Nekad davno borili su se, prosvjedovali, štrajkali i ginuli za radnička prava. Za pošteno plaćen posao, radnička prava, a gdje smo danas? Koliko novinara danas u Hrvatskoj može reći da zasita imaju sigurne radne uvjete, da su pošteno plaćeni za posao koji rade, da imaju pravo na slobodno vrijeme i potpunu socijalnu zaštitu? A ovo je još jedan Praznik rada koji će mnogi provesti izvještavajući o Covid krizi, javljati se iz Okučana, prenositi poruke sindikalnih vođa ili novu prepirku na vrhu vlasti. Većini rad vikendom, odnosno rad na praznik neće biti dodatno plaćen. Plaća će ostati ista ili će i ovaj mjesec opet biti manja.
Novinarke i novinari “povukli” su u ovoj krizi. Za većinu nema rada od kuće ili opreza zbog opasnosti od zaraze. Novinarke i novinari, snimatelji, fotoreporteri i kolege koji svakodnevno rade na medijskim zadacima u ovoj krizi pokazali su koliko su društveno važni i vrijedni novinarski poslovi. Pritom su mediji nastavili i u ovim izvanrednim uvjetima biti korektiv vlasti, i bez obzira na neprekidne napade, upozoravali su na propuste ili netransparentne postupke, pa su i u ovoj krizi neke od njih uspjeli zaustaviti. Jer to je novinarstvo. Solidarnost je naše prirodno stanje. Pošteni i odgovorni trebali bi biti političari i poslodavci. I to ne bi trebalo biti pitanje volje, nego slova zakona opravdano logikom raspodjele sredstava naših radničkih poreza.
Danas obilježavamo dan kada su ljudi ubijani da bi imali 8-satni radni dan i žestoko se borili za dostojanstvo i prava koja danas uživamo, nastavljamo borbu za radnička prava i dostojanstven i pravedno plaćen rad.
Solidarno vam želimo sretan Praznik rada.