Osvrt izvorno objavljen na Social Europe napisala je direktorica Europske federacije novinara Renate Schroeder, 7. ožujka 2024.
Zbilja je truizam (od truth) reći da demokracija počiva na slobodi medija. U moru misinformacija to je činjenica.
Informativni ekosustav Europe nalazi se na raskrižju. Dezinformacije i filter mjehurići, oligarhijsko preuzimanje medija i napadi na javne medijske servise, doista, bezpresedanski napadi na novinare uslijed njihove izloženosti nesigurnim radnim uvjetima—sve to vodi do odljeva mozgova iz industrije. To bi moglo imati razoran učinak na kvalitetu novinarstva i medijski pluralizam, već ugrožen profitom od „click-baita“ i lokalnim novinskim ‘pustinjama’ smatranima nerentabilnima. I generativna umjetna inteligencija ne može ispuniti prazninu: ima mnogo potencijala, ali nosi mnoge rizike.
Mnoga međunarodna tijela za ljudska prava, uključujući Vijeće Europe, Organizaciju Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu i Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju, zabrinuta su da je erozija zaštite slobode govora i medijske slobode ključan faktor u demokratskom ‘povlačenju’ kojem Europa posljednjih godina svjedoči.
Upravo objavljen izvještaj Sloboda medija u Europi: Vrijeme za promjenu toka, godišnja procjena partnera organizacija Platforme za sigurnost novinara Vijeća Europe, fokusira se na pitanja koja mogu odrediti slobodu i integritet izbornih postupaka. Nedostatak neovisnosti i nedostatno financiranje javnih medijskih servisa i medijskih regulatora, preuzimanje medija od strane političkih ili privatnih interesa, državni nadzor i SLAPP-ovi (strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja) ograničavaju slobodu novinara da izvještavaju o pitanjima od javnog interesa.
Nadzor špijunskim softverom
Novinari diljem Europe suočavaju se s prijetnjama, uhićenjima, restriktivnim zakonima, zloupotrebama sudskih tužbi i verbalnim napadima političara koji mogu poslužiti kao alibi za stvarno nasilje. Bezpresedanska upotreba mehanizama nadzora, uključujući špijunski softver, zastrašuje novinare – kako je i namjeravano – i može ih odvratiti od istraživanja osjetljivih priča. Skandal Pegasus, koji je otkrila kolaborativna mreža medijskih izdanja predvođena međunarodnom organizacijom Forbidden Stories, otkrila je 2021. da je gotovo 200 novinara širom svijeta bilo na meti tog brendiranog špijunskog softvera, uključujući u Azerbajdžanu, Francuskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Španjolskoj, Turskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
To je glavni razlog zašto je Europska komisija uključila važan članak o zaštiti izvora novinara i ograničenju upotrebe špijunskog softvera u svoj prijedlog Akta o slobodi medija u Europi. Francuska se do samog kraja borila za izuzeće ‘nacionalne sigurnosti’ u aktu, pokazujući nedostatak jasne predanosti političara medijskoj slobodi.
Unatoč intenzivnom zagovaranju novinara i nevladinih organizacija za digitalna i ljudska prava, međutim, to nije uključeno u privremeni dogovor koji su odobrili predstavnici država članica u siječnju, proizašli iz pregovora trilogije među glavnim institucijama Europske unije. Ali, mogućnost da se špijunski softver koristi protiv novinara i dalje će morati biti strogo nadzirana kroz transparentnost i sudsku kontrolu.
Nesigurni uvjeti
Zajedno s porastom dezinformacija, poslovni model za neovisno novinarstvo vene i status profesionalnih novinara je na niskoj razini. Nesigurni radni uvjeti, posebno za slobodnjake, prijete kvaliteti i neovisnosti njihova rada. Prema posljednjem Monitoru medijskog pluralizma Europskog sveučilišnog instituta Centra za medijski pluralizam i medijsku slobodu (CMPF), samo četiri europske zemlje od 32 analizirane nude dobre radne uvjete za novinare: Danska, Njemačka, Irska i Švedska. Rezultati pokazuju posebno zabrinjavajuću radnu situaciju u Hrvatskoj, Mađarskoj, Crnoj Gori i Rumunjskoj, gdje novinari koji ne uživaju status zaposlenika često nemaju adekvatnu socijalnu zaštitu.
Ovaj nesiguran status najuočljiviji je u lokalnim medijima. Iako su ti mediji—posebno lokalni radio—najpouzdaniji i najvažniji kada je riječ o demantiranju dezinformacija i pružanju konteksta nacionalnih i europskih vijesti, još jedna studija CMPF-a ističe sve veći broj medijskih pustinja širom EU-a gdje takvi mediji više nisu dostupni, kao i s njima povezani pad lokalnih novinara i pogoršanje njihovih radnih uvjeta.
UI može biti viđen kao sredstvo za transformaciju informativnog ekosustava. No, generativna UI posebno nosi rizik od povećanja dezinformacija i stoga pada javnog povjerenja. Upotreba UI-ja treba biti regulirana u skladu s tim, kako bi se novinarima omogućilo da budu brži, učinkovitiji i inovativniji, umjesto da zamijene njihovu odsutnost.
Povjerenje u novinarstvo
Sve to može imati potencijalno razoran učinak na povjerenje u novinarstvo, najvažniju valutu za budućnost profesije. To obvezuje sve koji brane demokraciju da stoje uz novinare i cjelovito podržavaju novinarstvo kao javno dobro. Uistinu, možda nikad nije bilo važnije vrijeme kada je točno izvještavanje bilo važnije.
Potrebna nam je široka alijansa civilnog društva—čitatelja i slušatelja, novinarskih organizacija i sindikata te akademika—da održi novinarstvo i uvjeri donositelje politika i političare da, baš kao što je zaštita okoliša hitna za suzbijanje klimatske krize, zaštita novinara i novinarstva je bitna za rješavanje krize informacija. Bez građana koji uživaju pravo znati, bez odgovornosti i transparentnosti—bez etičkog novinarstva, drugim riječima—nema demokracije.
EU je učinio više nego ikad prije kako bi stvorio sigurniji i održiviji prostor za novinarstvo, ne samo kroz napore na Aktu o slobodi medija u Europi. Podržao je mnoge projekte povezane sa slobodom tiska i samoregulacijom novinarstva, medijskim pustinjama, sigurnošću novinara, prekograničnim istraživačkim novinarstvom i slobodnjacima, kao i socijalni dijalog, vještine i obuku. Sveukupno, oko 50 milijuna eura godišnje otišlo je medijskim organizacijama pod tim rubrikama.
To, međutim, nije dovoljno. Neovisno profesionalno novinarstvo, najbolji antidot za dezinformacije, skupo je. Angažman publike, novi novinarski formati, podrška medijskoj pismenosti i pravilna upotreba UI-ja ključni su da novinarstvo postane alat za građane da se povezuju, raspravljaju, uče i angažiraju u javnom diskursu u današnjim polariziranim društvima. Ali to zahtijeva održive poslovne modele, koji jamče pristojne radne uvjete i pravednu naknadu.
Održivo i sigurno
Europska federacija novinara (EFJ), koja predstavlja 73 novinarska sindikata i udruženja u 45 zemalja, poziva donositelje politika EU-a i civilno društvo da stanu u obranu novinarstva i novinara u Europi. Uoči izbora za Europski parlament u lipnju, EFJ je postavio agendu kako učiniti novinarstvo održivim i sigurnim te regulirati UI.
Prvo, održivost novinarstva zahtijeva:
masovna ulaganja—kombinirajući transparentno javno financiranje na nadohvat ruke, ‘novčanike publike’ i filantropsku podršku;
zagarantiranu neovisnost i održivo financiranje posebno za javne medijske servise;
oporezivanje Big Techa—zagarantirana naknada platformama za novinarski sadržaj koji se objavljuje;
pravednu naknadu i autorska prava za (slobodne) novinare, i
stalni proračun EU-a za neovisne novinarske projekte, medijsku pismenost, praćenje kršenja i drugu pomoć.
Bitno je promicati sigurnost novinara:
okruženje koje ih štiti od fizičkog i online nasilja, posebno žena i novinara iz marginaliziranih skupina;
kraj nekažnjivosti;
sprečavanje zloupotrebnih pravnih postupaka, namijenjenih ušutkivanju novinara, i
zaustavljanje nezakonite upotrebe špijunskog softvera protiv novinara.
Konačno, regulacija generativnog UI podrazumijeva:
maksimalnu transparentnost u obuci podataka i umjetno generiranog sadržaja;
obavezna naknada autora za UI-generirani sadržaj koji koristi novinarski rad;
smjernice o odgovornom razvoju i korištenju novinarskog UI-a, i
uključivanje UI-a u obuku novinara i ostalih medijskih radnika, kako bi se spriječila bilo kakva zlouporaba generativnog UI-a i posljedične dezinformacije.
Ovi izbori postavit će smjer za EU u sljedećem mandatu. Potreban nam je parlament i komisija predani pravednoj Europi, poštujući sindikalna i ljudska prava, vladavinu prava, slobodu medija i pluralizam, i nadgledajući provedbu ključnih regulatornih mehanizama ostvarenih u posljednjih pet godina: Direktiva o autorskom pravu, Akt o digitalnim uslugama, Akt o umjetnoj inteligenciji, Direktiva protiv SLAPP-a i Akt o slobodi medija u Europi.
Da bi činjenice cvjetale, moramo udružiti snage kako bismo izgradili zdrav informativni ekosustav.