Odgovarajuće minimalne plaće ključna su komponenta socijalne kohezije, borbe protiv siromaštva i nejednakosti u radnom odnosu. Međutim, mnogi u Europi rade u vrlo teškim uvjetima, posebno prekarni radnici.
I dok je u nekim zemljama kolektivno pregovaranje dovoljno snažno da osigura dobre uvjete za rad, to nije svugdje slučaj. Odsutnost socijalne zaštite donosi strašne posljedice, posebno kada se pojave drugi problemi, kao što je to trenutno slučaj sa brutalnom zdravstvenom i socijalnom krizom koju je donijela pandemija COVID-19, ističe u svojim zaključcima Europski gospodarski i socijalni odbor.
Nastavljaju kako suprotno ovoj situaciji, prijedlog Komisije ima za cilj osigurati da nitko u Europi ne radi bez pristojne zarade, te da se kolektivno pregovaranje ojača i proširi, istovremeno poštujući različite tradicije država članica u socijalnom dijalogu.
Nacionalnim akcijskim planovima, dogovorenim u tripartitnom procesu sa socijalnim partnerima, može se postići konvergencija nadnica, dok se borimo protiv bilo kakve diskriminacije u plaćama, kao i protiv siromaštva na poslu.
Skupina II., u kojoj se nalaze predstavnici nacionalnih sindikata, konfederacija sindikata i sektorskih saveza, pozdravlja napore i prepoznaje potrebu za takvim nizom mjera, kao i dokazanu pravnu osnovu za direktivu; međutim, trenutni prijedlog, sa samo općim načelima o adekvatnosti plaća, mogao bi se uvelike poboljšati postavljanjem obvezujućih pokazatelja koji će voditi države članice i socijalne partnere u njihovoj procjeni primjerenosti zakonom propisanih minimalnih plaća te utvrđivanjem i uvođenjem relevantnih mjera u nacionalne akcijske planove.
Europska komisija ističe da Direktiva ne sadržava nikakve mjere koje izravno utječu na razinu plaća te da se stoga u potpunosti poštuju odredbe iz članka 153. stavka 5. UFEU-a.