IMAŠ PRAVO NA…
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA
usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217 /III
10. prosinca 1948. godine
72 GODINE KASNIJE…
Svako je društvo snažno samo onoliko koliko je snažna njegova demokracija, a njezina se snaga vidi po stanju ljudskih prava. Ona su zapisana kao pozitivne vrijednosti ljudske vrste nakon strahota Drugog svjetskog rata, da se takvi horori nikad više ne ponove. Deklaracija o ljudskim pravima donesena je u trenu kada se osobno slobodnim smatrao veći broj ljudi nego ikad ranije u ljudskoj povijesti. Snaga te slobode nošena je na krilima pobjede naroda nad povijesnim siledžijama. Ona se gradi na priznanju da su “svim članovima ljudske obitelji urođeni dostojanstvo te jednaka i neotuđiva prava koja su temelj slobode, pravde i mira u svijetu”. Deklaracija u svojoj preambuli podsjeća da je “nepoštivanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva i mogućnost izgradnje svijeta u kojemu će ljudska bića uživati slobodu govora i uvjerenja te biti slobodni od straha i neimaštine”, što se smatra “najvećom težnjom svih ljudi”. Vladavina prava u Deklaraciji o ljudskim pravima ima zadatak štititi ta prava “kako čovjek ne bi morao pribjeći krajnjim sredstvima borbe protiv tiranije i ugnjetavanja” te kako bi se umjesto konflikta odnos među narodima gradio na temelju prijateljstava.
Danas, na kraju 2020. godine, kada se nalazimo u klimatskoj krizi, globalnoj epidemiji koronavirusa, kada se na našim vanjskim granicama smrzavaju ljudi koje smo zbog druge boje kože i religije isključili iz Deklaracije o ljudskim pravima, kada je etika vrlina davno nestala iz ponašanja političkih elita, s ciljem obilježavanja 10. prosinca, Međunarodnog dana ljudskih prava, koristimo priliku podsjetiti na to da su ljudska prava sve češće tek mrtvo slovo na papiru, a ne aktivna djelatna društvena vrijednost oko koje gradimo svoje civilizacijske prakse.
Naša uloga novinara naš je odaziv pozivu da se borimo za javno dobro, za one čiji glas ne dopire do šire javnosti. Mediji su danas degradirani i poniženi, baš kao što je to sudbina i drugih vrijednosti iz Deklaracije ljudskih prava. Mi mediji samo smo simptomi stanja bilo koje demokracije, njezin pregled i ogledalo. Unatoč jamstvu da “svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja” u mjeri u kojoj to ne krši prava drugih, naša prava na slobodno izražavanje sve više bivaju ograničena pravom elita da im se nitko ne miješa u djelovanje. Ta je pojava toliko sveobuhvatna da se danas definira kao SLAPP-tužbe koje služe samo tome da ušutkaju novinare. A problem ušutkavanja novinara širi se Europom poput virusa, dok su neki su javnu medijsku funkciju informiranja javnosti platili i glavom, primjerice poljski novinar i malteška novinarka.
Oblici cenzure i autocenzure, izravni i suptilni, poprimili su toliko brojne oblike da ih je iz dana u dan sve teže prepoznavati. Ponekad egzistencijalni strah postane toliko velik da naša obaveza točnog i pravodobnog informiranja javnosti pada u drugi plan, dok se u prvi penje obaveza da zadovoljimo primarne ljudske potrebe.
Posljedica toga je da nevoljko sudjelujemo u marketinškim trikovima: od senzacionalizma i depolitizacije društva, do pasivnog prihvaćanja nametnutih nam tema koje javnost ne zanimaju, dok s druge strane nema tema koje javnost mora, ali ne dobije priliku čuti. Ukratko, medijima niste zadovoljni ni vi koji ih konzumirate, ni mi koji ih živimo.
Dugogodišnje političko ignoriranje medija i totalni manjak medijskih politika već desetak godina urušava sektor, erodira njegovu javnu funkciju i ne uspijeva informirati javnost. Akutne financijske injekcije Vlade u nacionalne medijske sektore ove godine dokazale su da je situacija u medijima dosegla kritičnu točku i da se mora promijeniti.
Deklaracija također jamči pravo na slobodu sindikalnog udruživanja, koja je u praksi potpuno sputana, a mjestimično se svodi na tajni i subverzivni čin. U mnogim medijima svjedočimo da su poslodavci neprijateljski nastrojeni prema osnivanju sindikata u svojim redakcijama, čime izravno krše članak 23. Opće deklaracije o ljudskim pravima.
Prosvjednom akcijom upozoravamo na stanje u medijima koji su izloženi napadima, nesigurnim uvjetima, izostanku političke volje da se osigura “sloboda traženja, primanja i širenja informacija”, koji je vidljiv u neprihvaćanju da se uvaži mišljenje struke pri donošenju zakonskog okvira, izostanku nacionalnoga kolektivnog ugovora podrške kolektivnom pregovaranju u sektoru.
Za 72. rođendan Opće deklaracije o ljudskim pravima donosimo vam sedamdeset i dva posjetnika na stanje u medijima u Hrvatskoj.
1. Zastarjelo zakonodavstvo ne odgovara potrebama suvremenog novinarstva
2. Nema medijske strategije
3. Nema suvremenog prijedloga Zakona o medijima; aktualni Zakon je mrtvo slovo na papiru
4. Trajno je nestala polovica radnih mjesta u novinarstvu u posljednjih 10 godina
5. Plaće u sektoru u posljednjih su se 10 godina prepolovile
6. Sprječava se udruživanje u sindikate
7. Kažnjava se sindikalne predstavnike
8. Političke stranke su potajno i posredno kupile utjecajne i kritičke medije
9. Odabir tema ovisi o potrebama tržišta oglašavanja, a ne o potrebama društva; ucjene oglašivača
10. Pala je razina opće informiranosti putem medija
11. Kritički mediji sankcionirani su u posljednja dva mandata HDZ-a
12. Ministarstvo kulture i medija dio je problema jer nema kadar koji se razumije u medije
13. Tijela koja dodjeljuju sredstva medijima izabiru se politički; Vlada ne odustaje od zbrinjavanja svojih ljudi u Vijeću za elektroničke medije
14. Nema dovoljno javnih potpora za kvalitetno novinarstvo!
15. Natječaji kasne, neredoviti su i netransparentni
16. Nedovoljan iznos sredstava u Fondu za pluralizam
17. Netransparentno podijeljena javna sredstva iz ESF-a uglavnom podobnim medijima, a ne medijima koji provode uključivanje ranjivih skupina u društvo
18. Ministarstvo kulture i medija svjesno i sustavno zanemaruje neprofitne medije
19. Neprofitni producenti izbrisani iz Fonda za pluralizam
20. Izostanak ideje i strategije razvoja javnog servisa
21. Cenzura na javnom RTV-servisu potvrđena i na sudskoj razini
22. Javni RTV-servis sudski proganja vlastite zaposlenike
23. Zakon o HRT-u omogućava političku kontrolu javnog servisa
24. Statuti medija su mrtvo slovo na papiru
25. Uprava Novog lista bez ikakvih sankcija krši statut medija imenujući već u trećem mandatu v. d. glavnog urednika bez ikakvih kvalifikacija
26. Vlasništvo nad privatnim medijima i dalje je opskurno i netransparentno
27. Lokalnim šerifima omogućena je dominacija lokalnom televizijskom scenom pa lokalne televizije ni približno ne obavljaju svoju javnu funkciju, nego su produžena poluga moći
28. Vlada smanjuje minimalne kvote lokalnih vijesti na radijima!
29. Urednici ne mogu odbiti nalog vlasnika medija, novinari ne mogu sudjelovati u izboru urednika — statuta medija nema u Zakonu o elektroničkim medijima, za onaj u Zakonu o medijima nema mehanizma ako se ne poštuje
30. Načelo gradnje žičare u medijima: koncesiju za emitiranje dobiju na temelju programske osnove koju onda, prema Zakonu o elektroničkim medijima, mogu mijenjati kako im se prohtije
31. Pravosudni sustav redovito se koristi kao sredstvo pritiska na novinare
32. Najmanje 905 tužbi protiv novinara i medija teških 68 milijuna kuna
33. SLAPP-tužbe kao sredstvo zastrašivanja i ušutkavanja u novinara kao instrument istaknutih članova političkih struktura
34. Pritisak i zastrašivanje koje dolazi od javnog RTV-servisa putem tužbe protiv predsjednice HND-ova ogranka na HRT-u
35. Pritisak i zastrašivanje koje dolazi od javnog RTV-servisa putem tužbe protiv predsjednika HND-a
36. SLAPP-tužbe protiv portala Telegram.hr od istaknutih članova vladajuće stranke
37. SLAPP-tužbe protiv portala Virovitica.net kao pokušaj ušutkavanja lokalnog medija
38. Oduzimanje potpora portalu Virovitica.net kao nastavak uništavanja lokalnog medija
39. SLAPP-tužbe protiv OG-portala.
40. Bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora među ostalim tužio 24 sata zbog neobjavljivanja izjave, iako je izjava objavljena
41. Niz SLAPP-tužbi protiv portala Index.hr
42. Na medijskoj sceni obnovljena su i potpisana samo 2 nova kolektivna ugovora. U javnim medijima
43. U komercijalnim medijima nije prihvatljivo osnivati sindikat iako je to pravo zajamčeno Poveljom, Ustavom i Zakonom o radu.
44. Nastavlja se progon sindikalnog povjerenika u Glasu Istre
45. Godinama se provodi pritisak na sindikalne povjerenike u Styriji
46. Smanjena su primanja novinarima Hanza medije
47. Lokalni mediji u rukama lokalnih šerifa koji medije pretvaraju u oglasne publikacije svojih „uspjeha“
48. Ne pronalaze se i ne procesuiraju svi nasilnici i napadači na novinare!
49. Novinarka N1 napadnuta dok je obavljala svoj posao.
50. Novinarka Slobodne Dalmacije napadnuta dok je obavljala svoj posao.
51. Novinarke vrijeđane na press-konferenciji gradonačelnika Zagreba
52. Napadnuta dvojica slobodnih novinara dok su obavljali svoj posao
53. Novinarka izložena neprimjerenim „pošalicama“ premijera
54. Novinara verbalno napao riječki gradonačelnik
55. Govor mržnje prema novinarima na transparentima i grafitima „novinari crvi“
56. Prijetnje na transparentima „smrt novinarima“
57. Prijetnje i govor mržnje prema novinarki N1
58. Prijetnje novinarki N1
59. Prijetnje novinaru portala Index.hr od predstavnika vlasti
60. Privođenje novinara portala Index.hr
61. Prijetnje novinarki Slobodne Dalmacije zbog teksta o vjenčanju u doba korone
62. Nasrtaj na novinarku Dalmatinskog portala ispred crkve
63. Napad na snimateljicu N1
64. Praksa političara da za loše vijesti optužuje medije
65. Vlast koja ne omogućava i koja usporava pristup informacijama; glasnogovorničke službe Vlade i ministarstava ne odgovaraju na novinarske upite
66. Političari pokušavaju podmititi novinare
67. Senzacionalizam i borba za klik i profit ispred poštenog i istinoljubivog novinarstva
68. MUP optužuje novinare i medije koji izvještavaju o policijskom nasilju na granici da ne iznose istinu unatoč brojnim dokazima nasilja
69. Prekarni uvjeti rada i ugovori na određeno ili autorski ugovori za mlade novinare kao sredstvo egzistencijalne ucjene
70. Nepostojanje nacionalnoga kolektivnog ugovora kojim bi se zaštitili svi radnici u medijskom sektoru
71. Predlaže se Zakon o autorskim pravima koji će imati znatne negativne posljedice na prava autora, posebno novinara i fotoreportera
72. Žene i dalje i u medijskom sektoru zarađuju manje od muškaraca na istom radnom mjestu. Muškarci u prosjeku u Hrvatskoj na godišnjoj razini zarade 13.572 kune više nego žene, odnosno 1,68 prosječne hrvatske bruto plaće više.