Predstava malteškog kazališta “They Blew her up”, o životu i tragičnoj sudbini novinarke Daphne Caruana Galizia, bit će izvedena u sklopu festivala Voices 28. veljače u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Daphne Caruana Galizia ubijena je 16. listopada 2017. godine na Malti. Eksplozivna naprava postavljena u njezin automobil oduzela joj je život, a Malta i međunarodna zajednica ostali su šokirani brutalnošću zločina. Daphne je tijekom svoje karijere neumorno razotkrivala korupciju i kriminal povezan s političkim vrhom, a posebno je poznata po svom radu na Panamskim dokumentima.
Nažalost, pravda za Daphne još nije zadovoljena. Yorgen Fenech, bogati malteški poduzetnik i navodni naručitelj njezina ubojstva, pušten je iz zatvora zbog dugotrajnog odugovlačenja slučaja, budući da sudac nije mogao opravdati njegovo zadržavanje bez podizanja optužnice. Ovaj slučaj ponovno skreće pozornost na ozbiljan problem nekažnjivosti na Malti.
Predstava “They Blew Her Up” rasvjetljava Daphneinu priču i naglašava važnost neovisnog novinarstva. Autor predstave, Herman Grech, pisac i glavni urednik Times of Malta, razgovarao je s ključnim osobama umiješanim u slučaj kako bi približio srž ovog dramatičnog događaja. Rezultat je snažno i potresno djelo fikcije temeljeno na stvarnim sudskim procesima i intervjuima. Herman Grech također dolazi u Zagreb i sudjelovat će na panelu “Regulacija medija u EU i kako je (tragično) počelo” na kojem će razgovarati o kritičnom trenutku, ubojstvu Daphne Caruane Galizie, nakon kojeg je Europska unija pokrenula zakonodavne napore protiv strateških tužbi protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP).
Ulazak na predstavu u petak u 19 i 30 je besplatan, a predstava ne samo da pridonosi promociji festivala Voices, već i podsjeća na širu borbu za istinu, pravdu i slobodu medija. Sada je važnije nego ikad podići svijest o nekažnjivosti i zaštiti hrabrih glasova poput Daphneinog. Uoči dolaska u Zagreb razgovarali smo s Hermanom Grechom.
Kako ste se odlučili ispričati priču Daphne Caruane Galizije kroz kazalište?
– Novinar sam 28 godina, i nekako povezan s kazalištem 35 godina. I jedno i drugo su moćni mediji koji progovaraju istinu. Složene priče iz stvarnog života trebaju publiku koja će biti potpuno usredotočena, bez ometanja, a kazalište upravo pruža takav prostor. Ideja za predstavu “They Blew Her Up” začeta je u redakciji oko 2 sata ujutro u studenom 2019., dok sam čekao ishod sastanka vladina kabineta na kojem se raspravljalo o posljedicama istrage ubojstva Daphne. Osjećalo se kao da se House of Cards odvija u stvarnom životu, dok smo shvaćali da je Daphneino ubojstvo povezano s osobama iz samog srca vlade. Pomislio sam: “Ovo je predstava koja se sama piše.”
Kako je izgledao proces istraživanja i rada na predstavi, s obzirom da se bavi tako osjetljivom i tragičnom temom? Jeste li surađivali s njezinim kolegama, obitelji ili aktivistima?
– Predstava se temelji na razgovorima iz prve ruke koje sam vodio s osobama izravno uključenima u priču – istražiteljima, novinarima, pa čak i Daphneinim sinom – uz snažnu dramu sudskih svjedočanstava. Sam sam istraživao ovu priču, potpuno svjestan velike osjetljivosti teme, pazeći da svaki detalj bude obrađen s pažnjom i točnošću. Priznajem, bilo je nekoliko preinaka scenarija. Imao sam i sreću angažirati pet najboljih glumaca s Malte za tumačenje likova.
Kako ste odlučili portretirati Daphne Caruanu Galiziu na pozornici — kao novinarku, majku? Koju poruku o njezinoj ostavštini predstava nastoji prenijeti publici?
– Daphne je bila duboko polarizirajuća osoba u mojoj zemlji. Njezino britko pero bilo je snažan alat u borbi protiv korupcije i kritičara, ali i oružje koje je, ponekad, nanosilo nepotrebne rane. I sam sam imao neslaganja s njom, a u predstavi lik novinara nije prikazan kao netko tko ima suosjećanja prema njoj. Iako priča kroz njezina sina nudi uvid u humaniziranu Daphne, predstava je u konačnici o nečemu mnogo većem – o razornim posljedicama sustava koji izdaje jednog od svojih. Ona razotkriva toksičnu isprepletenost krupnog biznisa i politike te potiće publiku da promisli o pravoj cijeni izgovaranja istine moćnima.
Koliko je teško, ali bitno, baviti se političkom korupcijom, slobodom medija i ubojstvom novinara kroz kazališni format? Koji su bili najveći izazovi u tom procesu?
– Pronaći pravu ravnotežu bio je pravi izazov. Čvrsto vjerujem da novinarstvo treba biti sredstvo za opće dobro, ali također razumijem ogromne pritiske koji s tim dolaze. Kazalište nam omogućuje da idemo dalje od naslovnica – da se suočimo s iskrenim ljudskim emocijama, moralnim dilemama i osobnim cijenama koje novinarstvo samo po sebi ne može uvijek obuhvatiti. Najteži dio bio je utkati priče iz mojih intervjua u produkciju koja će biti privlačna, a ne poučna. No, uz pomoć snažnih stvarnih anegdota, upečatljivih vizuala i vrhunske glume, vjerujem da smo odali počast jednoj od najstrašnijih priča o kojoj sam ikada izvještavao.
Kako je publika u drugim gradovima reagirala na predstavu? Jeste li imali priliku razgovarati s ljudima koji su poznavali Daphne ili su bili pogođeni onim što se dogodilo?
– Reakcije na predstavu bile su iznimno snažne. Svaka se zemlja suočava s političkim izazovima i prijetnjama slobodi govora, što priču o Daphne čini univerzalno relevantnom. Njezino ubojstvo i posljedice koje je izazvalo složeni su, ali mnogi su mi gledatelji rekli da su napokon shvatili što se zapravo dogodilo – zahvaljujući predstavi. To je moć kazališta. Mnogi Daphneini prijatelji, pa čak i njezina obitelj, pogledali su predstavu. Priznajem, osjećao sam se vrlo nelagodno kada je njezin sin gledao generalnu probu kada smo je prvi put postavili 2021. godine, budući da predstava ne prikazuje Daphne na jednodimenzionalan način. No, nakon toga, sa suzama u očima, njezin sin me susreo iza pozornice i potaknuo da predstavu izvedemo i u inozemstvu.
S obzirom na globalni kontekst, koliko je danas opasno biti istraživački novinar? Mislite li da se nakon njezine smrti povećala svijest o važnosti neovisnog novinarstva?
– Mislim da se baviti istraživačkim novinarstvom nikada nije bilo opasnije – barem ne u mojoj generaciji. Porast dezinformacija i lažnih vijesti, koje povecavaju figure poput Donalda Trumpa i Elona Muska, pretvorili su samu istinu u bojno polje. Posljedice ovog urušavanja povjerenja u novinarstvo bit će samo gore. Daphneino ubojstvo bilo je poziv na buđenje. No, kolektivno pamćenje je kratko, a novinarstvo je i dalje pod opsadom. Borba za istinu i, usuđujem se reći – za osnovnu pristojnost – hitnija je nego ikada prije.
Predstava nosi snažnu političku i društvenu poruku. Što biste željeli da publika ponese nakon gledanja? Postoji li ključna misao ili osjećaj za koji se nadate da ćete ostaviti kod gledatelja?
– Gdje god smo izvodili predstavu – od Italije do Austrije i Cipra – reakcije su bile različite. No, ono što me najviše dirnulo jest kako su se određeni monolozi jedinako odrazili na svaku publiku, pogađajući njihove vlastite probleme s slobodom tiska i korupcijom. Ako postoji jedna poruka koju se nadam da će ljudi ponijeti sa sobom, to je ova: kriminalci puno mirnije spavaju kada novinari nisu tu da ih pozovu na odgovornost. Ne smijemo dopustiti da se to dogodi.
Što za vas osobno znači izvođenje ove predstave u Zagrebu? Postoji li neka univerzalna poruka iz predstave koju želite podijeliti s hrvatskom publikom?
– Uznemiravanje, zastrašivanje i internetsko zlostavljanje univerzalne su prijetnje s kojima se novinari suočavaju posvuda, uključujući i Hrvatsku. Brojni mediji pod kontrolom su ili pod utjecajem političkih i poslovnih elita, što ugrožava slobodu medija i potiče pristrano izvještavanje. Umjesto da ignoriramo slona u prostoriji, moramo se tim problemima suočiti izravno. Hrvatski su novinari prošli kroz vlastite napade, uključujući ubojstvo dvoje novinara automobilskom bombom 2008. godine – sudbinu koja jezivo podsjeća na Daphne. Gotovo dva desetljeća kasnije, svijet je postao samo još opasnije mjesto za novinare