2. studenog obilježava se Međunarodni dan borbe protiv nekažnjivosti zločina protiv novinara. Povod skreće pozornost na činjenicu da je globalna stopa osuđivanja za nasilne zločine nad novinarima vrlo niska – u najmanje devet od deset slučajeva ubojice ostaju nekažnjene.

Globalna mreža IPI još jednom poziva na okončanje kulture nekažnjivosti diljem svijeta i na zaštitu sigurnosti novinara. Zločinci i autoritarne snage nasiljem ušutkavaju neovisno novinarstvo, a zbog toga se suočavaju s vrlo malim posljedicama. Nekažnjivost potiče i ubrzava daljnje napade, potkopavajući budućnost kritičkog izvještavanja i u konačnici demokraciju.

“Unatoč povremenom, postupnom napretku u nekim slučajevima, ostaje činjenica da većina novinarskih ubojstava diljem svijeta prolazi nekažnjeno”, rekao je zamjenik ravnatelja IPI-ja Scott Griffen na obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti. “Učinci ovog neuspjeha iznimno su destruktivni: novinari provode autocenzuru kako bi sačuvali sigurnost, kriminalci se osjećaju ohrabreni da napadaju, a slobodan protok vijesti i informacija – temelj demokracije – pati.”

Dodao je: “Kao što je IPI ranije upozorio , suočavamo se s porastom otvorenih napada na tisak diljem svijeta. To je ne samo zbog propusta da se istraže prethodno nasilje i počinitelji budu pozvani na odgovornost, uključujući slučajeve kada su same države izravno umiješane. Tamo gdje se ubojice novinara ne odgovaraju za svoje postupke, obrazac će se sigurno ponoviti i inspirirati druge.”

Sljedeći slučajevi samo su uvid u mnoge slučajeve nekažnjivosti diljem svijeta. Ti neriješeni zločini nisu samo izvori duboke boli obiteljima i kolegama; oni potkopavaju slobodu tiska i pravo javnosti na informacije. Oni su podsjetnik međunarodnoj zajednici da kultura nekažnjivosti još uvijek prevladava diljem svijeta, pa iako su u nekim slučajevima tijekom godina doživjele osuđujuće presude i drugi razvoji u istragama, općenito su ti procesi obično spori ili nepostojeći. Pravda odgođena je pravda uskraćena, a najčešće su ubojice jedini osuđeni, dok se idejni tvorci ubojstava na novinare gotovo nikad ne pozivaju na odgovornost.

OSAM KLJUČNIH SLUČAJEVA 

Jamal Khashoggi (konzulat Saudijske Arabije, Istanbul)

2. listopada 2018., Jamal Khashoggi, kolumnist Washington Posta i poznati kritičar saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, nestao je nakon ulaska u saudijski konzulat u Istanbulu u Turskoj. Njegova zaručnica Hatice Cengiz čekala je ispred zgrade dok je Khashoggi otišao u konzulat po dokumente za brak, ali se nikada nije vratio. Umjesto toga, Khashoggi je ubijen, a njegovo tijelo očito je raskomadala ekipa ubojica poslanih iz Rijada. Njegovi ostaci nikada nisu pronađeni.

Prema američkim obavještajnim dužnosnicima, Bin Salman ima apsolutnu kontrolu nad sigurnosnim i obavještajnim organizacijama Saudijske Arabije, što čini “vrlo malo vjerojatnim” da je operacija mogla biti izvedena bez njegovog odobrenja. U srpnju 2021. sigurnosni tim Amnesty Internationala i Citizen Lab u Torontu otkrili su da su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati koristili Pegasus špijunski softver za pristup privatnim razgovorima i porukama bliskih Khashoggijevih suradnika mjesecima nakon njegova ubojstva. Saudijska Arabija je negirala odgovornost za ubojstvo. Nakon pritiska međunarodne zajednice, saudijske vlasti uhitile su 21 osobu zbog ubojstva u rujnu 2019. Nakon tajnog suđenja kasnije te godine, 11 osoba – čija imena nikada nisu objavljena – optuženo je za ubojstvo . Na kraju su im izrečene kazne u rasponu od 7 do 20 godina zatvora. Posebna izvjestiteljica UN-a Agnes Callamar, koja je autorica istrage o Khashoggijevoj smrti, opisala je saudijsko suđenje kao “izrugivanje pravdi”. Saudijski kraljevski sudski savjetnik optužen za režiju ubojstva, Saud al-Qahtani, nestao je iz  javnosti nakon ubojstva, ali prema medijskim izvještajima postupno se vraća u saudijsku vladu. Saudijski sud je 2019. oslobodio Qahtanija svih optužbi u vezi s atentatom. U međuvremenu, u Turskoj, 26 odbjeglih Saudijskih državljana suđeno je u odsutnosti za ubojstvo od srpnja 2020. Sljedeće ročište održat će se 23. studenog 2021. godine.

Anna Politkovskaya (Rusija)

Istaknuta ruska novinarka i heroina Anna Politkovskaya brutalno je ubijena 7. listopada 2006. Nosila je namirnice u svoj dom u središtu Moskve kada je u nju četiri puta pucano iz neposredne blizine. Prošli mjesec je obilježena 15 -tu obljetnicu ubojstva i do danas je nejasno tko je naručio atentat.

Politkovskaja je bila žestoki kritičar Vladimira Putina i njezino je izvješćivanje razotkrilo korupciju na visokoj razini u Rusiji. Bila je poznata ratna izvjestiteljica iz rata u Čečeniji.

Iznosila je optužbe protiv Ramzana Kadyrova, koji je kasnije postao čelnik ruske Čečenske Republike i koji je vodio teritorij na autokratski i opresivan način u suradnji s Kremljom od 2007. U trenutku smrti završavala je priču o istrazi o mučenjima u Čečeniji.

Ukupno je šest osoba osuđeno u tom slučaju, a posljednje suđenje održano je 2014. godine. Rustam Makhmudov, napadač, osuđen je na doživotnu robiju, a njegova braća Dzhabrail i Ibragim poslani su u kaznionicu na 14 i 12 godina, odnosno. Bivši policajac Sergej Hajikurbanov osuđen je na 20 godina zatvora. Čečenski kriminalac i biznismen Lom-Ali Gaytukayev osuđen je na doživotnu kaznu zatvora zbog svoje uloge u organiziranju ubojstva. Drugi bivši policajac, Dmitrij Pavljučenkov, osuđen je na 11 godina zatvora jer je pratio Politkovsku i dao oružje ubojstva ubojici. Međutim, vjeruje se da je ubojstvo Politkovskaye bilo naručeno, a identitet naručitelja ostao je nepoznat. Nema napredovanja u slučaju, iako su Novaya Gazeta, novine u kojima je Politkovskaya radila, i njezina rodbina, pozivali na nastavak istrage o tome tko je organizirao ubojstvo i angažirao ubojice.

Ahmed Suale (Gana)

Ahmed Hussein-Suale, također poznat kao Ahmed Divela, ubijen je 16. siječnja 2019. godine u Akri u Gani dok se vraćao kući s posla. Hussein-Suale je bio istraživački novinar organizacije Tiger Eye, koja je poznata po tajnom razotkrivanju korupcije i kršenja ljudskih prava u Africi. Hussein-Suale je 2018. bio dio istrage koja je otkrila korupciju u afričkom nogometu neposredno prije Svjetskog prvenstva. Istražni tim Tiger Eya je primio nekoliko prijetnji smrću, posebno nakon otkrića koje je imalo velike posljedice na nogometnu administraciju Gane.

Policija je uhitila šest osoba pod sumnjom da su umiješane u ubojstvo, ali ih je kasnije sve pustila na slobodu zbog nedostatka dokaza. Do danas su napadači i nalogodavci koji su naručili ubojstvo ostali neidentificirani .

Daphne Caruana Galizia (Malta)

16. listopada 2017. poznata istraživačka novinarka Daphne Caruana Galizia ubijena je u eksploziji automobila bombe nedugo nakon što je napustila svoj dom na Malti. Caruana Galizia je tijekom svoje karijere bila meta nekoliko kaznenih i građanskih sudskih postupaka zbog klevete. Sudjelovala u istrazi Panama Papers, koja je otkrila navodne veze između tadašnjeg premijera zemlje, Josepha Muscata, i skrivenih offshore bankovnih računa. Borba za pravdu u slučaju Caruana Galizia – koju vodi njezina obitelj i koalicija malteških i međunarodnih skupina civilnog društva – je teška. Prva presuda konačno je donesena 23. veljače 2021., kada je Vincent Muscat osuđen na 15 godina zatvora zbog postavljanja i detonacije bombe. Druga dvojica optuženih za izvršenje atentata, braća George i Alfred Degiorgio, trenutno su u istražnom zatvoru . Braća Robert Agius i Jamie Vella optuženi su da su dali bombu koja je ubila Caruana Galizia, a također ostaju u istražnom pritvoru.

29. srpnja 2021., javna istraga o atentatu zaključila je da država Malta „mora snositi odgovornost za atentat jer je stvorila atmosferu nekažnjivosti, i to s najviših državnih razina,  administracije Ureda premijera. Malteški tužitelji 18. kolovoza 2021. podigli su  optužnicu protiv poduzetnika Yorgena Fenecha za suučesništvo u počinjenju ubojstva. U optužnici se tvrdi da je Fenech naručio i platio ubojstvo. Trenutno je  u istražnom zatvoru nakon što je na svojoj jahti pokušao pobjeći s Malte.

Miroslava Breach Velducea i Regina Martínez (Meksiko)

Meksiko je jedna od najopasnijih zemalja na svijetu za novinare. Istraživačka novinarka Miroslava Breach Velducea i veteranka kriminalistička reporterka Regina Martínez Pérez među desecima su meksičkih novinara koji su ubijeni samo u posljednjem desetljeću. Martínez je zadavljena u svom domu u Xalapi, 28. travnja 2012. Dopisnica uglednog časopisa Proceso, bila je otvoreni kritičar kršenja ljudskih prava i korupcije u vladi, a opširno je izvještavala o organizacijama za krijumčarenje droge koje djeluju u Veracruzu. Osumnjičeni je uhićen u listopadu 2012., tada je priznao ubojstvo i osuđen je. Međutim, kasnije je povukao svoje priznanje i tvrdio da su ga službenici mučili i prijetili mu.

Službenu policijsku istragu žestoko su kritizirali mnogi stručnjaci i organizacije. U ožujku 2021. objavljeno je neovisno izvješće u kojem se zaključuje da je istraga kompromitirana na državnoj razini te da državni državni odvjetnik mora preispitati slučaj i istražiti Martínezov rad kao motiv. Breach je izviještavala o organiziranom kriminalu, korupciji i politici za regionalne i nacionalne novine La Jornada, a nedavno i o otkriću masovne grobnice povezane s trgovinom drogom. Ubijena je iz vatrenog oružja ispred svoje kuće u državi Chihuahua 23. ožujka 2017. Ubojice su ostavile poruku na kojoj je na španjolskom pisalo “Zato što je glasna”.

Juan Carlos Moreno Ochoa osuđen je 21. kolovoza 2020. na 50 godina zatvora zbog svoje uloge u ubojstvu, za koje se vjeruje da ga je naručio vođa lokalnog kartela, José Crispín Salazar. U lipnju 2021., drugi osumnjičeni, bivši gradonačelnik Hugo Ahmed Schultz, osuđen je na osam godina zbog sudjelovanja u zločinu. Međutim, ostali osumnjičenici su i dalje na slobodi.

Lasantha Wickrematunge (Šri Lanka)

Istaknuti novinar, urednik, političar i aktivist za ljudska prava Lasantha Wickrematunge ubijen je 8. siječnja 2009. Wickrematunge i njegova obitelj su tijekom godina primali neprekidne prijetnje i preživjeli nasilne napade zbog svog izvještavanja. Ubijen je samo nekoliko dana prije nego što je trebao svjedočiti u slučaju klevete o navodnoj ulozi predsjednikova brata, ministra obrane Gotabaya Rajapaksa, u korumpiranim poslovima s oružjem.

Wickrematungeovo ubojstvo izazvalo je međunarodnu negodovanje, ali vlada Rajapaksa poricala je bilo kakvu odgovornost za napad. Istragu su narušile tvrdnje medija i vladinih kritičara da su dokazi krivotvoreni i podmetnuti te da su za ubojstvo podmetnuti nevini civili. Nakon predsjedničkih izbora 2015. nova vlada otvorila je istragu koja je zaključila da je Wickrematunge vjerojatno ubijen od strane vojno-obavještajnog odreda smrti kojim je zapovijedao ministar obrane. Wickrematungeova kći podnijela je pritužbu 8. siječnja 2021. Odboru UN-a za ljudska prava zbog navodne umiješanosti vlade u ubojstvo. Wickrematunge je 2010. proglašen herojem svjetske slobode medija IPI-ja.

Christopher Allen (Južni Sudan)

Christopher Allen, slobodni novinar iz Sjedinjenih Država, ubijen je 2017. tijekom teških borbi na granici Južnog Sudana i Ugande dok je bio u sastavu pobunjeničkih trupa. Pobunjenici i južnosudanska vojska dali su vrlo različita izvješća o Allenovoj smrti. Prema pobunjenicima, Allen je bio na meti vladinih vojnika iako je nosio novinarski prsluk. Vlasti Južnog Sudana odbile su otvoriti istragu i tvrdile su da vladine snage nisu imale naznaka da je Allen novinar te su ga optužile da je “ilegalno ušao u zemlju kako bi radio zajedno s pobunjenicima”.

Unatoč međunarodnom pritisku i uznemirujućim nalazima neovisnih izvještaja , koji su ukazivali na to da je Allen bio namjerno meta vladinih vojnika, pogubljen iz neposredne blizine i da je njegovo tijelo bilo golo nakon njegove smrti, južnosudanske vlasti do sada nisu pokrenule službenu istragu o ubojstvu.

Ján Kuciak (Slovačka)

Novinar Ján Kuciak, istraživački izvjestitelj slovačke vijesti Aktuality.sk, i njegova djevojka Martina Kušnírová ubijeni su 21. veljače 2018. Pronašla ih je policija ujutro 26. veljače, ubijene iz vatrenog oružja u kući u Veľká Mača, 65 km istočno od Bratislave. Ubojstva su šokirala Slovačku i izazvala velike prosvjede, prisiljavajući na ostavku premijera Roberta Fica, kao i ministra unutarnjih poslova i šefa policije. Za svoje uloge u zločinu osuđene su tri osobe: Miroslav Marček; Tomáš Szabó; i posrednik Zoltán Andruskó. Poduzetnik Marian Kočner i njegova suradnica Alena Zsuzsová optuženi su da su naručili i organizirali ubojstvo. Kuciakovo izvješćivanje o poreznim prijevarama i financijskom kriminalu uključivalo je neke od slovačke političke i poslovne elite, uključujući Kočnera.

Kočner i Zsuzsová oslobođeni su optužbe u rujnu 2020., ali je presude kasnije ukinuo slovački Vrhovni sud 15. lipnja 2021. Predmet će sada biti vraćen Specijalnom kaznenom sudu i ponovno će ga suditi isti suci unatoč zahtjevu tužitelja promijeniti sudsko vijeće. Predstavnici IPI-ja pratili su suđenje Kočneru i Zsuzsovái, kao i raspravu na Vrhovnom sudu u tom slučaju.