Međunarodna federacija novinara izvijestila je o našem projektu Žene u medijima, njihov blog prenosimo u cijelosti:
Novinarke na Balkanu govore o nasilju, ali rijetko o vlastitom osobnom iskustvu, pokazalo je istraživanje koju je proveo Mediacentar Sarajevo – u suradnji s Institutom Krog, Sindikatom novinara Hrvatske, Sindikatom za kulturu, umjetnost i medije “Nezavisnost” u Srbiji i Udruženjem slovenskih novinara. Preliminarni rezultati istraživanja provedenog diljem Slovenije, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine između kolovoza i rujna 2025. otkrivju da mnoge novinarke i medijske radnice na Balkanu doživljavaju seksualno uznemiravanje, često od strane kolega ili nadređenih, ali da se ta iskustva rijetko obrađuju u samim medijima.
Jedna žena u dvije
Preliminarni nalazi ove studije, provedene na otprilike 600 novinarki, urednica i medijskih djelatnica pod nazivom ” Žene u medijima: Zaustavljanje uznemiravanja na radnom mjestu u medijskoj industriji u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini “, pokazuju da je svaka druga žena doživjela barem jedan oblik seksualnog uznemiravanja. U najmanje polovici slučajeva počinitelji su bili kolege u uredničkom timu, a u trećini nadređeni.
Počinitelji djeluju u potpuno nekažnjeno
Nasilje nad novinarima je rašireno, ali napadi usmjereni na novinarke otkrivaju izrazito rodnu dimenziju. Žene u medijima koje se suočavaju sa seksističkim i mizoginim komentarima i zlostavljanjem meta su ne samo zbog priča o kojima izvještavaju, već i zbog svog spola. Istraživanje otkriva alarmantan obrazac: u većini ispitanih zemalja medijska industrija često ne provodi nikakve preventivne mjere za seksualno uznemiravanje, a mehanizmi prevencije ili mogućnosti prijavljivanja obično su nepoznati novinarkama (ako uopće postoje). „ Posebno je zabrinjavajuće što velik broj ispitanika ne zna postoje li u njihovim redakcijama dokumenti i politike protiv uznemiravanja “, naglašava Dina Vozab, hrvatska istraživačica koja je radila na studiji. U nekim slučajevima, novinarke su svjesne zaštitnih mjera, ali odustaju od izvještavanja o seksualnom nasilju jer ne vjeruju da će se s njihovim izvještajima postupati pravedno. Doista, izvješća često ne uspijevaju prevesti u konkretne akcije, što omogućuje da takvi napadi ostanu nekažnjeni. Od 133 izvješća, disciplinski postupci pokrenuti su samo u četiri slučaja, interni ili postupci mirenja pokrenuti su u 14 slučajeva, a samo šest slučajeva stiglo je do suda.
Cijena javnog izražavanja
Većina slučajeva uznemiravanja ostaje neprijavljena. Žene koje rade u medijima boje se gubitka svojih već nesigurnih i slabo plaćenih poslova, odmazde počinitelja i ne vjeruju u mogućnost dobivanja podrške od svojih urednička. Prema istraživanju, više od dvije trećine ispitanica reklo je da nisu prijavile seksističke komentare ili seksualno uznemiravanje. Od onih koje su to prijavile, većina (oko 20%) učinila je to unutar medijskih organizacija (kontaktiranjem nadređenih ili internih odjela), dok je samo 7% kontaktiralo sindikate ili vanjske institucije. Novinari u regiji i dalje šute o ovim ozbiljnim kršenjima ljudskih prava. Tu se javlja ogroman paradoks: dok novinarke često kritički izvještavaju o nasilju, zlostavljanju i uznemiravanju u društvu, obično šute kada je riječ o nasilju koje se događa u njihovom radnom okruženju.
Prekid ciklusa normalizacije
Preliminarni rezultati istraživanja pokazuju da je rodno uvjetovano nasilje u novinarstvu i dalje ozbiljan izazov koji se mora otvoreno osuditi. Ono odražava duboko ukorijenjene neravnoteže moći, ne samo financijske, već i društvene i kulturne. Nije slučajno da u mnogim slučajevima žene čak ni ne prepoznaju da su doživjele seksualno uznemiravanje, zamjenjujući ga s društveno prihvatljivim ponašanjem. Tjaša Turnšek, istraživačica iz Slovenije, istaknula je normalizaciju uznemiravanja u medijima: „ Većina novinarki ne prijavljuje slučajeve uznemiravanja jer ih doživljavaju kao normalno i društveno prihvatljivo ponašanje, a istovremeno postoji jasan nedostatak povjerenja u postojeće mehanizme zaštite, koji su spori i birokratski. Ovi nalazi jasno ukazuju na potrebu jačanja postupaka, uvođenja anonimnog prijavljivanja i stvaranja kulture otvorenosti u uredništvima. “
Međunarodna federacija novinara (IFJ) brani kulturu na radnom mjestu utemeljenu na poštovanju, uključivosti i jednakosti. Ako medijske institucije ostanu nijeme, kulturna transformacija potrebna za postizanje stvarne promjene nikada se neće dogoditi. Federacija je usvojila politiku nulte tolerancije prema seksualnom uznemiravanju u svim svojim strukturama, događajima i aktivnostima, primjenjujući stroga pravila i jasan mehanizam za pritužbe. Isabella Santucci studentica je političkih znanosti na Sveučilištu Sapienza i trenutno je pripravnica za komunikacije u Međunarodnoj federaciji novinara (IFJ).
Istraživanje je proveo Mediacentar Sarajevo u suradnji s Institutom Krog, Sindikatom za kulturu, umjetnost i medije “Nezavisnost” u Srbiji i podružnicama IFJ-a, Hrvatskim sindikatom novinara i Društvom slovenskih novinara .
Pročitajte cijele rezultate ankete ovdje :
Foto: Novinari francuskih sportskih dnevnih novina ‘L’Equipe’ rade u sjedištu novina u Boulogne-Billancourtu blizu Pariza, 30. studenog 2022. Izvor: Stephane De Sakutin / AFP.