Novinari nisu dovoljno obučeni za pitanja zdravlja i sigurnosti

Foto: Getty Images/ Izvor: EFJ

Izvješće koje je objavila Europska federacija novinara (EFJ) o sigurnosti novinara diljem Europe otkriva ozbiljan nedostatak obuke i svijesti, jer se novinari suočavaju sa sve većim prijetnjama i zastrašivanjem tijekom svog rada. Autor je medijski stručnjak Marc Gruber, izvješće analizira trenutnu situaciju zdravlja i sigurnosti novinara diljem Europe i istražuje odgovornosti uprave, novinarskih sindikata i udruga u rješavanju tog problema.

Sigurnost novinara je prioritet za mnoge novinarske sindikate u Europi, koji su svjedoci sve većih fizičkih i psihičkih rizika s kojima se medijski djelatnici suočavaju posljednjih godina. U 2021. Brzi odgovor na slobodu medija (MFRR) dokumentirao je ukupno 626 kršenja slobode medija protiv novinara i medijskih kuća diljem EU-a, zemalja kandidata i Ujedinjenog Kraljevstva.

Istraživanje provedeno u proljeće 2022. pokazalo je sljedeće:

  • 40% ispitanika izjavilo je da su se suočili s barem jednim oblikom prijetnje ili incidenta protiv njih u proteklih šest mjeseci;
  • Otprilike polovicu napada doživjeli su sami ili njihovi kolege;
  • „Lakše“ prijetnje, poput govora mržnje, verbalnog zlostavljanja i uvreda, najčešće su prijavljeni incidenti, ali se često zanemaruju. Žene su češće mete govora mržnje od svojih muških kolega; Gotovo tri četvrtine intervjuiranih žena bilo je pogođeno govorom mržnje u posljednjih šest mjeseci.
  • Hakiranje je problem za više od jedne trećine novinara, a kleveta je najčešća prijavljena pravna prijetnja.

Prema izvješću, podcjenjuje se opseg psiholoških incidenata i njihov utjecaj na rad i moral novinara. Mnogi novinari rekli su da su prepušteni sami sebi rješavati probleme i patiti od izolacije. “Trebalo je osam mjeseci nakon napada da me moj urednik jednostavno pita ‘kako si’”, rekao je jedan novinar. Osim ovih zabrinjavajućih rezultata, anketa pokazuje i nedostatak sigurnosne obuke:

  • Više od jedne trećine novinara ne zna je li na njihovm radnom mjestou ili je li poslodavac razvio politiku sigurnosti i sigurnosti;
  • Samo 40% ispitanika izjavilo je da se prije opasnih zadataka rizici procjenjuju
  • Samo je manjina ispitanih novinara prošla obuku u svakoj kategoriji identificiranoj za ovu studiju (prva pomoć u neprijateljskom okruženju, opća prva pomoć, digitalna sigurnost te zdravlje i sigurnost na radu);
  • Osobito slobodni novinari moraju sami financirati pohađanje treninga koji su, u većini slučajeva, zastarjeli.
  • Ispitanici u anketi izjavili su da bi voljeli da njihovi poslodavci provode preventivne mjere sigurnosti, uključujući relevantne i ažurirane sigurnosne obuke, sigurnosne politike i postupke izvješćivanja u slučaju incidenata.

No, stav je različit ovisno o tome gdje se novinar nalazi. U istočnoj Europi, primjerice, novinari nemaju povjerenja u svoje poslodavce niti u javne vlasti kada izvještavaju o sigurnosnim incidentima. Nekoliko novinara smatralo je da bi trebalo postojati neovisno tijelo ili osoba kojoj se može izravno obratiti za prijavu incidenata.

Od novinarskih sindikata i udruga uglavnom se očekuje stručna, savjetodavna i pravna podrška. Međutim, pravna podrška zahtijeva posebne vještine i financijska sredstva koja si većina organizacija ne može priuštiti.

Ključna preporuka proizašla iz ove ankete bila je provedba internih propisa koji podupiru sigurnost novinara, kao što je provođenje tjelesne obuke o sigurnosti ili pokretanje dijaloga s novinarima i urednicima ili medijskim menadžerima. Druga je preporuka bila da se uspostave kolektivni ugovori i da to treba biti uloga sindikata/udruga kao i nacionalnih ili regionalnih političara koji bi to pitanje mogli pokrenuti na političkoj razini.

Ovo istraživanje provedeno je u okviru projekta “Safety4journalists”. Rezultati se temelje na 290 pojedinačnih odgovora na niz od 55 pitanja dostupnih na četiri europska jezika (engleski, francuski, njemački i hrvatski). Rezultate koristi EFJ kako bi bolje razumio zdravstvene i sigurnosne potrebe novinara i njihovu percepciju prijetnji. Nalazi će također biti proslijeđeni dionicima koji igraju ulogu u razvoju boljih politika, alata za procjenu rizika i obuke za novinare. Također će na kraju doprinijeti tečajevima o sigurnosti koje vode EFJ i njegove partnerske organizacije.

Projekt sufinancira Europska komisija (DG Employment, Inclusion and Social Affairs). Nacionalne partnerske organizacije su   TUCJ (Hrvatska), DJV (Njemačka), SNJ-CGT (Francuska), NVJ (Nizozemska) i SJF (Švedska).

 

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Imate problem ili nedoumicu? Tražite savjet ili bi htjeli nešto predložiti? Slobodno nam se javite!


Deprecated: Funkcija the_block_template_skip_link je zastarjela od inačice 6.4.0! Umjesto toga upotrijebite wp_enqueue_block_template_skip_link(). in /home/snhhr/public_html/wp-includes/functions.php on line 6031