Povodom objavljivanja knjige pod naslovom “ Medijski pluralizam u digitalnoj eri: pravne, ekonomske, društvene i političke lekcije naučene iz Europe” za Europsku federaciju novinara Iva Nenadić znanstvena suradnica Centra za medijski pluralizam i Sloboda medija (CMPF) na Europskom sveučilišnom institutu o knjizi koja pruža ključne uvide u razvoj medijskog krajolika diljem Europe. Uz suradnike Elde Brogi i Piera Luigija Parcua, ova knjiga proizlazi iz više od desetljeća istraživanja putem Monitora medijskog pluralizma (MPM).
Možete li nam reći nešto o svojoj ulozi u Centru za medijski pluralizam i medijske slobode (CMPF) i misiji tog centra?
Iva Nenadić : Centar za medijski pluralizam i slobodu medija (CMPF) pri Europskom sveučilišnom institutu u Firenci centar je za istraživanje i obuku koji provodi interdisciplinarno istraživanje o slobodi i pluralizmu medija u Europi i šire, kako bi pružio potporu znanju međunarodnim, europskim te nacionalne politike i procese donošenja pravila. Neka od naših istraživačkih pravaca uključuju: istraživanje novinskih pustinja u Europi, ulogu online platformi i umjetne inteligencije u oblikovanju informacijskog okruženja i osporavanje integriteta informacija, ekonomsku održivost novinarstva i njegov odnos s mladom publikom. Otkako sam se pridružio CMPF-u 2016. godine, uključen sam u koordinaciju i razvoj metodologije Monitora medijskog pluralizma (MPM) i njegove implementacije u zemljama članicama EU i zemljama kandidatima. Osim što sam znanstveni novak na CMPF-u, također sam i docent na predmetu Medijska i digitalna politika na Sveučilištu u Zagrebu (Fakultet političkih znanosti).
Kako ste uspjeli ostvariti suradnju sa suradnicima iz 27 europskih zemalja i s kojim izazovima ste se suočavali u održavanju kohezivnosti sadržaja?
Iva Nenadić : Knjiga, koju sam imala privilegiju suuređivati s Eldom Brogi, znanstvenom koordinatoricom CMPF-a, i Pierom Luigijem Parcuom, direktorom CMPF-a, projekt je koji doista utjelovljuje duh suradnje koji je MPM projekt želio postići iz svog samog početka. Nastao je iz više od desetljeća predanog istraživanja u Monitoru medijskog pluralizma. Godine koje smo proveli radeći s MPM mrežom omogućile su okupljanje 36 znanstvenika, novinara i istraživača iz 27 europskih zemalja. Ova dugogodišnja suradnja već je uspostavila čvrste temelje povjerenja i besprijekorne komunikacije, što je bilo ključno za upravljanje tako raznolikim timom. Svaki je suradnik donio svoju jedinstvenu perspektivu, utemeljenu na stvarnosti svog nacionalnog medijskog krajolika. Ta je raznolikost također ono što knjigu čini toliko vrijednom. Nudi komparativnu analizu uvjeta i standarda koji se razvijaju bitnih za održive, slobodne i pluralističke medije i novinarstvo u Europi. Knjiga ne samo da sintetizira pravne, ekonomske i političke lekcije naučene u proteklih deset godina — ona također služi kao temelj za informirane i trajne politike za podršku medijskom pluralizmu u suočavanju sa suvremenim informacijskim izazovima.
Za ovu ste knjigu koristili podatke iz projekta Media Pluralism Monitor (MPM). Možete li podijeliti neke ključne uvide ili trendove koji su proizašli iz najnovijeg izvješća o praćenju u državama članicama EU-a i zemljama kandidatima?
Iva Nenadić : Doista, knjiga se oslanja na podatke iz projekta Media Pluralism Monitor, znanstvenog alata osmišljenog i redovito implementiranog za dokumentiranje rizika za medijski pluralizam i pružanje uvida u središnje dimenzije medijskih sustava diljem EU-a i zemalja kandidatkinja. . 13 poglavlja uključuje detaljna istraživanja, slučajeve zemalja i primjere dobre prakse o:
- platformizacija informacijskog okruženja, dezinformacija, medijska pismenost i širi tehnološki izazovi ;
- sigurnost novinara;
- pluralnost tržišta, transparentnost vlasništva, koncentracija medija, održivost medija i dominacija digitalnih platformi;
- politička neovisnost medija, sukob interesa u medijskom sektoru, uređivačka autonomija, neovisnost javnih medijskih servisa i medijskih vlasti;
- društvenu uključenost, posebice kroz uključivo upravljanje i predstavljanje žena i medija zajednice.
MPM je tijekom godina ukazivao na brojne strukturne rizike za slobodu i pluralizam medija, počevši od zaštite temeljnih prava i uvjeta za sigurno obavljanje posla novinara. Neki od ključnih uvida iz MPM2024 , uključuju kontinuirano pogoršavanje uvjeta rada za novinare, što predstavlja ozbiljnu prepreku privlačenju mladih talenata u novinarstvo. Nadalje, zabrinutost za sigurnost novinara u EU postoji od ubojstva malteške istraživačke novinarke Daphne Caruane Galizie 2017., čije ubojstvo ostaje neriješeni slučaj nekažnjivosti i nakon sedam godina, kao i ubojstvo slovačkog novinara Jána Kuciaka u 2018. U MPM2024 digitalna sigurnost novinara ocjenjuje se visokim rizikom budući da su zlostavljanja novinara na internetu u porastu u mnogim procijenjenim zemljama. I u pravilu su novinarke u većem riziku od svojih muških kolega. Urednička neovisnost o komercijalnom i vlasničkom utjecaju (često isprepletenom političkim interesima) po prvi je put prešla sa srednjeg na visoki rizik. Ovo je zabrinjavajući pokazatelj da ekonomski ranjivom novinarstvu nedostaju učinkoviti instrumenti za zaštitu svojih profesionalnih standarda od nepotrebnog uplitanja. Strukturni rizici za političku neovisnost medija , uključujući izravnu i neizravnu politizaciju vlasništva nad medijima, pristranu i netransparentnu dodjelu sredstava i subvencija medijima, zlouporabu državnog oglašavanja i političku kontrolu nad medijskim javnim servisom, bile su prilično stabilne tijekom desetljeća MPM-a.
Knjiga se bavi pitanjima poput dezinformacija i medijske pismenosti. Što mislite, koji su koraci najhitniji za poboljšanje medijske pismenosti diljem Europe, osobito u svjetlu rastućih digitalnih izazova i dezinformacija?
Iva Nenadić : Moramo preispitati naše obrazovne sustave na široj razini. Neke europske zemlje to rade bolje od drugih. Kritičko mišljenje ključna je vještina, ali mnogi obrazovni sustavi još uvijek daju prednost pamćenju činjenica i definicija u odnosu na njihovu dekonstrukciju, analizu i primjenu. Živimo u informacijskom okruženju u kojem neprozirni algoritamski sustavi preporuka i utjecajni ljudi na društvenim mrežama često imaju veći utjecaj na oblikovanje javnog mnijenja od profesionalnog novinarstva. Mnoge medijske organizacije žrtvuju profesionalne standarde i kvalitetno novinarstvo za nekoliko dodatnih klikova i prihod od oglašavanja. U međuvremenu, prenositelji dezinformacija iskorištavaju strukturalne slabosti u medijskim sustavima i krhko povjerenje javnosti u demokratske institucije. To su izazovi s kojima se suočavaju i novinarstvo i informirano građanstvo. Ne samo to. To su izazovi za održiv, uključiv i demokratski razvoj naših društava. Pod Ujedinjenim narodima, čelnici država i vlada nedavno su usvojili Pakt za budućnost koji uključuje Globalni digitalni sporazum i Deklaraciju o budućim generacijama, obvezujući se do 2030. implementirati nastavne programe digitalnih medija i informacijske pismenosti kako bi se osiguralo da svi korisnici imaju vještine i znanja za sigurnu i kritičku interakciju sa sadržajem i pružateljima informacija te za povećanje otpornosti na štetne utjecaje dezinformacija i dezinformacija ; te promicati raznolike i otporne informacijske ekosustave, uključujući jačanje neovisnih i javnih medija i potporu novinarima i medijskim djelatnicima . Poglavlje Konrada Bleyer-Simona, Villea Manninena, Auksė Balčytienė ispituje zašto su se neke zemlje pokazale otpornijima na dezinformacije od drugih i kakvu ulogu u tome igra medijska pismenost.
Gledajući poslovne modele za novinarstvo u digitalnom dobu, koji inovativni pristupi po vašem mišljenju imaju potencijal za održavanje medijske pluralnosti i kako ti modeli utječu na ulogu tradicionalnog novinarstva?
Iva Nenadić : Dva poglavlja u knjizi ispituju ovaj problem i ističu primjere dobre prakse. Roberta Carlini, Francisco Rui Cádima, Roderick Flynn i Jan Christopher Kalbhenn raspravljaju o vrlo relevantnom, ali delikatnom sukobu i potrebi balansiranja rizika medijske koncentracije (ili konsolidacije) s njihovom osnovnom potrebom za preživljavanjem, što je ponekad moguće samo kroz koncentraciju. Postojanje medija preduvjet je medijskog pluralizma, ali ne bilo kojeg medija. Kvalitetni i neovisni mediji su oni koji održavaju pluralizam. Svjedoci smo raznih pokušaja inoviranja medijskih poslovnih modela ili diverzifikacije izvora prihoda za medije. U svom poglavlju Održivost europskog medijskog tržišta , Konrad Bleyer-Simon, Paško Bilić i Franck Rebillard razmatraju kako se mediji u Hrvatskoj, Francuskoj i Mađarskoj nose s izazovima digitalnog poremećaja. Riječ je o uvelike različitim tržištima, po veličini, ali i političkom kontekstu i uvjetima za novinarstvo. No, unatoč razlikama, zapaženi pokušaji postizanja ekonomske održivosti, pa čak i političke neovisnosti oslanjaju se na građane i njihovu potporu kroz donacije i pretplate. Ovo je trnovit put koji zahtijeva od novinara i medijskih organizacija da preispitaju svoj odnos sa svojom publikom, posebno u svjetlu pada povjerenja i sve većeg nepovezanosti između mlađe publike i tradicionalnih medija.
Više informacija o knjizi možete pronaći ovdje .