Neki dan zatekla nas je vijest o otkazu za četvero novinara portala jedne medijske kuće. Otkaz je pravdan optimizacijom, ali kako je to često izlika poslodavcima za dijeljenje otkaza odlučili smo porazgovarati s jednim od otpuštenih novinara o svemu što im se događalo.
Kako bi ga zaštitili nećemo objaviti njegovo ime, tek njegove odgovore na nekoliko pitanja koja najbolje oslikavaju sumornu, neizvjesnu i tešku sudbinu novinara u Hrvatskoj, tj. onih novinara koji se usude dignuti glavu i ne pristajati na loše kompromise koji se kose s profesionalnim i etičkim načelima.
Kada su počeli problemi?
Počeli su nakon odlaska urednice portala, početkom godine. Tad je krenulo u tišini pripajanje našeg odjela PR-a. Dovođenjem novog urednika se nastavilo jer u odnosu na kolegicu koja je otišla, on je u startu rekao da neće ulaziti u rotaciju smjena i neće imati radne vikende, što je zapravo značilo da smo i dalje na jednom čovjeku manje.
Uz to, jedan kolega je neposredno prije tih promjena dao otkaz pa smo bili u dodatnom minusu. Najveći problem bio je u tome što su se strategija i novi plan napravili bez ikakvih razgovora s nama, dovedeni smo pred gotov čin, nije nam objašnjeno što se mijenja i kako, osim korporativnih fraza poput “promjena vertikale rada”.
Na koji su se način problemi manifestirali?
Glavni problemi su nastali nakon prvog sastanka, na kojem nam je rečeno kojim smjerom moramo ići, da bi se potom sve to zanemarilo. Primjer, rečeno je da ne stavljamo više senzacionalističke naslove, da radimo teme, idemo na terene i ne moramo imati što i drugi.
Već kod prvih intervencija na naslovima, vratili smo se senzacionalizmu, teme nismo imali kada raditi, na teren je jedna kolegica jednom uspjela otići i nakon tog joj je zabranjeno. Pritom, rečeno nam je da ako se ne vidimo u tome, možemo na drugi portal u vlasništvu iste medijske kuće.
Potom je stigla korona i oni su ostali zarobljeni s nama, mi s njima, a prve trzavice, gdje smo se apsolutno svi žalili, nastale su kad smo doznali da sve web redakcije rade od kuće. Općenito, već tada se potvrdio smjer u kojem “tako sam ja rekao/rekla” vrijedi bez iznimke, što god rekli i kako god argumentirali.
Na što ste sve upozoravali?
Na činjenicu da tijekom epidemije koronavirusa svi osim nas rade od kuće. Također, svi nadređeni su poslani kućama neka tri tjedna prije nas.
Nakon potresa, žbuka je padala po nama s plafona, bili smo smješteni na prvom katu iako je na stepenicama pisalo da je zabranjeno ići gore. Sve jer nisu bili u stanju omogućiti nam računala za rad na daljinu. Tada smo preskočili urednika i urednicu i javili se izravno šefici PR-a i glavnoj osobi ove medijske kuće, što je naišlo, neslužbeno smo doznali, na izniman gnjev.
Ali, službeno, sve se napokon riješilo u dva dana. Tijekom rada na daljinu, upozoravali smo na nedostatni broj ljudi, na činjenicu da urednik ne može ne raditi, da bismo dobili odgovor “nije on vaš asistent” i “treba vas dovesti u red”.
Bitno je naglasiti i da smo slali e-mail u Ljudske resurse s pitanjem kada ćemo i početi raditi od kuće, jer su urednik i njegova nadređena izbjegavali odgovoriti uživo. Nažalost, šefica Ljudskih resursa odbila je odgovoriti, proslijedila je upit glavnoj urednici, koja me pozvala na stranu i krenuli su napadi. Nije bilo vulgarnosti ni s jedne strane, ali bilo je povišenih tonova.
Bilo je i žalbi na sami način rada, naslove, neorganizaciju i sve na što smo navikli prije promjena, a sastavni su dio posla svakome tko je imalo upućen u njega. No, vraćali bismo se na “tako sam ja rekao/rekla”.
Kakve su stvari od vas tražili da radite?
Sve što bi TV redakcija poslala kao zanimljivost, pa makar to bilo kotrljanje pandi niz planinu, mi smo kao news redakcija morali raditi. Iako nam je rečeno da smo neovisni od TV redakcije, izuzev emisija koje rade, kao i ekskluziva. Naš urednik otpočetka je počeo sebi graditi poziciju za budućnost pa nas je bacao u sve to.
Bilo nam je zabranjeno pisati kontra većih kompanija. Primjerice, neke teme stopirane. Pisali smo o problemima radnika u dvije tvrtke, imali smo izjave radnika, izjave uprave svih relevantnih aktera.
Tekst je nakon pregleda stopiran, uz objašnjenje da nikome ne treba pisati sada o negativnostima (bio je to početak travnja). Ljudi su bili primorani raditi bez zaštitne opreme u jeku korone, pod prijetnjom otkaza, čak i oni kojima je određena samoizolacija.
A druga stopirana tema bila je zatvaranje još jedne tvrtke, Blokada objave teksta je objašnjena uz identičan način, ali i uz napomenu “Od sada morate svi meni unaprijed najaviti koje teme radite.”
Prije kraja predsjedanja Vijećem EU-a morali smo raditi niz EU tema, koje su išle u posebnu rubriku, a sve da bi se pokupio novac iz EU fondova. Detalje te priče ne znamo, ali kad je kolega to javno rekao, u sve se uključila i pravna služba medijske kuće.
Također, kolege bi slušale EU webinare po nekoliko sati uživo i u smjeni bi bio samo urednik koji mora sve obavljati sam, što nam je jasno pokazalo gdje su prioriteti. Naravno, svi ti EU tekstovi bili su jako loše čitani i to se odražavalo na ukupnu čitanost.
Uz sve to, morali smo objavljivati i pisati cijeli niz PR tekstova za razne firme, brendove i osobe. Trenutak kad smo pali pod odjel “PR&Komunikacije” bio je trenutak kad nas je Marketing na svakodnevnoj razini počeo zasipati s bezbroj promo tekstova, kampanja… Kao šlag na sve to, morali smo brendirati i TV lica konstantno.
NAJVEĆI PROBLEM je što nas iz ureda predsjednika Vlade konstantno zovu i traže promjene naslova koji im ne odgovaraju. To čini glasnogovornik Vlade, a činio je i savjetnik ministrice obrazovanja. Svaki naš revolt na tako nešto, naišao bi na napade na nas, od strane uredništva.
U tome je sudjelovala i glavna urednica, koja bi uvijek bila prva koju zovu. Naime, primjer, ministar napadne, kaže ljudima da šute, to se u prilogu vidi, čuje, mi dignemo video, stavimo to u naslov, zahtijevaju da to odmah maknemo iz naslova, iako je u tekstu i u prilogu. Pritom bi prijetili da ćemo ostati bez gostiju iz Vlade u emisijama. To je samo jedan od brojnih primjera.
Zanimljiv je i onaj u kojem je kolegi glavna urednica zabranila raditi temu o imovinskoj kartici i supruzi premijera, kući u Dubrovniku, a naš urednik je na to pristao pa se obrušio na kolegu kada je govorio da to nije u redu.
Zabranjeno nam je bilo i pisati o javnom dugu, a nebrojeno puta se mijenjalo naslove koji nisu bili po volji istaknutim političarima, čak nisu morali biti ni vladajući. Svi su imali identičnu retoriku – “nećemo gostovati u emisijama”.
Kako se urednik weba odnosio prema vama, kako glavna urednica Informativnog programa, a kako šefica ljudskih resursa?
Urednik se odlično odnosio prema studenticama i općenito je volio odnos u kojem je dominantan i ne postavljaju se pitanja. Svako bi pitanje naišlo na ignoriranje ili agresiju. Nije se zauzimao za nas, nije nas štitio i nestao bi tijekom svake kritične situacije, samo bi se povukao.
Glavnu urednicu možda najbolje opisuje njezina izjava “Ja ništa ne razumijem internet, vi radite kako mislite da je dobro”, koju je dala tijekom rada na strategiji. Ona nam je godinama bila nadređena i to izjavi, povuče se iz rada na strategiji, iako je na papiru bila njezin dio.
Nakon 1.3. više nam nije bila nadređena na papiru, ali konstantno nam je “sugerirala” stvari. Komunikacija s njezine strane, osim kad je trebalo intervenirati, nije postojala apsolutno nikad. Obraćala nam se s “hej”, “ti”, “web” i slično, nije znala kako se zovemo. Svi su se ponašali koordinirano. Hladno i nezainteresirano za naše probleme, kritike, pitanja…
Šefica Ljudskih resursa je posebna priča. Ona radi na strategijama i planiranju kako će raditi novinske redakcije, ne shvaća i dalje zašto se mora raditi vikendima, zašto popodne, konstantno se žalila da nas je previše, a ne razumije da se popunjava 14 smjena tjedno.
Nikada se nije ponašala kao netko iz HR-a, dok su njene kolegice bile sjajne, kao radnice i osobe, primjer. No, šefica osobno nam nikada nije pružila pomoć, ni ponudila. U travnju smo htjeli prijaviti urednika za mobbing, naveli da se nikada nismo susretali s nečim sličnim, na što nas nije pitala kako smo, u čemu je problem, već nas proslijedila na pravnu službu, kojoj je interes štititi firmu. I tu je stalo. Pokušaj prijave je proslijeđen nadređenima, što znamo iz njihovih kasnijih spočitavanja.
Rekli su da su otkazi zbog racionalizacije, a zaposlili su četvero ljudi?
Zapravo, došle su dvije studentice sa srpnjem, a 1. kolovoza i senior novinarka, koja je bila urednica tri godine ranije. I privatno je u odličnim odnosima s našim urednikom, što zapravo i ne bi bilo bitno da lektorici nije dodijeljen otkaz 31. srpnja uz objašnjenje da smo financijski u lošem stanju. Nije naodmet spomenuti ni da je na dan našeg otkaza stigla poruka svima da će se riješiti i problem lektora jer traže novog.
Koji je stvarni razlog zbog kojeg ste dobili otkaz?
Ovdje mogu u svoje ime, kolege će u svoje. Glavna urednica i ja smo bili prijatelji deset godina i dok se sve radilo u sjeni, na kavama me počela ispitivati detalje oko ljudi s kojima radim, načinu rada i slično.
Kasnije je to iskoristila na način da je izvlačila iz konteksta moje riječi, kako bi potvrdila da smo u neredu i da nam treba čvrsta ruka. Konkretno, da se shvati o čemu se radi. Izmislila je da se urednica na porodiljnom požalila da je njezin zamjenik loš lider i je li to istina. Rekao sam da je tih, ali da se super sve svi dogovorimo te da je nikad bolja atmosfera.
Vrhuški je ispričala da je top autor (jer, po statistikama sam od dana dolaska na portal bio na mjesečnoj razini konstantno među tri najčitanija autora) rekao da zamjenik nije dobar lider i da kao takav nema potreban autoritet. Zatim je radila na dovođenju osobe koja je četiri godine bila izvan novinarstva i ima skromno web iskustvo.
Nakon što nam je sve predočeno 14. veljače, javljala mi se na Facebook i pitala zašto smo tako potišteni, požalio sam joj se (tad još nisam znao detalje, pozadinu i mislio sam da smo prijatelji), na što je izgubila živce, rekla da je ona dovela novog čovjeka, da smo loši, ponavljala da nas treba dovesti u red.
Nepovratno se u tom trenutku naš odnos narušio, što je ona koristila kao argument svake moje kasnije kritike. Misleći da je i dalje ista osoba kakvu poznajem, u nekoliko navrata pokušavao sam dobiti njenu zaštitu, ali moje riječi su samo proslijeđene i dodatno bi me ukopavale, tu nije više bilo povratka.
Zato sam htio na drugi portal naše medijske kuće, kako je obećano, no nakon što sam dogovorio prelazak s odjelom (odvojenim od našeg), to mi je dan kasnije stopirano (lipanj) uz objašnjenje da su zapošljavanja zabranjena pa ne bi imao tko raditi umjesto mene. Obećano mi je kao i dvojici kolega da ćemo najesen moći obaviti prelazak, kaže nam jedan od radnika koji su dobili otkaz.
Mnogo je toga, od prethodno spomenutog mobbinga i stopiranja tema, raznih sitnih sukoba… Pa da na kraju spomenem najveći sukob, dan prije pokušaja odlaska na drugi portal. Urednik je poslao službeni dokument s opomenom svom zamjeniku zbog “nesavjesnog obavljanja posla” i “neposluha”.
U našoj Facebook grupi sam se pobunio i rekao da sam svjedočio “neposluhu”, da to nije istina i pozvao urednicu da nam pomogne, da ostavi po strani ono osobno jer se situacija otela kontroli.
Odgovor je bio “On je urednik i vaš nadređeni.” Odbila je pomoći nam i tu su krenuli baš jako žestoki problemi, iznimno pogoršanje atmosfere. Njoj je naređeno da se povuče iz svih grupa i svake interakcije s nama (više nikad nije odgovorila ni na jedan e-mail ili poziv, iako se ticalo posla, a nadređena nam je), uvedeni su videokolegiji.
Šefica PR-a i Komunikacija nikada u sedam mjeseci nije mi se obratila direktno, tražila sastanak ili izrazila nezadovoljstvo mojim radom. Nitko nije. Osim sukoba koji bi nastali nakon revolta, nikakvih razgovora ili naznaka što se sprema nije bilo.
Kad sve uzmem u obzir, što se događalo, kako je otkaz dodijeljen i kako se ponašala prilikom tog davanja otkaza, znam da je sve na osobnoj razini, a ne zbog viškova. Također, na svaki pokušaj argumentacije otkaza ponavlja se ono općenito i službeno “restrukturiranje, žao nam je, nismo imali izbora”. Kolege koji su ostali, pokušali su u petak na sastanku uživo dobiti odgovore, dobili su taj odgovor i “ta tema je gotova”.
Tko sada vodi web?
Dakle, nakon restrukturiranja na papiru se promijenilo sljedeće – portal medijske kuće je postao samostalan, a portal vijesti rubrika bez urednika. Nikome se pritom ništa nije promijenilo osim vijestima, kojima je ostao identičan opseg posla, ali uz četiri osobe manje, tri seniora koja su držala smjene i jedne novinarke, kaže nam otpušteni novinar.
Sutra nastavljamo sa svjedočanstvima otpuštenih novinara.