Nastavljamo objavljivati seriju svjedočanstava kolegica i kolega koji su u redakcijama doživjeli pritisak, cenzuru, zlostavljanje i na kraju dobili otkaz. Evo još jedne priče iz redakcije jednog web portala.
Kada su počeli problemi?
Prvi problemi javili su se odlaskom urednice. S obzirom da smo kao tim odlično funkcionirali, očekivali smo da će do njenog povratka tu poziciju preuzeti njezin zamjenik, no to se nije dogodilo. Na sastanku su nas upoznali s reorganizacijom portala i obavijestili da po novome spadamo pod odjel PR i Komunikacije. Kada smo ukazali na nelogičnost dovođenja novog urednika izvana, rečeno je da ‘nam treba netko s više seniorskog iskustva’. Niti jednom riječju nije objašnjeno zašto se zamjenik tadašnje urednice, kao osoba s više od 10 godina iskustva u medijima i na kojeg dosad nikada nije bilo pritužbi, ne uklapa u tu sliku.
Na koji su se način manifestirali?
Urednik senior kojeg su doveli posljednjih nekoliko godina nije radio u medijima i to se vrlo dobro vidjelo iz njegovog pogleda na uređivačku politiku – nije shvaćao što su čitabilni sadržaji, forsirao je teme koje njega osobno zanimaju, nije znao u koje doba dana treba objavljivati autorske teme i plasirati ih na društvene mreže kako bi dosegnuli do što većeg broja čitatelja, forsirao je preuzimanje materijala od konkurencije iako smo ga upozorili da to ne prakticiramo.
Na što ste sve upozoravali?
Nakon što je počela epidemija koronavirusa, većina web redakcija omogućila je svojim novinarima rad od kuće. Naš urednik redovno je ignorirao sve upite o toj problematici. Nakon skoro tri tjedna, shvatili smo da se ništa neće promijeniti, te sam osobno u ime cijele web redakcije poslala isti upit na Upravu, HR odjel i šeficu PR-a. Dobili smo diplomatski odgovor da se na tome radi. U međuvremenu, dolazili smo u firmu i sjedili u prostoriji čija je žbuka bila vidno oštećena u potresu. Na opaske da ugrožavamo vlastitu sigurnost, ali i zdravlje naših obitelji, dobivali smo odgovore da se strpimo.
Ukazivali smo i na problem s community managerima tj. činjenicu da se radi o studentima čiji rad nitko ne nadzire. Umjesto da se njihov šef odjela time bavio, problem je riješen tako da su dnevni urednici na portalu morali u tablici provjeravati njihove objave, nerijetko i smišljati ‘captione’ jer oni nisu imali ideje. U neku ruku, uz sve poslove dobili smo i dodatni posao CM-a.
Kakve su stvari od vas tražili da radite?
Kada smo mu se otvoreno suprotstavili, urednik portala odlučio je pokazati tko je glavni. ‘Trpao’ nas je linkovima i temama koje treba napraviti, nebrojeno puta i uoči glavnih TV emisija čiji sadržaj prebacujemo online.
Često se znalo dogoditi da dnevni urednik istovremeno radi i kao novinar i odrađuje dnevna događanja, dok se ostali bave temama. Kada bi se požalili, odgovor bi bio da ne moramo imati sve dok bi istovremeno dobivali upute da napravimo vijesti stare dan-dva ili one koje nisu nimalo relevantne.
Prilikom reorganizacije rečeno nam je da ćemo imati više autonomije pri opremanju tekstova. Nažalost, to je bilo tek jedno od mnogih obećanja. Upravo je glavni urednik dogovorio s urednicima TV emisija da nam oni šalju svoje naslove, iako smo puno puta upozoravali da oni nisu prikladni niti zanimljivi za portal. Maltretiranje je išlo toliko daleko da su nam se urednici javljali i usred noći iako je naše radno vrijeme do 23.30.
Često smo naslove, po nalogu nadređenih, prilagođavali željama ‘bitnih’ gostiju iako smo samo istaknuli što su oni rekli uživo u emisijama. Primjerice, nakon objave jednog teksta dobili smo ekspresni poziv glasnogovornika da smo previše ‘negativno nastrojeni’. Neki pak tekstovi nisu ni ugledali svjetlo dana jer pojedincima na vlasti nije bilo u interesu da se takve informacije objave.
Jedan od zadataka novinara na portalu bio je i da objavljuju PR objave Prodaje, po nekoliko njih dnevno. Mailovi su često stizali s objavama direktno od klijenata, bez da su prilagođeni za portal, bez naznake kakvu fotografiju ili naslov staviti. Naglašavali smo da se vrlo lako Prodaji može omogućiti pristup CMS-u kako bi oni sami to radili, međutim to do sada nije napravljeno.
Kako se urednik weba odnosio prema vama, kako glavni urednik informativnog programa, a kako šefica ljudskih resursa?
S urednikom weba sam imala relativno korektan odnos. Upozoravala sam na probleme, no nisam nikada prelazila granicu niti ulazila u konflikte. Sam urednik, koliko je meni poznato, nije se niti jednom žalio na moj rad i odnos prema kolegama. Dapače, radila sam i na slobodne dane, obučavala sam studente i senior novinarku, iako to nije u opisu mojih zaduženja.
Sa šeficom ljudskih resursa prošle godine bila sam nekoliko puta na sastanku jer mi je nudila prelazak na drugi portal unutar kuće. Naglasak je bio na tome kako dobro radim te da tamo vidi perspektivu za moj daljnji napredak. Kada sam zatražila povišicu, budući da je prelazak zahtijevao preuzimanje svakodnevnih uredničkih smjena, rečeno mi je da mi to može samo usmeno obećati od 1. siječnja, ali ne i dati odmah zbog toga što se trenutno odvija izmjena na direktorskoj poziciji. S obzirom na svjedočanstva izigranih kolega, rekla sam kako odbijam ponudu. Na to je šefica HR-a posegnula za metodama zastrašivanja te mi poručila: ”da ona isto tako može reći da u firmi više nema potrebe za mojom pozicijom i da ću u tom slučaju dobiti otkaz”.
Osim toga, kada su ove godine problemi s web urednikom kulminirali, zatražila sam od nje premještaj na neku slobodnu poziciju unutar firme. Dobila sam odgovor da joj nije jasno na što mislim te da trenutno imaju zabranu zapošljavanja.
Rekli su da su otkazi zbog racionalizacije, a zaposlili su četvero ljudi?
Svi smo dobili otkaz uz obrazloženje da se naša redakcija ukida i spaja s drugom, te da se pritom reže broj zaposlenika i troškovi. Dok je u našem odjelu pobrojano 20 ljudi, skupa sa studentima i djelatnicama na porodiljnom, u drugom ih je gotovo duplo. Nemamo informacija da je u tom odjelu bilo otkaza. Istovremeno, nas su se riješili, a u kolovozu doveli novinarku na seniorsku poziciju. Tijekom ljeta dovedene su i dvije studentice na ispomoć. Iako je šefica HR odjela stalno naglašavala da je na portalu previše urednika, nitko od nas po ugovoru to nije bio, svi smo bili novinari.
Koji je stvarni razlog zbog kojeg ste dobili otkaz?
Četvero novinara koji su dobili otkaz ne povezuje ništa osim činjenice da smo mladi i nemamo djecu. Nitko od nas nije dobio konkretan odgovor zašto je upravo on/a dobio otkaz. Nemamo informaciju da je provedena evaluacija našeg rada, niti sam konkretno ja dobila ikakve pritužbe na svoj rad ili odnos prema kolegama. Od svih ljudi na portalu, druga sam najduže bila zaposlena i nisam niti jedan dan u više od dvije godine bila na bolovanju.
Da naglasim, šefica PR odjela pod kojim je sada portal nije nikada iskazala interes da razgovara s nama, iako je neke kolege u posljednjih mjesec dana pozvala na sastanak. Kad sam došla 30. rujna na sastanak, na kojem sam i dobila otkaz, nije me niti pozdravila.
Tko sada vodi web?
Web je spajanjem s drugim portalom postao news rubrika. Zaposlenima je rečeno da se u njihovom načinu i opsegu rada neće ništa bitno mijenjati, iako su podijeljeni otkazi iskusnim novinarima/dnevnim urednicima. Postavlja se pitanje tko će sada raditi, studenti bez iskustva?!