Nastavljamo raspravu o budućnosti novinarstva, a krenuli smo od “Lokalnih medija kampanjam “lokalni mediji građanima, ne šerifima”. Prenosimo zanimljiv tekst s portala Zaklade Nieman autora Victora Pickarda.
Usred olupina naših lokalnih vijesti, ova će godina doći svjedočiti prvim izdancima novog post-komercijalnog novinarstva. Pokretanje ove transformacije ima dvije putanje strukturnih reformi – jedna će spasiti ono što je preostalo od postojećih redakcija, druga će proširiti javnu infrastrukturu kako bi svim Amerikancima omogućila pristup vijestima i informacijama.
Ove promjene već se događaju. Filantropske inicijative poput Američkog novinarskog projekta i Izvješća za Ameriku sve više stavljaju novinare u prvi plan. Philadelphia Inquirer i Salt Lake Tribune dokaz su koncepta da novine koje se bore mogu preći u institucije od javnog interesa i neprofitne organizacije. I postoje i dalje se razvijaju sjajni primjeri neprofitnog novinarstva, poput The Texas Tribunea i Gradskog ureda.
U međuvremenu, državne strukture subvencioniraju novinarstvo u New Jerseyju putem Konzorcija za građanske informacije, a u Ohiju sa svojim dugogodišnjim Državnim uredom za vijesti Statehouse . Čak je i Kongres, koji je sve sporo reagirao na novinarsku krizu kao politički problem, počeo predlagati zakone za spašavanje lokalnih vijesti .
Ideje, o kojima se godinama raspravlja, dobivaju na snazi, od dovođenja problematičnih novina pod lokalno neprofitno vlasništvo do stvaranja nacionalnog fonda za novinarstvo . Drugi prijedlozi pokušavaju oživjeti uglavnom zaboravljene eksperimente iz američke povijesti, u rasponu od općinskih novina do novog federalnog projekta pisaca .
Sve su to razlozi za oprezni optimizam, ali potrebni su i hrabriji planovi za suočavanje sa sustavnim neuspjehom na tržištu i za opstanak novinarstva koje je potrebno demokraciji. No, moramo spriječiti kapitaliste u daljnjem ukidanju redakcija, te restrukturiranje naslijeđenih prodajnih mjesta kako bi postali manje ovisni o tržištu, pritom će većina tih napora ostavit praznine izvan gradova i elitnog čitateljstva. Svjedoci smo da se takve praznine s vijestima brzo šire po SAD -u, mnogi lokalni mediji su nestali i nema više ništa za oživljavanje.
Štoviše, lokalni mediji nisu nikada ravnomjerno pokrivali čitave skupine ljudi, osobito zajednice obojenih i siromašnih četvrti . Ovakve podjele – pogoršane rastućom digitalnom podjelom – samo će se pogoršavati kako lokalno novinarstvo nastavlja nestajati, što je neprihvatljivo je za svako demokratsko društvo.
Iako bi ponegdje privatni kapital filantropa i zaklada mogao spasiti lokalno novinarstvo, ne možemo se osloniti samo na dobrotvorne priloge za ispravljanje dubokih strukturnih nejednakosti. Predani čitatelji voljni i sposobni platiti vijesti mogli bi spasiti nekoliko niša ili velikih nacionalnih novina poput The New York Timesa, ali modeli pretplate jednostavno neće biti dovoljni za većinu. Novinarsku krizu ne mogu riješiti sami pojedinci, bili oni prosječni pretplatnici ili bogati dobročinitelji. Suočeni smo s problemom kolektivnog djelovanja koji zahtijeva intervenciju vlade.
Osiguravanje da svi Amerikanci mogu pristupiti osnovnoj razini pouzdanih vijesti i informacija zahtijeva javno medijsko središte s jamstvom savezne države u svakoj zajednici. Vođeni misijom univerzalne usluge, ovim multimedijskim središtima trebaju upravljati zajednice kojima služe. Kako bi ovo moglo funkcionirati?
Redakcije u zajednici mogle bi se graditi na postojećoj javnoj infrastrukturi – osobito javnoj radioteleviziji i poštanskom sustavu – i financirati kombinacijom pojedinačnih poreznih vaučera i saveznih blok potpora koje se distribuiraju svakoj županiji na temelju broja stanovnika. Javne knjižnice i sveučilišta također bi mogle pomoći u održavanju nove javne medijske mreže – uključujući općinske širokopojasne usluge – koja se financira od države, decentralizirana i demokratizirana pod vlasništvom i kontrolom zajednice .
2021. bi mogla biti godina u kojoj konačno započinjemo izgradnju ovog novog sustava javnih medija. No prvo se moramo odreći fantazije da će dobroćudni milijarderi, novi startupi ili duopol Facebook/Google spasiti novinarstvo. Potrošili smo desetljeće na traženje neke aplikacije ili genijalnog poslovnog modela. No održiv poslovni model za lokalne vijesti više ne postoji – osim toga, novinarstvo se ne bi trebalo gledati kao posao, već kao javni servis. Vjerovati tržištu da će dostavljati vijesti koje su nam potrebne je budalaština.
Sigurno je da će neka profitna mjesta opstati-čak i napredovati-ali većinu naših informacijskih potreba moraju zadovoljiti neprofitni i javni sektor. Moramo se suočiti s činjenicom da je komercijalno doba lokalnog novinarstva završilo.
Restrukturiranje naše medijske i komunikacijske infrastrukture trebalo bi biti dio šireg demokratskog pokreta koji nastoji transformirati temeljne institucije, dekomodificirati bitne javne usluge i otkloniti dugogodišnju štetu , posebice onu koju medijske institucije krivo predstavljaju i isključuju obojene zajednice. Isključivanjem naših medija s tržišta i ponovnom izgradnjom vijesti i informacijskih sustava iz temelja, možemo osnažiti novinare i lokalne zajednice – i pritom spasiti našu demokraciju.
Victor Pickard izvanredni je profesor na Annenberg školi za komunikaciju Sveučilišta Pennsylvania.