U Bruxellesu je održana završna konferencija projekta „Silence Hate: Changing Words Changes the World“.
Na sastanku je bila kolegica Biljana Romić. Riječ je o projektu koji je financirao European Union’s Rights, Equality and Citizenship Programme i koji se bavio načinom kako se izvještava i kako izvještavati o migracijskim procesima i kako se suprotstaviti govoru mržnje u medijskom diskursu prema migrantima i izbjeglicama.
Konferencija je počela uvodnim govorima Ricarda Guitiérreza, glavnog tajnika Evropske federacije novinara (EFJ) i Tommasa Chiamparina, koordinartora Evropske komisije u borbi protiv protumuslimanske mržnje. Obojica su istaknuli važnost suočavanja s postojanjem govora mržnje u medijima u praćenju migracijskih procesa i potrebu da se iznađu uspješni pristupi u sprečavanju i zaustavljanju govora mržnje.
Konferencija je imala jednu posebnost: prisutnost belgijskoga karikaturista Nicolasa Vadota koji je tijekom konferencije crtao svoje karikature potaknut temom i onime što se na konferenciji događalo te su se kontinuirano prikazivale njegove karikature tijekom same konferencije, a uvodno je i R. Guitiérrez održao kraći intervju s karikaturistom.
U prvom panelu tema je bila „Suprotstavljanje govoru mržnje u doba dezinformacija – uloga novinara i platformi“. U raspravi su sudjelovali Laurence Lee, novinar, dopisnik Aljazeere iz Londona, dr. Zahera Harb, novinarka i medijska znanstvenica sa City Universityja u Londonu, Soteris Sideris, novinar i suosnivač inicijative AthensLive te Milan Zubíček, menadžer za javne politike i odnose s vladom u Googleu. Raspravu je moderirala Daša Ilić, novinarka Instituta za raznolikost medija (MDI). Rasprava je istaknula da se u današnjoj situaciji izbjegličke i migrantske krize nameće problem što je važnije sloboda ili sigurnost, jesu li zasićeni migrantskim pričama u medijima publika i uredništva, je li migrantska kriza za Evropsku uniju ili za migrante. Istaknuto je da je problem što je čak i u javne medije prodro diskurs govora mržnje, što se izgubila razdjelnica između pojmova izbjeglice (kojemu se ne smije uskratiti prihvaćanje) i migranta. Kako je istaknuo Soteris Sideris važno je izbjeglicama i migrantima dati glas, pokazati njihove osobnosti.
Drugi panel imao je za temu kako se obrazovanjem suprotstaviti govoru mržnje i u njemu su sudjelovali Thierry de Smedt, profesor s Louvain la Neuve Universityja, Johannes Mieth, donedavni savjetnik pri Friedrich Nauman Foundation Lebanon & Syria, te Alessandra Falconi iz Centro Zaffiria. Ovaj panel pokušao je istaknuti ulogu obrazovanja u suočavanju s govorom mržnje, činjenicu da tišina, muk, prešućivanje nije rješenje za mržnju. Kad je riječ o djeci i mladima i govoru mržnje među njima, treba znati razlikovati izražavaju li oni mržnju ili nešto drugo, neko drugo nezadovoljstvo. U tinejdžerskim godinama djeca žele status „ratnika“, a društvo im govori ostanite djeca. Tu se govor mržnje pojavljuje kao izraz odanosti, vjernosti nekoj zajednici. A nasilnost je za mlade zavodljiva. Prema uzrečici Maxa Frischa, od zvuka čizama gora je tišina papuča, tako da treba reagirati, treba mlade „ratnike“ obrazovanjem pretvarati u borce za alternativni narativ o izbjeglicama i migrantima. Mieth je govorio o digitalnoj igrici Mayrig Baseline koju su razvili u Libanonu za djecu stariju od 15 godina tako da igrom potaknu empatiju među djecom, šire njihovo znanje, dotaknu se negativnih stereotipa na primjeru genocida nad Armencima koji su u velikom dijelu izbjegli u Libanon.
Treći dio konferencije činile su dvije radionice, jedna za novinare, a jedna za edukatore, pedagoge. U novinarskoj radionici sudjelovali su Blanca Tapia iz Fundamental Rights Agency i Richard Wilson iz Stop Funding Hate. Blnca Tapia je upozorila na definiciju govora mržnje koju određuju na prvom mjestu status govornika, sadržaj i forma izrečenoga, cilj izrečenoga, zatim politički/društveni/ekonomski uvjeti u kojima je nešto izrečeno te doseg izrečenoga. Na temelju toga ona je u svojem projektu sastavila neku vrstu priručnika, medijskog alata (e-learning.fra.europa.eu). Richard Wilson je pak govorio o načinu na koji se na govor mržnje može ekonomski utjecati, to jest od privrednih čimbenika tražiti da svojim plaćenim reklamama ne podržavaju govor mržnje na pojedinim medijskim platformama, da jednostavno prestanu financirati medije koji objavljuju govor mržnje-Treba se žaliti oglašivačima jer moć novca je velika. Drugu radionicu su vodili Maria Leonida iz Center for Educational i Intercultural Communication iz Grčke i Michal Klopocki iz Amnesty Poland koji su na djelu pokazali kako se obrazovno može djelovati u sprečavanju govora mržnje.
Projekt “Media Against Hate“ polučio je četiri modula za obuku:
- Ethical journalism practices on migrants and refugees
- Inclusion through media
- Media Against ‘Hate Speech’: Training module
- Training module How to counter hate speech and manage an online community
Završnu riječ održao je Udo Enwereuzor iz COSPE-a, predvodnik u promicanju prava i politike integracije imigranata u Italiji.