Hrvatski - English
NEWSLETTER
 
 
 
   
NASLOVNA KONTAKT
  AKTUALNE NOVOSTI
IFJ
Narodne novine
HND
SNH / NOVOSTI
 
Podrška makedonskim novinarima u štrajku

 Sindikati novinara Hrvatske, Crne Gore i Srbije izražavaju punu solidarnost i podršku Samostalnom sindikatu novinara i medijskih radnika Makedonije i novinarima Utrinskog vesnika, Dnevnika i Vest - triju dnevnih listova tvrtke Media print Makedonija, MPM, koji su u štrajku od 17. veljače 2017. godine zbog neisplate plaća, doprinosa i honorara, te zbog izbjegavanja uprave da im pruži osnovne informacije o stanju i planovima za opstanak tvrtke.

 

Uz niz ostalih u regiji, i novine tvrtke MPM jedan su od primjera iskorištavanja medija u tranzicijskim zemljama za ostvarivanje ekonomskih i političkih ciljeva povlaštenih centara moći, a pod motom širenja zapadne demokracije u jugoistočnu Europu. Sprega vlasnika medija i političke elite na lokalnoj, ali i široj europskoj razini, brinula je više o svom profitu i nametanju svojih političkih ciljeva, a manje o pravu javnosti tih zemalja da bude informirana o bitnim temama. Medijski vlasnici iz zapadnih zemalje nisu donijeli očekivane promjene. I tvrtka MPM je do prije nekoliko godina bila u vlasništvu njemačke medijske korporacije WAZ čije se vlasništvo nad medijima prostiralo od Bugarske, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i šire.

 

WAZ se nakon ostvarenja svojih ciljeva povukao i iz Makedonije i s Balkana i ostavio mahom iscrpljene medije, usprkos činjenici da su u njegovoj upravi službovala itekako jaka politička imena - od Bode Hombacha, nekadašnjeg specijalnog EU koordinatora Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu, a potom i člana uprave WAZ grupe - do današnjeg većinskog vlasnika i direktora MPM tvrtke Srđana Kerima, koji je bio ministar vanjskih poslova Makedonije i kandidat za glavnog tajnika UN.

 

Nakon odlaska WAZ-a, MPM je mijenjao vlasnike - mahom bogate makedonske tajkune. Ali praksa je ostala ista - uprava izbjegava primjenu socijalnog dijaloga i stvarnih demokratskih načela u odnosu prema svojim novinarima. Stoga, s obzirom na slična tranzicijska iskustva i stanje u medijima, sindikati novinara Hrvatske, Crne Gore i Srbije u potpunosti razumiju težak položaj makedonskih kolega i kolegica, te ih podržavaju u njihovoj borbi za temeljno ljudsko pravo da budu plaćeni za svoj rad i obrane svoje ljudsko i profesionalno dostojanstvo.

 

 

Sindikat novinara Hrvatske

Anton Filić, predsjednik

 

Sindikat medija Crne Gore

Marijana Camović, predsjednica

 

Sindikat novinara Srbije

Dragana Čabarkapa, predsjednica

 Zagreb, 24. veljače 2017.
Sindikati novinara Makedonije, Crne Gore i Hrvatske - Podrška Sindikatu novinara Srbije

 Poštovana koleginice Smajlović,

U ime Sindikata novinara i medijskih radnika Makedonije, Sindikata novinara Hrvatske i Sindikata medija Crne Gore izražavamo zabrinutost zbog postupka Udruženja novinara Srbije (UNS) kojim je Sindikat novinara Srbije (SINOS) nasilno iseljen iz Doma novinara.

Ne ulazeći u koncepcijska i lična neslaganja koja UNS ima sa SINOS-om i njegovim predstavnicima, smatramo da je potez UNS-a radikalan, nesolidaran i štetan za sve novinare i organizacije koje se bave zaštitom novinara i zaposlenih u medijima.

Tim drastičnim postupkom javnosti je poslata jako loša poruka - osim što je nanijeta šteta SINOS-u, trpjeće i ugled UNS-a koji je pokazao potpuni nedostatak solidarnosti i podrške svojim sindikalnim kolegama koji su u nevolji i čija je organizacija desetkovana nakon nedavne privatizacije medija u Srbiji. Demonstracija sile, naročito među kolegama, nikad nije dobra i zbog toga vas pozivamo da još jednom razmotrite odluku koju ste donijeli, a naročito način na koji je ona realizovana i da pokušate pronaći kompromisno rješenje kako bi se sanirala nastala šteta.

Kao predstavnici sindikata koji zastupaju i štite novinare i medijske radnike zaposlene u medijima u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji zalažemo se za profesionalnu solidarnost među svim novinarima i novinarskim organizacijama tim prije što su novinari uglavnom članovi i udruženja i sindikata. Stoga smatramo da je odluka UNS-a o deložaciji SINOS-a krajnje neprihvatljiva tim prije što je usmjerena protiv novinarskog sindikata koji je uložio mnogo truda u zaštitu temeljnih prava novinara, te izražavamo solidarnost s članovima SINOS-a i njihovim rukovodstvom.

Solidarnost sa kolegama i koleginicama je obaveza svih nas – i udruženja i sindikata novinara!

S poštovanjem,


Tamara Čausidis, predsjednica Sindikata novinara i medijskih radnika Makedonije

Anton Filić, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske

Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija Crne Gore



Poštovana koleginice Čabarkapa,

U ime Sindikata novinara i medijskih radnika Makedonije, Sindikata novinara Hrvatske i Sindikata medija Crne Gore izražavamo zabrinutost zbog situacije u kojoj se Sindikat novinara Srbije (SINOS) našao nakon što je nasilno iseljen iz službenih prostorija i pružamo punu podršku Vama i kolegama i koleginicama koje predstavljate.

Nije lako baviti se sindikalizmom i zagovarati poboljšanje radnih prava u zemljama u kojima mi živimo i radimo. Nije lako ni u jednoj djelatnosti ali je posebno poražavajuće kada se odsustvo volje za poboljšanje radnih uslova dešava u medijima, gdje je antisindikalna diskriminacija izuzetno izražena. Potpuno nerazumjevanja i suprostavljane od strane poslodavaca se donekle i podrazumjeva, ali odsustvo razumjevanja države i čak udruženja novinara, kao što je kod vas slučaj, je zabrinjavajuće.

Kroz dugogodišnju saradnju smo upoznati sa nesuglasicama koje SINOS ima sa Udruženjem novinara Srbije (UNS) i bez namjere da ulazimo u njihove detalje, smatramo da one ne smiju biti povod za revanšizam i demonstraciju sile koju je UNS pokazao izbacivanjem SINOS-a iz službenih prostorija i zaplijenom spisa i opreme. U vremenu kada je izuzetno lako ostati bez posla, kada se mediji gase i kada je mogućnost novog zaposlenja svedena na minimum od organizacija koje se bave bilo kojim oblikom zaštite zaposlenih u medijima se očekuje solidarnost i profesionalan odnos prema svima, a naročito prema slabijima, što sindikati, nažalost, u našim državama jesu. Zbog toga je neshvatljiv postupak UNS-a i mi ga najoštrije osuđujemo.

Vama lično i organizaciji koju predstavljate pružamo punu podršku i izražavamo solidarnost kako bi vas ojačali u namjerama da istrajete u sindikalnoj borbi.

Solidarno,


Tamara Čausidis, predsjednica Sindikata novinara i medijskih radnika Makedonije

Anton Filić, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske

Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija Crne Gore

 Zagreb, 26. siječnja 2017.
Bili smo domaćini završnoj konferenciji EFJ-a "Prava novinara i uvjeti rada u medijima"

 Europska federacija novinara (EFJ), uz financijsku pomoć Europske komisije, provela je dvogodišnji projekt (2015. – 2017.) „Prava i rad u novinarstvu“, kako bi europskim sindikatima novinara pomogla u suočavanju s novim izazovima. U dvije godine održane su četiri radionice koje su se usredotočile na radna prava novinara i ulogu sindikata u ostvarenju tih prava. Završna konferencija, koja je sumirala zaključke četiriju radionica, održana je 25. listopada u Novinarskom domu u Zagrebu. Domaćin konferencije je Sindikat novinara Hrvatske. Predsjednik SNH Anton Filić, uvodno je naveo najveće probleme s kojima se danas susreću novinari u Hrvatskoj: položaj takozvanih 'lažnih freelancera' ili 'prisilnih slobodnih novinara' koji rade u prikrivenom radnom odnosu, zatim netransparentno vlasništvo nad medijima, slaba zaštita radnih prava novinara zbog nedostatka kolektivnih ugovora i neučinkovitog pravosuđa te pritisak politike.

 

Pozitivnim je ocijenio sustav poreznih olakšica na dnevni tisak, kojeg su zajednički zagovarali SNH i HND te besplatnu pravnu pomoć za novinare. Osvrćući se na prethodnu vlast, Filić je podsjetio da se ona osobito okomila na male, neprofitne pa čak i manjinske medije kojima su ukinute dotacije. „Nadamo se da će nova ministrica Nina Obuljen imati više sluha za novinare“, rekao je Filić.

 

Predsjednica ogranka HND-a na HTV-u Sanja Mikleušević Pavić u svom je izlaganju izrazila zabrinutost zbog stanja na Hrvatskoj radioteleviziji: „Ja trenutno imam opomenu pred otkaz zato što smo se kolega Saša Leković, kao predsjednik HND-a i ja kao predsjednica HND-ova ogranka na HTV-u, žalili zbog lošeg stanja na Hrvatskoj radioteleviziji“.

 

„Moram podsjetiti da je bivši predsjednik HDZ-a i bivši potpredsjednik vlade Tomislav Karamrko uoči dolaska na vlast javno govorio kako će padati glave na HRT-u, što se kasnije i obistinilo - smijenjeni su svi novinari i medijski radnici koje se na neki način povezivalo sa 'drugim' političkim opcijama izuzev HDZ-a. HRT je zbog toga doživio ogroman programski i financijski pad. Zahvaljujući jakom društvu i potpori međunarodnih organizacija, u mnogim situacijama držali smo glavu iznad vode“, dodala je Mikleušević Pavić.

 

Predstavnik izdavača, direktor izdavaštva u Hanza Mediji, Tomislav Wruss, govorio je o dramatičnom padu prihoda u izdavaštvu u Hrvatskoj. „Nekada je omjer prihoda od oglašavanja i prodaje bio 50:50, međutim taj se model već neko vrijeme nalazi u dubokoj krizi. Danas svaki pojedinac postaje vlastiti izdavač, što je velika prilika za demokraciju, ali i veliki izazov za izdavaštvo. Novinske kuće čuvaju dignitet profesije, snose najveći teret jer zapošljavaju najveći broj medijskih profesionalaca. Prihodi novinskih kuća su se prepolovili, ali su, srećom, države su prepoznale potrebu da se izdavaštvo podupre na razne načine“, kazao je Wruss apelirajući na državu da i dalje potiče kulturu čitanja kroz uvođenje novih ili zadržavanje starih poreznih olakšica.

 

Jedan od panela na konferenciji bio je posvećen nedavno predstavljenom prijedlogu Direktive EU o zaštiti autorskih prava u digitalnom prostoru, koji je potakao veliku raspravu između zagovaratelja slobodnog internetskog prostora i zaštitnika prava autora ili proizvođača sadržaja u internetskom prostoru. Naime, prema prijedlogu Direktive, proizašle iz ureda europskog povjerenika za digitalno gospodarstvo Gunthera Oettingera, svaki se novinarski tekst u cijelosti smatra zaštićenim djelom, što znači da se bilo koji njegov dio ne može reproducirati, redistribuirati ili kompilirati bez dopuštanja autora.

 

Veliki news agregatori i društvene mreže poput Googlea i Facebooka prema tom prijedlogu više neće moći prikazivati sadržaje portala, čak niti rečenicu za opis linka, osim ako ne plate prava, takozvani snippet tax ili porez na linkove, kako su ga neki nazvali. Predstavnici tih kompanija najavljuju da neće pristati na takav model, jer je po njima neprovediv, a ne bi li isto dokazali, povukli su dio usluga sa tržišta zemalja koje su već uvele slične restrikcije, poput Španjolske.

 

„Vjerujemo da postoji bolji način. Inovacija i partnerstvo - a ne ograničenja -ključ su razvoja uspješnih, raznovrsnih i održivih medija u EU. Za europske autore i konzumente medija važno je očuvanje načela povezivanja, dijeljenja i kreativnosti na kojima je izgrađen uspjeh Weba. Odgovarajuća ravnoteža još nije postignuta, a Google želi predano sudjelovati u raspravama o mogućim rješenjima", službeni je stav Googlea.

 

Na konferenciji se raspravljalo i o politici zapošljavanja Europske unije, jačanju kapaciteta sindikata i organizacija, jačanju suradnje organizacija na međunarodnoj razini, radnim pravima i položaju slobodnih novinara. U raspravama su sudjelovali Adrian Evtuhovici iz Vijeća Europe, Oliver Vujovic, iz Medijske organizacije Jugoistočne Europe, Adenine Hulin iz UNESCO-a, Mary O'Shea iz Rory Peck Trust-a te predstavnici sindikata i novinarskih organizacija iz Europe.

 

 Zagreb, 26. listopada 2016.
Pravomoćno: Željko Peratović je bio žrtva mobinga

 Zagrebački Županijski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu u korist novinara Željka Peratovića koji je još 2006. tužio Vjesnik zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu i mobbinga, kontinuiranog zlostavljanja na radnom mjestu, te je naložio Vjesniku d.d. kao sljedniku istoimenog lista da Peratoviću isplati 89.250 kuna naknade odštete.

Županijski sud potvrdio je Općinskog radnog suda u Zagrebu iz ožujka prošle godine, a prema kojoj je Peratović na svom na svom radnom mjestu u Vjesniku od ljeta 2004. do kolovoza 2005. kada je dobio izvanredni otkaz bio uznemiravan od neposredno nadređenih.

Prema presudi, Peratović je bio izložen neprimjerenim pritiscima tadašnje glavne urednice Vjesnika Andreje Latinović i njezinih pomoćnika nakon što je objavio tekst o Karamarku, tadašnjem kandidatu za šefa jedne od sigurnosnih službi.

Nakon objave tog teksta, stoji u potvrđenoj presudi, glavna urednica Latinović i njezini pomoćnici izložili su Peratovića neprimjerenim pritiscima obavljujući mu sve manji broj tekstova. Sud je zaključio i da su ga dovodili u potencijalno opasne situacije šaljući ga da izvještava o aktivnostima 'određenih krugova' o kojima je Peratović pisao i koji su mu prijetili. Ističe se i da su ga nadređeni pokušali diskreditirati kao istraživačkog novinara inzistirajući da otkrije izvore iz kojih je dobivao saznanja za svoje tekstove.

"Stoga sud smatra da je tužitelj bio u spornom periodu uznemiravan na svome radnom mjestu i da mu je poslodavac dužan nadoknaditi štetu jer ga nije zaštitio od uznemiravanja neposredno nadređenih osoba", navodilo se u prvostupanjskoj presudi.

Prema obrazloženju presude, mobbing je počeo u rujnu 2004. kada je u dnevnom tisku objavljeno da je nekolicina novinara, među kojima i Peratović, predstavljena državnom vrhu i tadašnjem ravnatelju POA-e kao "novinari s neprijateljskom djelatnošću".

Tadašnja glavna urednica Vjesnika, navodi se u presudi, Peratoviću je u redakciji javno pred ostalim kolegama rekla da je na njegovo pisanje dobila dosta prigovora, da ju je osobno nazvao Karamarko i da je najavio tužbu protiv Vjesnika te da će ona zbog Peratovićeva teksta "otići na ručak s Karamarkom kako bi ga spriječila da podnese tužbu". Nakon nekoliko dana Latinović je ponovno javno u redakciji rekla da je bila na ručku s Karamarkom te da su o Peratoviću pričali punih pet sati i da joj je Karamarko puno toga ispričao.

S obzirom da je glavna urednica to ispričala javno u redakciji, kolege su Peratovića, prema obrazloženju presude, počele izbjegavati, a počela je i njegova izolacija i profesionalna marginalizacija na radnom mjestu. To je potrajalo sve do uručivanja izvanrednog otkaza Peratoviću zbog objave intervjua s Pavlom Gažijem u "Feral Tribuneu" jer je, kako Peratović navodio, "glavna urednica Andrea Latinović, bez ikakvog obrazloženja, zabranila objavu tog teksta u Vjesniku", što je, kako se navodi, bio direktan atak na njegov rad i načelo pravodobnog i istinitog izvještavanja.

"Zadovoljan sam pravomoćnom presudom jer je u potpunosti potvrdila da sam prije više od deset godina bio politički diskriminiran kao novinar, da me je uredništvo pod pritiskom određenih političkih krugova pritiskalo da se ponašam nenovinarski - da odajem izvore informacija i da sam slan na zadatke gdje mi je prijetila opasnost. Mene je ovaj proces stajao i vremena i zdravlja", rekao je Peratović za Hinu.

Dodao je i da se nada da njegova presuda može poslužiti kao ohrabrenje ostalim kolegicama i kolegama koji se nalaze u sličnoj situaciji "da se odvaže na pravnu bitku i naravno - da ostali koji su svjedoci njihova maltretiranja, budu solidarni i hrabri i to kažu na sudu. To će biti jos jedan od načina kako ćemo uz vladavinu prava, zaštititi profesiju u cjelini", kazao je Peratović.

(Hina)  

 Zagreb, 8. travnja 2016.
Europski novinari za regionalnu solidarnost
Predstavnici 47 novinarskih organizacija iz 33 europske zemlje okupljeni na Godišnjem sastanku Europske federacije novinara (GS EFJ) početkom lipnja u Budvi izrazili su ozbiljnu zabrinutost zbog sve veće nebrige poslodavaca za prava novinara i medijskih radnika u zemljama Balkana, te učestalih prijetnji i fizičkih napada na novinare. U Izjavi o slobodi medija i radnim pravima na Balkanu izričito je osuđen napad na hrvatskog istraživačkog novinara Željka Peratovića koji je nedavno pretučen na kućnom pragu, te fizički napad na crnogorskog istraživačkog novinara Tufika Softića koji je okrutno pretučen prije osam godina, u dvorište kuće mu je prije dvije godine bačena bomba, a nadležna državna tijela još nisu pronašla ni počinitelje ni naručitelje. U posljednjih godinu i pol Tufik Softić je pod stalnom policijskom zaštitom. Delegati Godišnjeg sastanka su, stoga, pred Europsku federaciju novinara i njezin Upravni odbor postavili sljedeće zadatke: 1. Tražiti od Vlade Republike Hrvatske da ubrza istragu o napadu na Željka Peratovića i učini sve da počinitelji budu odgovarajuće kažnjeni; 2. Tražiti od Vlade Crne Gore da riješi slučajeve napada na novinare i omogući crnogorskim novinarima da rade u sigurnim uvjetima; 3. Poticati nacionalne vlade da rješavaju slučajeve napada i zastrašivanja novinara; 4. Pružati podršku organizacijama članicama EFJ u regiji u poduzimanju zajedničkih akcija uključujući štrajkove radi zaštite svojih prava; tražiti od medijskih poslodavaca da striktno poštuju sindikalna prava i osiguraju odgovarajuće uvjete za rad uz puno poštivanje radnog zakonodavstva zemlje i kolektivnih ugovora gdje postoje, te da potpišu kolektivne ugovore u medijima u kojima ih još nema; 5. Iznijeti sva navedena pitanja pred europske institucije - Vijeće Europe, Međunarodnu organizaciju rada i izvjestitelja UN za slobodu izražavanja. Hrvatske novinarske organizacije na GS EFJ predstavljali su Anton Filić, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske (SNH), Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND), dok je Jasmina Popović na skupu sudjelovala u svojstvu potpredsjednice Međunarodne federacije novinara (IFJ).
 Budva, 2. lipnja 2015.
27. Skupština Sindikata novinara Hrvatske: Filić ponovno izabran za predsjednika
Novinar Večernjeg lista Anton Filić u subotu je ponovno izabran za predsjednika Sindikata novinara Hrvatske (SNH) na izbornoj skupštini s koje je poručeno da će ta strukovna organizacija i dalje prozivati sve koji krše novinarska prava bez obzira dolaze li iz redova vlasti, vlasnika medija ili velikih korporacija koje nerijetko ucjenjuju medije kao glavni oglašivači. Dužnost predsjednika jedinog novinarskog sindikata Filić obnaša od svibnja 2011. Za naredni četverogodišnji mandat nije imao protukandidata, a dobio je 33 glasa, od 34 nazočna člana skupštine. Filić je najavio da će u drugom mandatu raditi na što bližoj suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom, kako bi te dvije udruge zajedno bili jača snaga na hrvatskom medijskom prostoru. "Sindikalno udruživanje plod je stoljetne borbe radnika. Ne vidim razloga da se bojimo bilo koga. I štrajk je legitiman vid borbe koji koji se dugoročno može pokazati korisnim", poručio je Filić. Najavio je i rad na jačanju sindikalnog imidža prvenstveno među mladim novinarima, studentima novinarstva i honorarnim suradnicima, kao i nastavak pregovora za sklapanje nacionalnog kolektivnog ugovora koji su trenutno u fazi "iščekivanja boljih vremena". Stanje u većini medija i dalje vrlo loše Iako je stanje u većini hrvatskih medijskih kuća vrlo loše, što se ogleda u brojnim otkazima, smanjenju plaća i drugih materijalnih prava ranije zajamčenih kolektivnim ugovorima, Filić je kao pozitivne lanjske rezultate sindikata istaknuo zaustavljanje bujanja rada u tzv. RPO sustavu te nekoliko uspješnih sindikalnih akcija podrške obespravljenim kolegama. "Jedan od glavnih ciljeva i ubuduće će biti borba za svako radno mjesto i održanje svakog medija. Želimo uređenu državu, učinkovito pravosuđe i inspekciju rada, ali i transparentnost vlasništva u medijima", kazao je Filić. Kao pozitivan primjer istaknuo je i sklapanje kolektivnog ugovora u Hini koji je krajem ožujka potpisan na rok od četiri godine. U izvješću o radu SNH od prošlogodišnje skupštine istaknuto je da važeći kolektivni ugovor ima i HRT (na snazi do travnja 2016.), dok se pregovori vode u Jutarnjem listu, a pripremni dogovori u Večernjm listu. "S obzirom na opće stanje u zemlji, u novim kolektivnim ugovorima definirani su dobri uvjeti rada i materijalna prava radnika. Između ostalog, zadržan je dodatak od 0,5 posto za minuli rad, što je važno i može poslužiti kao dobar argument podružnicama u ostalim medijima gdje poslodavci sve agresivnije nastoje ukinuti taj dodatak koji je zapravo skromna naknada radnicima za povećanu stručnost stečenu tijekom godina rada u struci i jedino jamstvo da nakon završenog radnog vijeka neće ostati na početničkoj plaći", stoji se u izvješću. Najgorim poslodavcem u medijima na skupštini je ponovno proglašen vlasnik Glasa Istre, Novog lista i Zadarskog lista Albert Faggian koji je tu titulu, kako je istaknuto, "obranio" uz pomoć pravosuđa i banaka. Najbolji medijski poslodavac ni ove godne nije proglašen. (Hina)
 Zagreb, 23. svibnja 2015.
Intervju predsjednika SNH Antona Filića Objektivu
ANTON FILIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA NOVINARA HRVATSKE: Mediji su novim gazdama “zlatni rudnik”, briga ih za novinare! IZRABLJIVANJE, ZASTRAŠIVANJE I OTPUŠTANJE NOVINARA Objektiv, 23/01/2015. Jesu li nedavnih dvanaest otkaza “terenskim” dopisnicima Večernjeg lista kap koja prelijeva čašu stabilizacije hrvatske podružnice austrijske Styrije na račun novinara i ostalih zaposlenika? Je li baš to jedino i neizbježno rješenje za krizu koja nije mimoišla ni medije pa ni do jučer više nego uspješni Večernji list? „Naravno da to nije bilo jedino rješenje. Jer, lako moguće, problem nije u regionalnim izdanjima, nego u visokom najmu koji moramo plaćati za zgradu u Oreškovićevoj, iako imamo vlastiti i bez razloga napušteni prostor u Vjesnikovom kompleksu u Slavonskoj aveniji. Kad vam nametnu trošak koji dotad niste imali, onda morate negdje uštedjeti. A naši vlasnici očito znaju samo za rezanja. Pa, dokle stignemo.“ Potkraj prošle godine dvadesetak je otkaza podijeljeno i u 24 sata, financijskoj perjanici kuće, opet baš kao jedino rješenje? „To je također skandalozna odluka uprave dijela poduzeća koji je proteklih godina donosio veliki novac Styriji. Vjerojatno i tom listu tiraža pada i prihodi su manji, ali to još nije toliki pad da bi se posegnulo za ovako drastičnim mjerama. Pa može se vlasniku u Austriji isporučiti i nešto manja dobit, a ne da se svi problemi, pa i loše odluke uprave, prelamaju preko leđa zaposlenika. A ovako je na neki način prevarena i država. Dnevnim listovima je smanjen PDV na pet posto da bi se sačuvala radna mjesta, a sad ljudi iz Styrije ovoj vlasti na ovaj način pokazuju – rogove.“ Triput manje novinara, triput manje plaćenih Znate li, makar i ugrubo, koliko je ljudi otpušteno, a koliko zaposleno i prema kakvim kriterijima u 15-ak godina otkako je Styria preuzela VL? „Otkako je Styrija preuzela Večernji list, otpuštanja su stalna. Od nekadašnjih 340 zaposlenika Večernji list je spao na 100-njak. Dobro, ima nešto zaposlenih i u drugim Styrijinim poduzećima, nešto je novozaposlenih u novim projektima, ali u cjelini pozicija novinara je dramatično srušena. Njih se više nizašto ne pita, oni su u potpunosti odvojeni od rezultata svoga rada, tj. od novina. Više se nigdje niti ne putuje, nema prebačajnih bodova, nema stimulacija, nema dodatka za prehranu, nema regresa za godišnji odmor, božićnice su simbolične. Mnogima su zarade prepolovljene. Mlađim ljudima to možda lakše pada, ali mi stariji znamo kako se nekad dobro živjelo i radilo s veseljem. I nije to bilo samo u socijalizmu nego praktično do dolaska Styrije. Zašto je dobrostojeći Večernji list uopće prodan Austrijancima to još nitko ne zna osim možda bivšeg direktora Branka Lovrića i bivšeg predsjednika Nadzornog odbora Marijana Kostrenčića.“ Imate li, kao dugogodišnji zaposlenik i sindikalni aktivist, dovoljno informacija o poslovanju i financijskim rezultatima kuće, makar toliko da biste lakše osmislili sindikalne stavove? „Pa, i nemam. Preoblikovanjem tvrtke ostali smo bez Nadzornog odbora u kojemu smo imali predstavnika radnika, a radničkom vijeću informacije se daju na kapaljku. Primjerice nemamo pojma koliko najam u Oreškovićevoj stoji i kome ga plaćamo.“ Štrajkom ste prije pet godina pokušali ukazati na neodrživost takve politike kuće, tj. traženja izlaza jedino ili ponajviše u snižavanju primanja i otpuštanju novinara? Je li pretjerano zaključiti da niste postigli ni blizu očekivanih učinaka? „Sigurno bismo postigli više da smo svi bili u štrajku, da nije bilo štrajkolomaca, koji su u strahu za svoj makar i okrnjeni status i možda koju kunu stimulacije, radili kontra nas, ali i kontra samih sebe. Bila je to prilika svim zaposlenicima i honorarnim suradnicima da se izbore i za svoja prava i za svoje dostojanstvo. No, ta je prilika propuštena, a sad otkaze dobivaju i neki koji su tada marljivo punili stranice dok su njihovi kolege štrajkali. Zahvalnost poslodavca zbog štrajkolomstva brzo je nestala. Na kraju sve dođe na svoje.“ Zastrašivanje novinara No i mimo otkaza, reagirali ste i na neke druge zaobilazne oblike snižavanja primanja i inih prava vaših radnih koleg(ic)a – formiranje drugih tvrtki, prevođenje novinara u RPO (registar poreznih obveznika) status umjesto uobičajenih ugovornih radnih odnosa! „Taj RPO bi jednom trebalo nazvati pravim imenom a to vam je – čista prijevara, i radnika i države, u kojoj sudjeluju vlasnici medija, njihovi politički pokrovitelji, inspekcija rada, dio pravosuđa i na kraju sami novinari, koji su najčešće u taj status gurnuti ne svojom voljom. I laiku je jasno da su ti ugovori protuzakoniti jer sadržavaju mnoge elemente iz Zakona o radu. Nema nikakve razlike u angažmanu između stalno zaposlenih novinara i RPO-ovaca, ali je razlika u pravima a i u davanjima državi. Radi se o očitoj diskriminaciji, dobro da RPO-ovci nisu crnci jer bi u tom slučaju Hrvatska bila proglašena rasističkom državom. Mi smo u štrajku imali transparent na kojem je pisalo “Pavić i Sanader izmislili su RPO da bi novinare držali u pokornosti” i sad se vidi da je to jedna velika istina.“ Koliko se i ti potezi mogu tumačiti svojevrsnom politikom zastrašivanja zaposlenika pod motom “budite sretni da i tako radite i zarađujete, vidite što vam se zbiva u okruženju!”? „O tome stalno slušamo, ali time se ne može prikriti istina da većina novinara zarađuje tek malo bolje od konobara. Time ne želim podcijeniti konobare, ali novinari uglavnom imaju završeni fakultet, morali su se u životu dakle malo više pomučiti.“ Styria za 100 milijuna dobila milijardu kuna!!! Je li dugogodišnja ekonomska kriza u najvećim krivcem i za probleme unutar vaše medijske kuće ili su tomu pridonijeli i neki drugi razlozi? „U tome leži samo dio odgovora. No, ne može se zaobići činjenica da su vlasnici medija godinama izvlačili veliki novac iz medijskih poduzeća. Neki su taj novac ulagali u nekretnine (Pavić), pa su ga izgubili, drugi ni sami nisu znali što su kupovali, a što prodavali (Faggian), a što se Styrije tiče, ona je iz Večernjeg lista, kojega su u Grazu kolokvijalno zvali “Kravom muzarom” izvukla gotovo milijardu kuna. Austrijanci su prodali sve što se prodati moglo, dionice VIPneta, Tiska i Distripressa, poslovne prostore na Cvjetnom trgu i u Ciboni, brojna dopisništva diljem Hrvatske, a sad očito prodaju i prostorije u Slavonskoj.“ Večernji list je valjda ponajbolji primjer da ni mediji u Hrvatskoj nisu izbjegli blago rečeno sumnjivu privatizaciju, ujesen 2001. pod pritiskom austrijskih političkih prijatelja prodan je Styriji za smiješnih 23 milijuna DEM (oko 100 milijuna kuna), iako je samo u nekretninama i udjelima u Vip-netu i Tisku imao oko milijardu kuna. U medije je procurila i informacija da je Alois Mock, ministar vanjskih poslova Austrije u vrijeme hrvatske borbe za priznanje, lobirao za tu transakciju, po “prijateljskim” uvjetima i tako valjda naplatio svoje lobiranje za RH 91./92.? „Čuo sam i ja za tu priču, ali to samo potvrđuje da je ta prodaja, kao i prodaja INA-e, bila nezakonita. Netko je i ovdje dobro omastio brkove prodajom Večernjeg lista ispod njegove realne vrijednosti. Večernji list je tada vrijedio barem četverostruko. Oštećena je država i zaposlenici. Možda se jednom i DORH zainteresira za tu priču. Mediji su, pa i Večernjak, novim gazdama “zlatni rudnik”, briga ih za novinare.“ Pitajte patera Tolja Zašto je i s kojim efektima VL iz vlastitih velebnih prostora u depandansi Vjesnika preselio u podstanare “Bogu iza nogu” na periferiju grada? „To morate pitati upravu Večernjeg lista a zapravo vlasnika, jer se sve ključne odluke, nemojmo se zavaravati, donose u Austriji. Sigurno o tome nešto zna pater Ivan Tolj. On je Styrijin savjetnik i zapravo najmoćniji čovjek Styrijina hrvatskog odjela. Iako nitko ne zna kako je na tu poziciju došao. No, valjda će se i to jednog dana saznati.“ Sve to u Večernjaku grubo zvuči poradi njegove negdašnje veličine i financijskih uspjeha, no sjajno nije ni u ostatku medijskih kuća u Hrvatskoj. Imate li i kakvih informacija kako se na status novinara odražavaju teškoće u koje je posljednjih godina zapao i EPH? „Nigdje nije bajno jer su vlasnici medija i povezani i solidarni. Pa, nigdje ne dopuštaju da novinari iskoče u nekom svom pravu.“ Ima li kakvih naznaka o srozavanju statusa novinara nakon što je EPH preuzeo odvjetnik Hanžeković? „Takvih informacija nemam, čini se da je situacija ista. EPH je na prosjački štap doveo Nino Pavić, a država mu je pomogla da se iz svega toga izvuče praktično neokrznut. To je moguće samo u Hrvatskoj!“ Mediji će završiti u vlastitim crnim kronikama! Skupu cijenu privatizacije, za koju se ovih dana napokon zainteresirao i DORH, platili su i novinari Novog lista! „Njihov bivši vlasnik Robert Ježić odavno ima problema s pravosuđem, a ništa se boljim nije iskazao niti Albert Faggian. Zašto pravi vlasnici, a to su najčešće banke, podupiru takve opskurne tipove, to je pitanje za sociologe.“ Pravosuđe se svojedobno bavilo i također nekad vrlo uspješnom Slobodnom Dalmacijom, no sve je, čini se, uspješno zataškano, bez većih posljedica za manipulatore? „Svi su u istom kolu, vlasnici medija, političari, bankari, veliki biznismeni. Vrana vrani oči ne vadi. A pravo bi im mjesto bilo u crnim kronikama pa i svojih medija.“ Imate li sliku o istovrsnim zbivanjima u medijima izvan metropole, u lokalnim medijima, barem u onim najdrastičnijim primjerima? „I inače imamo problema s transparentnošću vlasništva nad medijima. Svojedobno je Jadranka Kosor nešto pokušavala pomaknuti s mrtve točke, ali brzo su je ušutkali. Mi ne znamo prave vlasnike gotovo niti jednog našeg privatnog medija, samo nominalne. Pitanje je što je s brojnim lokalnim medijima, prije svega s brojnim radio-postajama. Mnogi su ti slučajevi povezani s Miroslavom Kutlom, a zašto ga hrvatsko pravosuđe ne privede pravdi – zaključite sami. Očito nositeljima moći odgovara da on ostane u BiH, koja ga kao ne želi izručiti. Eh, kad bi Kutle progovorio? Svašta bismo doznali i o tome kako je prodan Večernji list, kako je nastao EPH, kako je iz ruke u ruku prelazila Nova i mnoge druge televizijske i radijske postaje.“ Što može činiti Sindikat da koliko toliko olakša situaciju ugroženim koleg(ic)ama? „Sindikat može učiniti puno, ako ima podršku svojih članova, ako su oni organizirani i solidarni. To se na žalost kod nas nalazi samo u tragovima jer su novinari prilično razjedinjeni, a vlasnici su znali kako to postići. No, nikad nije kasno. Jednom će valjda svi shvatiti da se prava mogu puno lakše braniti ako smo svi zajedno, ako umjesto individualnih i parcijalnih poduzimamo kolektivne akcije. A takve akcije mogu organizirati i provoditi samo radnici organizirani u sindikate. I novinari organizirani u Sindikat novinara Hrvatske.“ Famozni RPO – legalizirano izrabljivanje! Zbog čega država dopušta RPO sustav u novinarstvu? „Načelno, na taj način pomaže izdavačima i medijima, ali u praksi taj sustav služi obespravljivanju i pokoravanju novinara. Takva situacija u području reguliranja radnih odnosa otežava, pa čak i sasvim sprečava, sindikalno organiziranje novinara. Također, obezvređuju se već sklopljeni kolektivni ugovori i puno teže se dolazi do novih. Kako su mediji, posebno pisani, u velikoj krizi, država mora pronaći način da određenim zakonskim i poreznim mjerama pomogne toj djelatnosti koja je, u tome se svi slažu, od šireg društvenog interesa. No, to ne bi smjelo ići kroz dubiozni sustav RPO-a, koji okrnjuje pravo na štrajk i zbog toga doprinosi patologiji radnih odnosa u toj sferi. Pomoć države mora biti posve transparentna, možda kroz neku vrstu Medijskog fonda. Najgore je kad u našim redakcijama imamo dvije vrste novinara: stalno zaposlene i RPO-ovce – tobožnje samostalne poduzetnike a zapravo nesigurne i prestrašene radnike u sivoj zoni kojima je lako manipulirati. Zbog svega toga Hrvatska postaje država u kojoj je praktično nemoguć novinarski štrajk. Nazvao me nekidan jedan od kolega honoraraca, tzv. RPO-ovaca, koji je ovih dana dobio otkaz. I priča mi kako su za našeg morali raditi “dan i noć”. A štrajk je potrajao (26 dana) i bili smo sasvim iscrpljeni, kaže on. E moj kolega, rekoh mu, mogli smo svi zajedno biti u štrajku, tad bi sve drukčije završilo. Ovako sad imamo to što imamo, svake godine sve nas je manje i sve manje zarađujemo. Njemu je to postalo jasno, vjerojatno i žao što nas nije podržao tek sad kad je i sam dobio otkaz.“
 Zagreb, 23. siječnja 2015.