Pritisci na novinare, umjesto da se smanjuju, dodatno se povećavaju

PRIOPĆENJE SINDIKATA NOVINARA HRVATSKE
POVODOM 3. SVIBNJA, SVJETSKOG DANA SLOBODE MEDIJA

Pritisci na novinare, umjesto da se smanjuju, dodatno se povećavaju

Povodom Svjetskog dana slobode medija, Sindikat novinara Hrvatske poziva svoje članove kao i sve novinare i medijske radnike u Republici Hrvatskoj da u subotu, 3. svibnja, od 11,55 do 12,00 sati – tradicionalnom simboličnom akcijom Pet minuta gromoglasne tišine – upozore svoje čitatelje, gledatelje i slušatelje na sve lošiji položaj novinara i medija čime se izravno ugrožava sloboda medija i pravo javnosti na kvalitetno informiranje.

Dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja i to od 1993. godine kada ga je proglasila Glavna skupština UN želeći podsjetiti vlade država članica da im je dužnost poštovati i podržavati pravo na slobodu izražavanja.

U Hrvatskoj, međutim, kao da je na djelu retrogradni proces ušutkivanja novinara, a time i eliminiranje neovisnog i kritičkog novinarstva. Posljednja nepravomoćna sudska presuda za tzv. sramoćenje kojom je naša kolegica Slavica Lukić kažnjena plaćanjem kazne od 26.000 kuna pokazala je da za to kazneno djelo može biti proglašen krivim i onaj tko je iznio istinu, ali je sudac ocijenio da ta istina nije u javnom interesu.

Ovakav zakon i ovakva presuda sramoćenje su Hrvatske i naše slobodarske tradicije!

“Sramoćenje” je veliki, ali nije i jedini problem koji pritišće hrvatsku medijsku scenu. Dokidanje stečenih prava je drugi. Sindikat novinara Hrvatske već deset godina bezuspješno pregovara s poslodavcima oko nacionalnog kolektivnog ugovora kojim bi se osigurala neka minimalna prava za sve novinare i medijske radnike Hrvatske. Napretka nema, dapače, poslodavci su pod izlikom recesije, počeli raskidati i kolektivne ugovore u medijskim kućama. Tako da je danas malo medija u Hrvatskoj u kojima se kolektivni ugovor poštuje u cijelosti.

S druge strane, država je kroz sustav tzv. RPO-a dopustila nakladnicima da novinare više ne moraju zapošljavati (u skladu sa Zakonom o radu) nego da ih mogu angažirati i kao slobodne novinare, iako oni to u stvarnosti nisu. Oni redovito dolaze na posao, rade u prostoru i na sredstvima poslodavca (iako formalno imaju prijavljene urede u svojim stanovima), njihov je rad subordiniran, obvezuje ih načelo ekskluziviteta, tj. smiju obavljati istovrsni posao samo za tog jednog poslodavca, imaju pravo na točno određenu novčanu naknadu, godišnji odmor, plaćeni dopust. Ali, nakladnik im može otkazati suradnju kad god to poželi, zbog čega oni rade i žive u velikom strahu i vidljivo su zakinuti za prava u odnosu na stalno zaposlene novinare.
U slučaju RPO suradnika jasno je da se zapravo radi o nesamostalnom radu te da je riječ o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa i koje bi prema Zakonu o radu trebale biti regulirane ugovorom o radu. No, nadležne državne institucije, a posebno inspekcije rada, uglavnom zatvaraju oči pred tim. U susjednoj Sloveniji, u uvjetima skoro jednakih zakonskih rješenja, sudovi i inspekcije natjerali su poslodavce da takve suradnike odmah zaposle.

Jer, postavlja se pitanje, kakve uvjete za objektivno izvještavanje imaju novinari kojima poslodavci svakodnevno prijete otkazom i raskidom suradnje, jednostrano im smanjuju plaću, zakidaju ih za dodatke za prekovremeni i rad nedjeljom.

Bez slobodnih novinara nema ni slobode medija. A bez slobode javne riječi ne može se graditi ni slobodno i demokratsko društvo. Zato sad i ubuduće moramo reagirati kad god osjetimo da je ta sloboda ugrožena.

Za Sindikat novinara Hrvatske:
Anton Filić, predsjednik

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Imate problem ili nedoumicu? Tražite savjet ili bi htjeli nešto predložiti? Slobodno nam se javite!