U novoj epizodi Sindikalnog megafona, podcasta Sindikata novinara Hrvatske, gostovala je Dora Kršul, novinarka Telegrama, jedna od onih koja uporno piše i istražuje ono što bi mnogi rado sakrili. Dora Kršul u razgovoru s Josipom Šarićem prisjeća se kako je nako upisa na Pravni fakultet brzo shvatila da to nije njezin put i vrlo brzo završila na novinarstvu na Fakultetu političkih znanosti. Isprva s idejom da će u PR ili marketing, a onda se dogodio klik. Kurikularna reforma, previranja na Filozofskom fakultetu, studenti na ulicama i pitanja na koja nitko nije davao suvisle odgovore. Tu je shvatila da želi razumjeti kako sustav funkcionira i zašto se uporno radi protiv javnog interesa.
Novinarstvo ju je zadržalo, a obrazovanje postalo njezin teren. Na Srednja.hr počinje ozbiljno učiti zanat i shvaća koliko je za istraživačko novinarstvo važno sektorsko znanje. Zakoni, pravilnici, procedure, dosadni dokumenti koje nitko ne čita, a u kojima se skriva prava priča. Prva velika afera dolazi 2017. s akcijskim planom za provedbu strategije obrazovanja. Tjedni uspoređivanja dokumenata, čitanja između redaka i rezultat koji završava reakcijom premijera i osnivanjem povjerenstva. Bez velikih najava, bez pompe, samo uporan rad. U isto vrijeme, još kao studentica, našla se na meti tadašnjeg rektora Damira Borasa zbog tekstova o financijama Sveučilišta u Zagrebu. Nije bilo formalnih posljedica, ali ostao je gorak okus. Podrška se svodila na tapšanje po ramenu i tiho bravo u hodnicima, dok je akademska zajednica u cjelini birala šutnju. U podcastu Dora Kršul detaljno objašnjava slučaj Geodetskog fakulteta, priče koju je uporno istraživala usprkos preprekama i pritiscima. Sve je krenulo, prisjeća se, dojavama o luksuznim automobilima i jahti kupljenima europskim novcem namijenjenim istraživanjima. Dora Kršul i redakcija Telegrama ne ostaju na papirima, snimaju, provjeravaju i objavljuju. 
Europsko javno tužiteljstvo vrlo brzo pokazalo je interes. No tu priča ne staje, Kršul otkriva posao 3D skeniranja za Ministarstvo kulture i medija, dodijeljen bez javnog natječaja, osobnom odlukom ministrice, vrijedan oko 20 milijuna kuna. Mjeseci upita, zahtjeva za pristup informacijama i odgovora koji zapravo ne odgovaraju ni na što, kada je tekst objavljen, kreću optužbe o malicioznosti i tendencioznosti, a u obranu ministrice uključuje se i premijer. Dora Kršul nastavlja objavljivati, mirno secira nedosljednosti, dokument po dokument, izjavu po izjavu. Rezultat je optužnica protiv 29 osoba. Sudski epilog je važan, ali Dora Kršul ne skriva da je politička odgovornost ostala visjeti u zraku. Teško joj je povjerovati da je u cijelom ministarstvu samo jedna osoba znala što se događa i da nitko drugi nije pitao kamo ide javni novac.
U drugom dijelu Šarić i Kršul razgovaraju o stanju medija u Hrvatskoj. Prostor slobode se sužava, pritisci su često suptilni, ali stalni, a previše medija nekritički prenosi izjave vlasti. Napadi i vrijeđanja novinara bole, ali Dora Kršul podsjeća da i dalje ima puno ljudi koji pošteno rade svoj posao i da bez novinarstva mnoge afere nikad ne bi izašle na vidjelo. Ipak podsjeća na nedostatak solidarnosti u struci, o važnosti sindikata i jakih strukovnih organizacija, posebno za mlađe kolege koji često ne znaju koja su im prava dok ne bude prekasno. Na kraju, unatoč svemu, Dora Kršul ostaje borbena i optimistična. Novinarstvo je potrebno, sve dok ima ljudi koji žele znati što se stvarno događa i dok god ima onih koji su spremni to istraživati i objaviti, ovaj posao ima smisla. Cijeli razgovor možete poslušati u novoj epizodi Sindikalnog megafona
