Na jednom mjestu pročitajte stavove političkih stranaka o lokalnim medijima

U sklopu naše kampanje „Lokalni mediji građanima, ne šerifima“ kojom uoči lokalnih izbora želimo upozoriti na probleme lokalnih medija te na nužnost definiranja novih modela za funkcioniranje i financiranje lokalnih medija proveli smo anketu među političkim strankama. Postavili smo pitanja vezana uz funkcioniranje lokalnih medija. Pogledajte njihove odgovore:

SDP

  1. Jeste li zadovoljni postojećim modelom financiranja lokalnih medija?

Stanje u lokalnim medijima već dulje vrijeme je alarmantno. Taj “model”, koji je Zakonom o telekomunikacijama iz 1994. inaugurirala liberalno-tržišna struja HDZ-a, a “usavršila” Nova medijska agenda vlasnika lokalnih medija iz 1999. godine, predvidio je njihov razvoj na komercijalnoj osnovi. Glavni izvor sredstava za financiranje lokalnog novinarstva i širenja medijskog poduzetništva trebali su biti prihodi od oglašavanja. Budući da je već tada postojala bojazan od pretjerane komercijalizacije, odnosno da takav model financiranja neće osigurati željenu kvalitetu, Fond za pluralizam, uveden Zakonom o elektroničkim medijima 2003. godine., predvidio je da se dodatkom 3 % sredstava HRT-pristojbe koliko-toliko popravi zastupljenost sadržaja od javnog interesa. Jedan od problema s Fondom je bila ponešto shematska raspodjela polovice od 30-ak milijuna kuna komercijalnim lokalnih radijima, polovice televizijama, prema načelu “svakome ponešto”. Minimalna podrška neprofitnim internetskim portalima (oko milijun kuna godišnje) uvedena je tek 2013. godine, tako da je lokalno novinarstvo u pisanoj formi doslovce prepušteno samome sebi i sve nemilosrdnijim uvjetima na malom tržištu. Mehanizmi raspodjele, kriteriji ocjenjivanja projekata i kontrola namjenskog utroška sredstava Vijeću i Agenciji za elektroničke medije ne služe na čast i sigurno je potrebno usavršiti ih, ali glavni problem Fonda za pluralizam ostaje njegova apsolutno nedovoljna visina u odnosu na potrebe.

Problem s komercijalnim izvorima prihoda je još drastičniji. Kreatori neuspjelog hrvatskog modela komercijalnih lokalnih medija značajno su precijenili kapacitete lokalne ekonomije u potrošnji za oglašavanje. Pogođeni krizama, privatizacijama i nedostatkom općeg razvojnog modela, lokalni mali poduzetnici, ugostitelji i autopraonice teško da predstavljaju željeni ekonomski dinamizam koji bi omogućio financiranje lokalnog novinarstva i medija kakvi su hrvatskim regijama potrebni.

Da stvar bude gora, u međuvremenu se odvija strukturna promjena na tržištu oglašavanja. Umjesto medija, prihode preuzimaju globalne digitalne oglašivačke platforme. Facebook i Google nude oglase po nižim cijenama i omogućuju lokalno targetiranje preciznije od lokalnih radija i televizija. Pokazuju to i prihodi lokalnih medija, koji se niti u vremenu kratke konjunkture, između izlaska iz pretposljednje ekonomske recesije i korona-krize, nisu nimalo oporavili. Ionako malobrojni novinari se otpuštaju, emisije se zamjenjuju glazbenim programom s kompjutera, a lokalno proizvedene vijesti zamjenjuju vijestima “Media-servisa”. Medijski regulator tolerira neispunjavanje obaveza vlastite proizvodnje i informativnog programa preuzetih ugovorom o koncesiji, a prijedlog Vlade – u novoj verziji Zakona o elektroničkim medijima koja je na raspravi u Saboru – da se te obaveze smanje predstavlja već grotesknu kulminaciju povezanosti dijela lokalne medijske infrastrukture i HDZ-a. Međutim, takve uštede na javnom informiranju ne mogu povećati prihode koji i dalje opadaju.

Kreatori “modela” su se toga i pribojavali, očekujući da će – i bez Googlea i Facebooka – oglašivači naginjati većim, nacionalnim medijima. Unatoč retorici komercijalnih prihoda i “tržišne utakmice”, u Zakonu o elektroničkim medijima (članak 33) “na mala vrata” se propisuje da ministarstva i vladine agencije te javna poduzeća moraju 15 % sredstava “namijenjenih promidžbi svojih usluga ili aktivnosti” utrošiti kod vlasnika lokalnih radija i televizija. Ta odredba je, među ostalim, omogućila povijesno izvlačenje javnih sredstava u korist HDZ-a i njegovih čelnika poznato kao “Fimi-media”.

Kako bi odgodili bankrot i – barem u nekim slučajevima – udovoljili političkim preferencijama svojih osnivača, mnogi lokalni mediji se okreću lokalnim političkim strukturama. Želite praćenje rada gradskog vijeća ili županijske skupštine – platite! Želite li da izvještavamo o radu gradonačelnika – to će vas koštati samo malo više, a ako, uz popust, naručite cijeli paket, zajedno s predizbornim reklamama i ocrnjivanjem bilo kakve opozicije, besplatno ćemo ubaciti priloge o vašem heroizmu i osobnom šarmu. Takvim poslovnim praksama treba dodati niz neformalnih pogodbi, plaćanja računa za struju, besplatnog ustupanja gradskih prostora, sanacije gubitaka… O netransparentnom trošenju javnog novca ionako nema tko izvještavati.

Pad prihoda, pad novinarske zaposlenosti, strukturne tehnološke promjene, komercijalizacija, pad informativnosti i političko zarobljavanje lokalnih medija – sve ti procesi se odvijaju već niz godina, ali Vlada ih ignorira, ponašajući se kao da će probleme lokalnih medija riješiti netko drugi.

  1. Kakve ste modele financijskih potpora lokalnim medijima osmislili i kako ćete osigurati transparentnost tog procesa te neovisnost rada medija?

Umjesto evidentno neuspjelog “modela” potfinanciranih komercijalnih lokalnih medija “zarobljenih” od strane “lokalnih šerifa”, smatramo da je potrebno osmisliti novi. Uz komercijalne medije, novi model se treba podjednako oslanjati i na lokalne javne medija te nezavisne neprofitne medije različitih udruga i organizacija. Financirani kao i škole ili domovi zdravlja – iz javnih sredstava – ti javni i neprofitni mediji trebaju osigurati robusnu novinarsku kontrolu lokalne politike, kvalitetno i profesionalno informiranje, obrazovanje i relaksaciju uz sve veće sudjelovanje lokalnog stanovništva, posebno marginaliziranih skupina, ekonomski depriviranih, žena, mladih, umirovljenika, nacionalnih manjina, različitih rodnih identiteta itd. Za neovisnost lokalnih medija o političkoj većini moguća su, među ostalima, sljedeća rješenja.

– Propisivanje neke vrste (simbolične) pristojbe ili dijela prireza za javne lokalne medije, poput rješenja u Nizozemskoj, moglo bi osigurati njihovu financijsku održivost. Dovoljno sredstava da se mediji ne boje lokalne politike, da imaju dovoljno resursa da angažiraju uvjerljivu pravnu zaštitu ako ih, kao što se nažalost prečesto događa, netko tuži, kao i da ne moraju tražiti usluge gradonačelnika – sve to čini dobar dio autonomije. Ostatak je u izboru glavnih urednika. Sve dok se oni budu postavljali voljom obične političke većine, kao što se u Saboru bira npr. ravnatelj HRT-a, stvari ili neće funkcionirati dobro (kao u slučaju aktualnog ravnatelja te ustanove), ili će, u najmanju ruku ostavljati mjesta sumnji u politički utjecaj (kao uostalom u slučaju prethodnog). Zbog toga izbor urednika/upravitelja treba prepustiti višečlanom vijeću koje bi se, dijelom, biralo od predstavnika građana i njihovih udruga i organizacija, dvotrećinskom (ili kvalificiranijom) većinom u predstavničkim tijelima, a drugim dijelom tajnim glasanjem zaposlenih u mediju. Ako bi takva medijska vijeća zatim dvotrećinskom većinom birala rukovodeće osobe, a njihov mandat se ne bi podudarao s političkim ciklusima – uz financijsku neovisnost – možda bismo prilikom usavršavanja modela lokalnih medija stekli iskustva neophodna da, kao politička zajednica, HRT učinimo neovisnim.

– Lokalni mediji će biti neovisniji o političkom monopolu ako ih ima više. Međutim, spomenute ekonomske i tehnološke promjene su već dosta prorijedile lokalnu medijsku scenu. Unatoč tome što su internet i digitalizacija medijski izraz i distribuciju učinile znatno dostupnijim, nove medijske strukture je teško stvoriti ni iz čega. Zbog toga su potrebna, ma koliko u osnovi skromna, kontinuirana ulaganja, putem proračunskih stavki za opremanje škola, za osnivanje školskih radija i internetskih stranica, kao i izvankurikularno obrazovanje i tehničko opremanje za različite forme medijskog izraza. Uz unapređenje prave, aktivne medijske pismenosti, neki od tih školskih i studentskih medija mogu doprinijeti medijskom pluralizmu na lokalnoj razini – sjetimo se samo Radija 101 u Zagrebu – a mnogi će učenici i studenti kasnije sasvim sigurno doprinijeti medijima u cjelini, šireći bazu i potencijal za inovacije.

– Primjena načela delegiranja financijskih odluka i nadzora na višu razinu, uz njenu financijsku potporu, mogla bi također imati pozitivne učinke. Umjesto da nekom netransparentnom transakcijom prebaci npr. pola milijuna kuna lokalnom radiju – što je dovoljno da uništi njegovu autonomiju, a vjerojatno nedovoljno da osigura financiranje novinarskog rada – gradsko vijeće bi s tim sredstvima moglo sudjelovati u nacionalnom medijskom fondu, koji bi onda na lokalnu razinu “vratio”, recimo, 2,5 milijuna. Kada neki ESI fond dodjeljuje sredstva projektu, uz hrvatsko sufinanciranje oko 20-ak posto, najčešće ne pomislimo na politički uvjetovanu odluku, zar ne. Takvu relaciju između lokalne i nacionalne razine bismo mogli uspostaviti i u korist potpore lokalnim medijima. Upravljan demokratski i neovisno o Vladi, novoosnovani Fond za novinarstvo i medijski rad bi se mogao dijelom puniti oporezivanjem prihoda digitalnih platformi od oglašavanja, a mogao bi na sebe preuzeti i osiguranje transparentnosti natječaja za financiranje lokalnih medija.

– Više izvora financiranja znači i veću neovisnost medija. Zbog toga nije loše razmisliti o usmjeravanju dijela poreza na dohodak za financiranje organizacija koje – poput autonomnih neprofitnih medija – djeluju u području unapređenja ljudskih prava. Ako je sloboda izražavanja jedno od njih, onda bismo mogli zadužiti, recimo, Ministarstvo financija da sastavi popis neprofitnih organizacija kojima građani samostalnom odlukom mogu, umjesto da ode u Državnu riznicu, usmjeriti npr. 0,5 % iznosa koji plaćaju na ime poreza na dohodak. Slično rješenje postoji i u Sloveniji.

Neka od ovih rješenja će morati pričekati novu nacionalnu medijsku politiku i zakonodavne prilagodbe – a vjerojatno i promjenu vlasti na državnoj razini – ali neka se, srećom, mogu početi primjenjivati praktično odmah poslije skorih lokalnih izbora.

Na primjer, nitko ne sprečava gradonačelnike i gradska vijeća ili župane i županijske skupštine da, umjesto direktnim pogodbama s vlasnicima medija, raspišu javni natječaj i, uvažavajući sva pravila i mogućnosti tzv. zelene javne nabave, koja vodi računa o dobrobiti za lokalnu zajednicu, pristupe dodjeli sredstava za kvalitetno lokalno novinarstvo. Čak i u slučajevima da u nekoj zajednici nema više od jednog medija, pa je dobitnik sredstava (možda) unaprijed poznat, već sama transparentnost procesa javne potpore može značiti mnogo za medijsku autonomiju. (Pogledate li pažljivo popis lokalnih medija koji su, prema spomenutom članku 33. Zakona o elektroničkim medijima i izvještajima Ministarstva financija, VEM-a i AEM-a, dobili javna sredstva, pronaći ćete da je, uz ministricu regionalnog razvoja koja promiče svoje (koje?) “usluge i aktivnosti” u lokalnim medijima s više od 10 milijuna kuna, Grad Ploče tamošnjem radiju uplatio 180 tisuća kuna. Grad Ploče uopće nije obveznik te odredbe, i jedini je grad na tom popisu, ali je tamošnji gradonačelnik, SDP-ovac, ipak smatrao potrebnim javno deklarirati javnu potporu lokalnom mediju.) Unutar naše stranke ćemo još više poticati unapređenje transparentnosti potpora i neovisnosti lokalnih medija.

  1. Hoće li kriteriji za dobivanje javnih sredstava biti transparentni i jasni? Hoće li biti poznato tko je odgovoran za dodjelu sredstava? Kako ćete formirati povjerenstvo stručnjaka koji će odlučivati o dodjeli sredstava?

Javni natječaj ili “zelena javna nabava” za potpore lokalnim medijima ne mogu se tako nazvati niti služiti svrsi ako nemaju jasne i koherentne kriterije te transparentne procedure njihove primjene u procesu odlučivanja. Ti kriteriji trebaju poticati različite teme, drugačije forme i odmak od uobičajenih načina gledanja i razmišljanja te medijske izraze društvenih grupa koje su podzastupljene u drugim medijima. Smatramo da politika potpora treba poticati novinarski i općenito medijski rad i zapošljavanje, kao i osnivanje novih medija, umjesto da favorizira najveće i najetabliranije.

Prilikom artikulacije natječajnih kriterija treba izbjegavati teško mjerljive odrednice poput “kvalitete i sadržajne inovativnosti” i suvišne administrativne zahtjeve. Prijave treba u potpunosti digitalizirati, odnosno preseliti na online-platforme gdje svaki medij i novinar mogu imati svoje profile tako da barem prilikom sljedeće prijave ne moraju kretati od upisa imena i adrese. Ako neki prijavitelj i propusti priložiti neki dokument, treba mu omogućiti da to, po upozorenju i pod određenim pravilima ispravi, a ne ga odmah diskvalificirati. Svi kriteriji za ocjenjivanje trebaju imati egzaktan broj mogućih bodova, a sve ocjene obrazloženje u pisanoj formi. Iako u unapređenju kriterija i procedura dodjele javnih potpora nema savršenih rješenja koja automatizmom pretvaraju nepotističke namještaljke u transparentnu i odgovornu javnu politiku, dobro je pogledati kako npr. EACEA prakticira da svaku natječajnu prijavu u prvoj fazi ocjenjuju i komentiraju dva anonimna akreditirana ocjenjivača, neovisno jedan o drugome. Dobro je povjeriti ocjenjivanje nekome izvan lokalne sfere interesa, odnosno prepustiti provedbu natječaja profesionalnim organizacijama poput vaših.

Pritom je najvažnije imati dovoljno sredstava i jasnu medijsku politiku. Ona mora unaprijed jasno utvrditi koji su joj ciljevi, a natječajima za dodjelu javnih sredstava onda preostaje da budu što uspješniji instrumenti za njihovo ostvarenje.

  1. Kako spriječiti ovisnost lokalnih medija o JLS-ovima i lokalnim oglašivačima, odnosno kako spriječiti pritiske i zahtjeve koje redakcijama, odnosno glavnim urednicima, postavlja vlasnik medija, političari i interesne skupine? 

Razvoj lokalnih javnih medija i nezavisnih neprofitnih medija, demokratski upravljanih i financiranih javnim sredstvima, podrazumijeva da ti mediji ne bi mogli obavljati komercijalno oglašavanje pa ne bi niti mogli biti podložni pritisku oglašivača. Tako bi se svi preostali prihodi od oglašavanja prepustili komercijalnim medijskim operacijama. Jedini način da se i redakcije u takvom, komercijalnom, režimu rada zaštite od pritiska vlasnika i oglašivača, odnosno političkih pokrovitelja, koji se putem vlasnika prenosi, još je od donošenja Zakona o medijima 2003. godine, vjerovali ili ne, prisutan u domaćem medijskom zakonodavstvu.

Riječ je o statutima medija koji bi trebali urediti način sudjelovanja novinara u izboru glavnih urednika, mogućnost urednika i novinara da bez neželjenih konzekvenci odbiju nalog vlasnika i urednika i ostale garancije novinarske autonomije. Međutim, zahvaljujući otporu vlasnika medija i nepostojanju sankcija u Zakonu, odredbe o statutima su, kao što je novinarskim organizacijama i malo kome drugome, nažalost, poznato, ostale u potpunosti neprimijenjene, sve dok SDP-ova Vlada 2013. godine nije uvjetovala porezne olakšice za tiskane medije donošenjem statuta. Međutim, sada je, među ostalim, problem u tome što Zakon o medijima nema regulacijskog tijela koje bi bilo nadležno za sve medije, nadziralo, često spornu, primjenu statuta i sankcioniralo njihovo kršenje.

Uz pretpostavku da kvalitetno financiramo javne i neprofitne medije neovisne o političkoj moći, a komercijalnima zajamčimo zaštitu od one ekonomske, dodatno važan moment osiguranja novinarske autonomije je imunitet od kaznenog progona za tzv. djela protiv časti i ugleda. Sadašnja sudačka evaluacija je li novinar postupao u javnom interesu, barem sudeći prema broju tužbi protiv novinara, nije, jednostavno rečeno, u javnom interesu. Kao što preporučuje i Vijeće Europe, zalažemo za potpunu aboliciju kaznene odgovornosti novinara za difamaciju. Prema Nacrtu prijedloga medijske politike iz 2015. godine, eventualnu prekršajnu odgovornost, ako se utvrdi, trebaju – uz uvažavanje proporcionalnosti kazne i održivosti medija, odnosno u relaciji s njihovim prihodima umjesto s “cijenom duševne boli” – snositi mediji, a ne novinari osobno, ostavljajući njihove međusobne relacije u sferi eventualnog disciplinskog postupka.

  1. Kako spriječiti diskriminaciju pojedinih lokalnih medija te osigurati ravnopravan i transparentan pristup informacijama JLS-ova?

Zakon o medijima (u članku 6.) propisuje da su i tijela lokalne samouprave dužna “davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga” svim “novinarima pod jednakim uvjetima”. Prema Zakonu, dakle, nema skrivanja informacija koje se gradonačelniku čine “osjetljivima”. Nema favoriziranja “naših” medija i “prijateljskih” novinara ni diskriminacije novinara i medija koji su kritizirali naš rad, ne bi smjelo biti “PR-a” niti preferencijalnog tretmana “velikih” medija iz mainstreama na račun malih nezavisnih medija… Međutim, svi znamo da se baš sve to događa. Unatoč odredbama (članka 61.) istoga Zakona da će s kaznom od 50 tisuća kuna kazniti “ovlaštena osoba u tijelu ili osobi koja novinaru uskrati informaciju iz djelokruga toga tijela suprotno članku 6.”, informacije iz pojedinih gradskih uprava je teže izvući, nego iz Pentagona.

Novinari su zbog toga nerijetko prisiljeni osloniti se na proceduru ZPPI-ja koja, iako je namijenjena prvenstveno građanima, a ne medijima, barem u određenoj mjeri funkcionira. Nakon što, niti pozivajući se na Zakon o pravu na pristup, ne dobiju traženu informaciju, novinari se ipak mogu žaliti povjerenici za informiranje. Iako za novinare i medije prespora, ta procedura jasno pokazuje u čemu su manjkave – inače smisleno formulirane – odredbe Zakona o medijima: novinari se, prema tom Zakonu, nemaju kome žaliti. Na raspolaganju im je, naravno, mogućnost da se obrate sudu, ali medijsko vrijeme, a i priroda novinarskog interesa, su takvi da se ta mogućnost rijetko koristi (da ne spominjemo troškove i moguća novinarska iskustva s pravosuđem).

Zbog toga je potrebno izmijeniti Zakon o medijima uvođenjem regulacijskog tijela nadležnog, u određenoj mjeri, za sve medije, uključujući efikasnost i ravnopravnost u pristupu informacijama tijela JLS. To se može učiniti objedinjavanjem odredbi Zakona o elektroničkim medijima koji takvo regulacijsko tijelo – unatoč svim njegovim problemima kao što su ovisnost o vladi i komercijalnim medijima koje bi trebalo nadzirati – ipak ima.

Do tada, nama iz SDP-a na dužnostima u lokalnoj samoupravi preostaje jedino da vlastitim primjerom i svakodnevnim odnosom prema novinarima i medijima pokažemo kako transparentnost i ravnopravna dostupnost informacija nije protiv, nego upravo u interesu demokratske uprave. U svakom gradu, općini i županije gdje naša stranka bude na vlasti odredit ćemo, prema Zakonu od medijima, osobu koja će brzo osiguravati informacije koje novinarima trebaju za obavljanje svog svakodnevnog posla, umjesto da tim informacijama manipulira u ime nekih “PR-ovskih” ciljeva. Neće biti povlaštenog tretmana za “velike” ili bilo kakve medije: informacije će se dobivati prema redoslijedu kojim su zatražene.

HDZ

1. Jeste li zadovoljni postojećim modelom financiranja lokalnih medija?

Postojeći model financiranja lokalnih medija reguliran je Zakonom o elektroničkim medijima koji prije svega omogućava financiranje istih putem Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, zatim financiranje od strane tijela državne uprave kao i pravnih osoba u pretežitom vlasništvu RH u iznosu od 15% godišnjeg iznosa namijenjenoj promidžbi svojih usluga, također jedinice lokalne samouprave imaju mogućnost financirati i proizvodnju i objavljivanje programa lokalnih i regionalnih nakladnika. Uz sve navedeno tu su i sredstva iz Europskog socijalnog fonda koje su putem provedenog natječaja dodijeljena lokanim medijima. Ne treba zaboraviti da je za vrijeme trajanja pandemije uzrokovane koronavirusom doneseno niz mjera kako bi se pomoglo medijima, pa je tako isplaćena pomoć honorarnim medijskim djelatnicima koji su ostali bez angažmana za vrijeme trajanja pandemije, raspisan je natječaja za poticanja kvalitetnog novinarstva, donesena je Odluka o umanjenju naknade koji mediji plaćaju odašiljačima i vezama, te je iz posebnog fonda isplaćena pomoć nakladnicima na području pogođenom potresom.

2. Kakve ste modele financijskih potpora lokalnim medijima osmislili i kako ćete osigurati transparentnost tog procesa te neovisnost rada medija? Hoće li kriteriji za dobivanje javnih sredstava biti transparentni i jasni? Hoće li biti poznato tko je odgovoran za dodjelu sredstava? Kako ćete formirati povjerenstvo stručnjaka koji će odlučivati o dodjeli sredstava?

Novi model financiranja lokalnih medija biti će utemeljen na javnim kriterijima, transparentnošću vlasništva i obvezom objave podatka o financiranju medija od strane jedinica lokalnih medija. Pa će tako tijela državne uprave i javne ustanove kojima je osnivač RH kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu RH kojima je obveza 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju utrošiti na oglašavanje na regionalnim ili lokalnim nakladnicima iste morati objaviti na svojim internetskim strancima. Na taj način povećat će se transparentnost utrošenih sredstva od strana JLRS na lokanim medijima, a javnost će biti jasno informirana koliko se i  u kojem iznosu financira koji medij. Također sredstva za proizvodnju i objavljivanje programa lokalnih i regionalnih nakladnika  dodjeljivat će se putem javnog poziva uz unaprijed javno objavljene kriterije, što će omogučiti iste i transparntme uvijete za sve nakladnike.

Osigurat će se veće transparentnost u objavi podataka vezano na objavu vlasničke strukture na internetskim stranicama kao i na objavu podataka o financiranju uz obvezu dostave izvadka iz registra stvarnih vlasnika Agenciji za elektroničke medije.

3.. Kako spriječiti ovisnost lokalnih medija o JLS-ovima i lokalnim oglašivačima, odnosno kako spriječiti pritiske i zahtjeve koje redakcijama, odnosno glavnim urednicima, postavlja vlasnik medija, političari i interesne skupine?  Kako spriječiti diskriminaciju pojedinih lokalnih medija te osigurati ravnopravan i transparentan pristup informacijama JLS-ova?

Novom Zakonskom regulativu postavit ćemo jasniji i transparentni  sustav  koji će omogućiti medijima ravnopravnost i jednake kriterije  u konkuriranju za sredstva koja dobivaju od strane JLRS-ova, također ćemo putem Europskih fondova medijima omogućiti prilagodbu novom digitalnom okruženju i tehnološkom razvoju kako bi ostali konkurentni na jedinstvenom digitalnom tržištu.

STRANKA RADA I SOLIDARNOSTI

Dugogodišnja praksa sufinanciranja lokalnih medija pokazala se vrlo uspješnom, posebno ako promatramo u kontekstu zaštite malih-lokalnih medija od konkurencije velikih nacionalnih medijskih kuća.

2. Kakve ste modele financijskih potpora lokalnim medijima osmislili i
kako ćete osigurati transparentnost tog procesa te neovisnost rada
medija?

Već više godina provodimo javne natječaje za sufinanciranje programa lokalnih TV i radio stanica (imaju koncesije za područje Grada Zagreba), kao i natječaje za sufinaciranje programa elektroničkih medija (web portali). Cijeli postupak sufinanciranja reguliran je skupštinskom Odlukom, a koja je usklađena sa Zakonom o državnim potporama i sa više Uredbi Europske komisije.  Sredstva su osigurana u gradskom proračunu. Povjerenstva koja odlučuju o kvaliteti programa i iznosima sastavljena su od predstavnika gradske skupštine (kako od predstavnika pozicije tako i iz opozicije), vanjskih suradnika i predstavnika gradske uprave.

3. Hoće li kriteriji za dobivanje javnih sredstava biti transparentni i
jasni? Hoće li biti poznato tko je odgovoran za dodjelu sredstava? Kako
ćete formirati povjerenstvo stručnjaka koji će odlučivati o dodjeli
sredstava?

Na ovo pitanje smo odgovorili u odgovoru na prethodno pitanje.

4. Kako spriječiti ovisnost lokalnih medija o JLS-ovima i lokalnim
oglašivačima, odnosno kako spriječiti pritiske i zahtjeve koje
redakcijama, odnosno glavnim urednicima, postavlja vlasnik medija,
političari i interesne skupine?

To je pitanje za regulatore medijske scene u Hrvatskoj i ne odnosi se samo na lokalne medije.

5. Kako spriječiti diskriminaciju pojedinih lokalnih medija te
osigurati ravnopravan i transparentan pristup informacijama JLS-ova?

Grad Zagreb, pri tome mislimo na sve sastavnice gradske uprave ni na koji način ne diskriminira lokalne medije. Na sve medijske upite promptno se odgovara putem službe za informiranje.

Također valja istaknuti kako poseban službenik za informiranje brine o pravu na pristup informacijama bilo da se radi o zahtjevu pravne ili fizičke osobe.

MOST 

1. Jeste li zadovoljni postojećim modelom financiranja lokalnih medija?

Ovakav model financiranja lokalnih medija javnim sredstvima prepušten je odlukama vlasti lokalnih i regionalnih jedinica samouprave. Takav model nije dobar jer ostavlja veliku mogućnost utjecaja pojedinaca, lokalnih šerifa i političkih stranaka na uređivačku i kadrovsku politiku lokalnih medija. Umjesto informiranja, objektivnog izvještavanja i praćenja važnih tema, lokalni medij se u ovakvim okolnostima svodi na bilten. Most je snažno usmjerio i svoje politike i konkretne prijedloge zakona prema ograničavanju moći lokalnih šerifa, jer je to nužno i za neovisnost lokalnih medija koji su često ovisni o volji i novcu lokalnih moćnika. Lokalni su mediji izuzetno važni jer u manjim sredinama kreiraju društveni život i nužno je da budu usmjereni prema građanima. Utjecaj lokalnih šerifa ne manifestira se samo na sadržaj koji građani dobivaju, već i na potpunu eliminaciju oporbenih političara u lokalnoj zajednici, koji se pojedinih lokalnih medija ne mogu domoći čak ni u predizbornoj kampanji

2. Kakve ste modele financijskih potpora lokalnim medijima osmislili i kako ćete osigurati transparentnost tog procesa te neovisnost rada medija?

Potpunu neovisnost rada medija moguće je jamčiti jedino u slučaju da mediji nisu ovisni o javnim financijama o kojima odlučuju pojedinci ili političke stranke. No, i tu se problem ovisnosti medija može javiti u vidu ovisnosti o oglašivaču. Temelj svega je konačno donošenje medijske strategije kojom bi se uredio način na koji mediji funkcioniraju. Vezano za mogućnost  financiranja lokalnih medija iz proračuna, nužno bi bilo odrediti jasne i mjerljive kriterije, transparentne natječaje, te da svi oni koji zadovoljavaju kriterije dobiju isti iznos potpore. Danas je stanje u medijima teže nego ikad, a pred medijima je i veliki izazov da svojom objektivnošću i kvalitetnim sadržajem privuku čitatelje koji će taj sadržaj plaćati. Situacija u lokalnim medijima je još teža, jer se malobrojni novinari otpuštaju, lokalno proizvedenih vijesti praktički nema, a lokalni moćnici određuju teme koje će se obrađivati, dok su zatvorena vrata ikakvom suprotnom mišljenju opozicije.

3. Hoće li kriteriji za dobivanje javnih sredstava biti transparentni i jasni? Hoće li biti poznato tko je odgovoran za dodjelu sredstava? Kako ćete formirati povjerenstvo stručnjaka koji će odlučivati o dodjeli sredstava?

Bez jasnih, transparentnih kriterija za dobivanje javnih sredstava, nema pomaka na bolje. Ako su u pitanju sredstva iz proračuna JLS, držimo da kao i za sva sredstva koja se troše iz proračuna, moraju postojati jasni i mjerljivi parametri na temelju čega se  dodjeljuju i koji učinak očekujemo od utrošenih sredstava. Sve to treba jasno i transparentno prezentirati građanima i svima koji su za te podatke zainteresirani. Realna slika grada, lokalne zajednice, je u očima građana, a brojni su problemi kojih lokalni političko-upravni sustav uopće nije svjestan. Lokalni mediji moraju biti usmjereni na korisnike, jasno i kritički izvještavati, upravo o tome što građane zanima, a ne po diktatu nekog političkog moćnika. Kada bi se razvila masa zainteresiranih građana, samim time i mediji bi bili neovisniji jer bi teško bilo zanijekati koliki interes vlada za neku temu i koliko je građanima važna.

4. Kako spriječiti ovisnost lokalnih medija o JLS-ovima i lokalnim oglašivačima, odnosno kako spriječiti pritiske i zahtjeve koje redakcijama, odnosno glavnim urednicima, postavlja vlasnik medija, političari i interesne skupine?

Ovo je izazov za vlasnike medija, ali i za poduzetnike općenito, kako osmisliti poslovni model koji će biti u što manjoj mjeri ovisan državi, jedinicama lokalne i regionalne samouprave, a samim time i o politici. Više izvora financiranja znači i veću neovisnost medija. Snažna podrška kvalitetnom mediju, istraživačkom novinarstvu koje ima potporu u korisnicima, građanima, čitateljima, gledateljima, koji vape i cijene kvalitetan sadržaj. Poticanje različitih tema, sugovornika, jednaka zastupljenost različitih mišljenja i kriterij koji se vodi aktualnom temom, interesom određene lokalne zajednice, a ne naručenim tekstom  ili gostovanjem. Kvaliteta koju će prepoznati tržište i čitatelji. Nužno je i zaštititi novinare koji su također izloženi utjecaju na njihov rad i koje razni interesi, osobito u lokalnoj sredini, pokušavaju spriječiti u neovisnom radu.

5. Kako spriječiti diskriminaciju pojedinih lokalnih medija te osigurati ravnopravan i transparentan pristup informacijama JLS-ova?

Nema novinara koji se nije suočio s čekanjem odgovora koje može trajati tjednima i mjesecima. Lokalni mediji koji pokušavaju opstati bez potpore ili milosti lokalnih moćnika, imaju poseban tretman, jer baš oni pokušavaju ukazati na činjenice koje ovi drugi zaobilaze. Nažalost, dosljednog provođenja zakona o pravu na pristup informacijama, nema, osobito u manjim sredinama i kada su u pitanju lokalne institucije. A upravo je to jedini način da transparentno i ravnopravno funkcioniraju mediji.

MOŽEMO

1. Jeste li zadovoljni postojećim modelom financiranja lokalnih medija?

Ne možemo biti zadovoljni modelom u kojem opstanak lokalnih medija gotovo uvijek ovisi o milosti lokalne politike i slabom funkcioniranju Agencije za elektroničke medije.

Naš cilj je uspostavljanje transparentnog modela sufinanciranja rada medija, po principu podrške izvještavanju o temama od javnog interesa. Temeljni izvori financiranja lokalnih medija, uslijed malog tržišta, oslonjeni su na Fond za pluralizam i raznolikost medija kojim upravlja Agencija za elektroničke medije,  (pri čemu valja imati na umu da u taj bazen ne ulaze tiskani mediji) te na udio koji prema ZEM-u lokalna javna poduzeća, tijela javne vlasti i drugi javni subjekti trebaju ulagati u lokalne medije. Taj model, sam po sebi, ne bi trebao nužno biti loš, kada se njime ne bi koristilo na klijentelistički i koruptivan način što je doveo do sitnog trgovanja lokalnih medija s politikom.

U ovako siromašnom i malom bazenu nije moguće osigurati da se mediji održavaju komercijalnom djelatnošću, a sve i kada bi mogli, ni tržište se nije pokazalo kao nepristran igrač.

To se odlično vidi na primjeru komercijalnih medija nacionalnog dosega, koji su isto tako izloženi pritiscima oglašivača i politike ili su sami svojevoljno ušli u dogovore s njima, na štetu javnog interesa.

 Stoga su javni vidovi potpora nužni, ne samo za lokalne medije, kojima su neophodni, već i za medije šireg obuhvata. No, te bi potpore trebali pratiti jasni mehanizmi dodjele sredstava, transparentne procedure, ali i garancija neovisnosti medijskih sloboda.

Također, ono što je važno imati na umu jest što je uloga medija i kako se ona danas ispunjava. Dok ozbiljno ne razmotrimo cjelokupnu sliku o tome na koje se načine razvija i transformira medijsko polje, kako i na koje načine građani dolaze do informacija te ozbiljno ne promislimo kakvi nam mediji trebaju, teško ćemo osmisliti kvalitetne modele financiranja. Medijskom polju treba pristupiti sistemski i strateški, a modele financiranja uskladiti s tom složenom vizijom u kojoj će oni tek predstavljati alat – što i jesu. U toj slici važno mjesto moraju imati lokalni mediji, osobito mediji zajednice koji su kod nas podrazvijeni i zanemareni, a mogli bi imati ključnu ulogu u transformaciji čitavog medijskog polja.

2. Kakve ste modele financijskih potpora lokalnim medijima osmislili i kako ćete osigurati transparentnost tog procesa te neovisnost rada medija?

Grad Zagreb ima sreću u nesreći da je središte političkog života čitave zemlje i da se u njemu događaju stvari od značaja za čitavu zemlju i društvo. U toj se slici lokalne teme prelamaju s nacionalnim i lokalne priče i problemi često ne dolaze dovoljno do izražaja. Grad Zagreb je posljednjih godina davao relativno izdašan iznos sredstava (varira od godine do godine između 6 i 11 milijuna kuna) lokalnim medijima za izvještavanje o gradskim temama, primarno o radu Gradske skupštine. Problem tog fonda, za koji se natječaj raspisuje iz Ureda gradonačelnika, jest potpuna netransparentnost, izostanak jasnih kriterija i procedura, a iznosi koji su dodjeljivani medijima dijeljeni su paušalno. Smatramo da i dalje treba podržavati medije i njihov rad kako bi adekvatno izvještavali građane o događajima u gradu, radu tijela lokalne i mjesne samouprave te bili posrednik između gradskih vlasti i građana, ali i korektiv rada gradskih vlasti. U tom pogledu smatramo da je u prvom koraku potrebno fond izmjestiti iz Ureda gradonačelnika u jedan od gradskih ureda, koji će po novoj sistematizaciji koju pripremamo najbolje odgovarati potrebama ovog sektora, te uvesti jasne i transparentne procedure i kriterije kao i povjerenstvo koje će odlučivati o dodjeli tih sredstava.

Ono što smatramo važnim jest mapirati načine na koje građani dolaze do informacija, što ih najviše zanima, koje informacije su im teško dostupne, a važne su za njihov svakodnevni život. S tim uvidom, moći ćemo razraditi jasnu strategiju razvoja informacijskog sustava kako bi osnovne informacije građanima bile lako i jednostavno dostupne. Pritom je nužno osigurati transparentnost rada javne uprave, a time i dostupnost informacija samim medijima. Nadalje, važnim smatramo razviti programe medijske pismenosti kako bi građani mogli koristiti suvremene tehnološke alate, razviti kapacitete kritičkog konzumiranja sadržaja te i sami ovladati tehnikama proizvodnje medijskih sadržaja i doprinositi informiranju u svojim zajednicama. Na tom fonu, uz programe medijske pismenosti, radit ćemo na osiguravanju uvjeta za nastanak i razvoj inicijativa u zajednicama koje će razvijati informacijske alate i omogućavati građankama informiranje i sudjelovanje u javnim raspravama, diskusijama, te potencijalno i razvijanju lokalnih medija zajednice koji bi premrežavanjem cijelog grada takvim malim outletima mogli stvoriti snažnu mrežu medijskih poluga za poticanje komunikacije, transparentnosti, uključenosti i kritičke oštrice.

3. Hoće li kriteriji za dobivanje javnih sredstava biti transparentni i jasni? Hoće li biti poznato tko je odgovoran za dodjelu sredstava? Kako ćete formirati povjerenstvo stručnjaka koji će odlučivati o dodjeli sredstava?

Kriteriji za dodjelu sredstava bit će transparentni i jasni kako bi prijavitelji unaprijed znali što su uvjeti pod kojima se sredstva dodjeljuju i na koji način se vrednuju. Također, važno je da u samom natječaju već budu predviđeni minimalni i maksimalni iznosi sredstava koji se po pojedinoj kategoriji dodjeljuju kako ne bi bilo proizvoljnosti u odlučivanju o iznosima te kako bi se uvažavale odluke povjerenstva koje odlučuje o prijavljenim projektima i programima. Imena članova povjerenstva koje odlučuje o dodjeli sredstava trebaju biti objavljena javno po završetku natječajnog procesa kako bi se osigurala tajnost njegova rada i izbjegli pritisci prijavitelja te korištenje izravnih veza i kontakata. Članove vijeća, odnosno tijela koje odlučuje o prijavama na programe birat ćemo putem javnog natječaja uz koji će također biti objavljeni kriteriji prema kojima će se to tijelo formirati.

4. Kako spriječiti ovisnost lokalnih medija o JLS-ovima i lokalnim oglašivačima, odnosno kako spriječiti pritiske i zahtjeve koje redakcijama, odnosno glavnim urednicima, postavlja vlasnik medija, političari i interesne skupine?

Jedan od ključnih alata za osiguravanje neovisnosti medija jest izmještanje programa iz Ureda gradonačelnika te uspostavljanje jasnih kriterija. Nadalje, potrebna je diverzifikacija izvora prihoda jer prevelika ovisnost o jednom izvoru prihoda neminovno vodi do otvorenog ili prikrivenog tipa pritiska. Lokalnim medijima na raspolaganju mogu biti i različiti programi potpore. Ako se većim dijelom financiraju iz Fonda za pluralizam, što je često slučaj, onda se taj izvor financiranja treba postaviti na temeljima kojima je polazište javni interes. Također, iznimno je važno prepoznavati ulogu neprofitnih medija koji su oslobođeni komercijalnih pritisaka svojim pravnim statusom, a financiraju se ili kroz Fond ili kroz EU projekte. Oni mogu imati ključnu ulogu u razvoju cjelokupnog sustava lokalnog medijskog informacijskog aparata. No, diverzifikacija prihoda može se osigurati samo strateškim planiranjem i razumijevanjem sistemske uloge lokalnih medija, o čemu smo govorili na početku.

5. Kako spriječiti diskriminaciju pojedinih lokalnih medija te osigurati ravnopravan i transparentan pristup informacijama JLS-ova?

Lokalni mediji ne smiju biti diskriminirani po pitanju prava na pristup informacijama, odnosno po pitanju provođenja Zakona o pravu na pristup informacijama. Povjerenik za provedbu ovog zakona redovito u godišnjim izvještajima upozorava na potkapacitiranost lokalnih razina vlasti za ispunjavanje obaveza i osiguravanju prava na pristup informacijama. U tom pogledu vidimo prostor za poboljšanje i sigurno ćemo raditi na ravnopravnom pristupu za sve subjekte u onim sredinama u kojima ćemo imati priliku to činiti kroz vijeća, a vjerujemo da ćemo u Zagrebu imati priliku i u potpunosti reformirati postojeću praksu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Imate problem ili nedoumicu? Tražite savjet ili bi htjeli nešto predložiti? Slobodno nam se javite!