Foto: Nikola Šolić/HND
U Londonu je danas počelo ročište o zahtjevu Juliana Assangea da se ospori odluka o izručenju SAD-u zbog objave tajnih dokumenata, po 18 točaka vezanih uz njegovu objavu goleme količine povjerljivih američkih vojnih i diplomatskih izvješća putem WikiLeaksa. U slučaju tužbe Assangeu prijeti 175 godina zatvora zbog kršenja zakona o špijunaži. U organizaciji Sindikata novinara Hrvatske i hrvatskog novinarskog društva održan je skup podrške Julianu Assangeu. Na skupu je govorio Branko Mijić, član Izvršnog odbora HND-a čiji govor prenosimo u cijelosti:
Morate početi s istinom. Istina je jedini način da bilo gdje stignemo, jer svako donošenje odluka koje se temelje na lažima ili neznanju ne može dovesti do dobrog zaključka. Uloga je dobrog novinarstva da se uhvati u koštac s MOĆNIM ZLOSTAVLJAČIMA. Tako je govorio Julian Assange, čovjek i novinar o čijoj sudbini, o čijem životu ili smrti, danas i sutra odlučuje sud u Londonu. Nije ovo proces koji se tiče samo jednog našeg kolege, inače počasnog člana Hrvatskog novinarskog društva, ovo je politički progon od kojega će ovisiti i sudbina novinarstva kao profesije.
Zato smo se ovdje okupili kako bismo poručili ono jedino moguće: oslobodite Juliana Assangea, oslobodite ga odmah, ne samo zato što je to humano i pravedno, već zato što smo svi mi Julian Assange. Njegov progon zlokobna je poruka svima nama kako završavaju oni koji ne žele biti sluge vlasti, oni koji ne prezaju objelodaniti mračne državne tajne postajući tako mete tajne države. Što je to zgriješio, koji je to zločin počinio Julian Assange? Objavio je istinu o kriminalu, o ratnim zločinima koje su moćnici pokušali sakriti od javnosti, poput masakra civila, svirepih mučenja, atentata, državnih udara, pogubljenja… Razotkrio je mračnu stranu Bijele kuće koju američki imperij želi izbrisati iz povijesti tako što će kao primjer svim novinarima svijeta osuditi Juliana Assangea na 175 godina zatvora koliko mu prijeti bude li izručen po Zakonu o špijunaži iz 1917. godine! Jedini grijeh zbog kojeg proganjaju Assangea svih ovih godina je taj što je ljudima stavio na uvid činjenice i dokumente o svemu onom što je „United Stasi of America“ činila u ime svojih građana, a da oni za to, do WikiLeaksa, nisu znali! Urednik Assange svojim objavama želio je samo jedno: da ljudi svoje zaključke i odluke donose svojom glavom, na temelju činjenica, a ne laži i neznanja. Čime je to zaslužio Julian Assange da postane državni neprijatelj broj jedan najmoćnije svjetske sile koja je planirala njegovu otmicu i ubojstvo, a sada ga želi „slow motion“ likvidirati u jednom od svojih kazamata? Je li bio presudan njegov stav da niti jedna vlada nema pravo tajiti zločine, niti ih činiti u naše ime, ili je bila fatalna njegova vjera u istinu kao vrhunsku moć koja pripada svakom pojedincu? Da, uhvatio se Assange u koštac s moćnim zlostavljačima i svih ovih godina imao je nedovoljnu i slabašnu pomoć nas, njegovih kolega. Samo oni najhrabriji i najbolji među nama znali su da bez slobodnog Assangea više neće biti moguće niti postojanje slobodnih medija. Proglase li Assangea krivim, to će značiti smrt istraživačkog novinarstva. A ono bi u demokracijama trebalo imati funkciju kontrole vlasti, a ne biti tretirano kao špijunska rabota i prijetnja nacionalnoj sigurnosti, kao što je to u autokracijama. I danas kada smo se okupili da posljednji put pošaljemo poruku kako Assange nije nikakav razbojnik, nikakav kriminalac za doživotni zatvor, već borac za transparentnu državu bez tajni, moramo se zapitati zašto njegov progon i sudski proces, njegova ljudska prava i njegova sloboda, njegova žrtva nisu na naslovnicama i udarnim vijestima tzv. zapadnoliberalnih mainstream medija? Samo zato što gulag u kojem je zatočen već petu godinu nije u arktičkom krugu sjevernosibirske vukojebine već u jugoistočnom Londonu, u rezidenciji Njegovog Veličanstva za smještaj terorista, serijskih ubojica, silovatelja i pedofila?
I sada dok svi slobodnomisleći ljudi svijeta dižu glas poput nas i kažu „Oslobodite Assangea, oslobodite ga odmah!“, sada kada eto i mi ovim simboličnim činom globalno najboljeg u ovoj profesiji proglašavamo počasnim članom Hrvatskog novinarskog društva, čuju se ohole primjedbe iz profesionalnih krugova: „Assange nije novinar“! Pa čak ako i nije po svojoj profesiji, Julian Assange je najveći novinar i urednik 21. stoljeća po svome poslanju! Jer, da nije tako, ne bi tim od petero ljudi WikiLeaksa uspio objaviti više tajnih informacija nego cijelo svjetsko novinarstvo zajedno, ne bi u redu za njihovom objavom na koljenima molili The New York Times, The Guardian, Der Spiegel, El Pais i Le Monde, čiji su ga čitatelji glasanjem na internetu proglasili za osobu godine, baš kao i oni magazina Time 2010. godine.
Nije samo Julian Assange zaslužio mnoge nagrade i priznanja, nije on samo „bitno utjecao na način na koji se informacije prikazuju i objavljuju“, niti je njegova glavna zasluga što bez njega ne bismo doznali o nepravdi, ubojstvima i ratnim zločinima, kao što stoji u obrazloženju Nagrade Konrad Wolf koju mu je prošle godine dodijelila Akademija umjetnosti u Berlinu. Ono po čemu će Assange ostati zapamćen u ovoj profesiji mogli bismo nazvati znanstvenim novinarstvom, novinarstvom koje mora biti provjerljivo. A postoji li nešto bolje od originalnih dokumenata, izvještaja iz prve ruke, snimljenih videozapisa, odaslanih depeša koji će potvrditi svaki vaš zaključak, svaku vašu misao, svaku činjenicu koju objavite? Nitko nikada nije demantirao urednika i novinara Juliana Assangea, istinost njegovog novinarstvo je stopostotna, zato nikada nije bilo potrebe za ispravkom ili isprikom zbog onoga što je WikiLeaks objavio!
A oni koji Assangea nastavljaju sustavno klevetati kako bi se skrenula pozornost sa zločina koje je razotkrio, oni koji „raspravu sa sadržaja dokumenata u kojem leže dokazi o zločinima, korupciji i zloupotrebi vlasti, preusmjeravaju na onog koji je dokumente obznanio i time navodno ugrozio nacionalnu, ili, još gore, zapadnjačku sigurnost“, oni „koji demokraciju izjednačavaju s vladajućim režimom“, sami su se uspješno penzionirali kao novinari, odustajući ne samo od vlastitih već i od medijskih sloboda kao takvih.
Kada su prije devet godina vjerski fanatici u terorističkom napadu masakrirali redakciju satiričkog jednika „Charlie Hebdo“, cijeli je zapadni svijet, uključujući i političare, ustao u obranu svojih
vrijednosti, svoje civilizacije koja se temelji na slobodi mišljenja i slobodi izražavanja, kao mantru ponavljajući – „Je suis Charlie“. Sada ti isti nad čovjekom koji je te iste vrijednosti najdosljednije branio u praksi provode linč i neviđenu torturu, pokušavaju ga racionalno likvidirati fanatično se pozivajući na „zakone radi provođenja bezakonja“!? I ne radi se o izuzetku, ubrzo ćemo se i mi u Hrvatskoj uvjeriti u to na vlastitoj koži uvođenjem lex AP-a. Zato trebamo uvijek iznova ponavljati:
NOVINARSTVO NIJE ZLOČIN! Novinarstvo je javno dobro!
Julian je prvi, mi smo sljedeći! JE SUIS JULIAN ASSANGE! 