Prošli tjedan, u četvrtak (10.11.) održali smo drugi dio online radionice, na temu kolektivnih ugovora za freelance radnike/ce u Danskoj, a sve u sklopu aktivnosti pokretanja pregovora o granskom kolektivnom u medijima. Aktivnost je dio našeg projekta „Sindikati za pravedan oporavak“, kojeg financira Europska federacija novinara. O prvom dijelu radionice, pročitajte više na sljedećem linku. Gost predavač drugog dijela radionice bio je ponovno Allan Boyle Thulstrup, potpredsjednik Sindikata novinara u Danskoj, a ovaj put govorio je više o uključivanju freelance radnika/ca u kolektivne ugovore.
Naime, Sindikat novinara Hrvatske intenzivno radi na tome da uključi freelance radnike/ce u sindikat, a time i u borbu za bolje uvjete rada, dok je konačni cilj uklapanje tog načina rada u zakonodavni okvir i u kolektivne ugovore. Naime, dobro je poznata činjenica da je sve više nestandardnih oblika rada u medijima, osobito posljednjih godina i samo zajedničkom borbom za radnička prava freelance radnika/ca možemo doći do neke razine zaštite socijalnih, ali i profesionalnih prava. Osobito zato jer znamo koliko uvjeti rada I prava radnika/ca utječu na kvalitetu obavljenog posla, govorili mi o novinarstvu ili bilo kojem drugom zanimanju. Nedavno je izdana i europska Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama, usvojena početkom listopada, a predviđa obavezu izrade akcijskih planova u zemljama članicama za poticanje kolektivnog pregovaranja za države s pokrivenošću nižom od 80 posto. Hrvatska je za sada, na oko 50 posto. U medijskom sektoru, kao što već i ptice na grani znaju, postoje samo dva kolektivna ugovora, onaj na HRT-u i u Hini, a pregovori za granski kolektivni prekinuti su davne 2011. godine. Osim navedene, donesena je još jedna važna odluka, naime, Europska komisija donijela je Smjernice o kolektivnim ugovorima samozaposlenih osoba bez zaposlenika. Ove nove smjernice koristit će mnogima od 24 milijuna samozaposlenih i slobodnih radnika u EU-u, uključujući desetke tisuća slobodnih novinara (freelancera).
Vratimo se radionici. Kako vidimo iz navedenog, Europa sve više potiče kolektivne ugovore i kolektivne pregovore, kako na razini grane, tako i kuće, a i za one nestandardne radnike/re kao što su freelanceri. Allan Boyle je s nama podijelio da su u Danskoj krenuli organizirati freelancere davne 1977. godine. Nama, kao što je jedan od polaznika radionice rekao, ta godina i prava freelancera u Danskoj, zvuče kao da su s druge planete. Naime, u Danskoj, freelance radnici u medijima najnormalnije su uklopljeni u kolektivne pregovore na razini medijskih kuća i imaju gotovo jednaka prava kao i oni stalno zaposleni.
Ono što je nama bitno, za ovaj tip radionice, je osvijestiti koliko malo radničkih prava hrvatski radnici/ce u medijima imaju i koji su alati koje mogu koristi da to promjene. Još jedan zaključak je da prava freelancera i ostalih atipičnih radnika/ca u medijima nikako ne smijemo izostaviti kod pregovora o novom granskom kolektivnom ugovoru u medijima. Ali, istovremeno, potreban je i angažman i učlanjenje u sindikat tih istih radnika/ca, jer bez zajedničkih pritiska kroz sindikat, teško ćemo ostvariti ona prava koja su u Danskoj izborena prije 30 godina.
