pošteno platiti glazbenike, to je dovelo do paradoksa da, zbog nedostatka sredstava, orkestri smanjuju broj proba i koncerata, te ako ne dobivaju subvencije od države, teško se mogu financijski održati.
Imaju li radnici budućnost?
Ako je suditi po preliminarnim rezultatima o digitalnom radu u medijima, kulturi i zabavi imaju, ali potreban je poseban trud sindikata da zaštite radnike u ovom novom okruženju. Karijerni modeli su se promijenili. Sve više ljudi radi više poslova na više digitalnih platformi. Okruženje je to koje se mijenja doslovno sa svakim ažuriranjem aplikacije.
Često zakoni o radu ne definiraju prava radnika i obveze vlasnika digitalnih platformi, nema transparentnosti oko toga kako rade algoritmi na tim platformama. To kod radnika izaziva veliki stres jer su suočeni s ogromnom nesigurnošću dok pokušavaju ostati kompetitivni u takvom nesigurnom okruženju. Uz sve to, nema ni standardnih naknada ili minimalne plaće….
Jasno je iz svega što se moglo čuti na konferenciji da radnice i radnici u medijima, kulturi i zabavi itekako imaju puno toga zajedničkog. Zato je važno i da sindikati i strukovna udruženja zajedno krenu u borbu za zaštitu njihovih prava.
Autor: Zoran Pehar
Foto: FIA, Zoran Pehar