Predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, Maja Sever, u članku za Social Europe pisala je o stradanju naših kolegica i kolega u Gazi. Njezin osvrt na ovu situaciju bez presedana prenosimo u nastavku:
Novinarka Heba al-Abdallah rođena je u Khan Yunisu 1993. godine. Na Sveučilištu Al-Azhar stekla je diplomu prvostupnice arapskog jezika i medija. Obrana njezinog magistarskog rada tek je trebala uslijediti.
Heba je bila udana i imala je kćer Judy. Radila je kao voditeljica vijesti i prezenterica na jednoj radijskoj postaji, surađivala sa sveučilištem i bila članica upravnog odbora Kluba društvenih medija u Palestini. Također je radila na dosjeu žena radnica za Pokret potčinjenih radnika.
“Ovi dani su među najtežim trenucima kroz koje čovjek može proći, pod zvukovima granata i okršaja, ostacima kuća koje se granatiraju i ruševinama koje nam padaju na glavu, uz miris baruta i plina, a da ne spominjemo zvuk tenkova koji prolaze pokraj nas,” napisala je. Pojedince ne bi trebalo svoditi na brojeve, jer “svatko od nas ima snove, ambicije i uspomene.”
Sve je stalo za nju u jednom trenutku. Heba i mala Judy poginule su kada je izraelska bomba pogodila njihov dom, okončavši život posvećen osnaživanju žena i mladih za sudjelovanje u društvenom i političkom radu.
Tog dana u siječnju, Heba je postala 111. novinarka ubijena u ratu u Gazi—brojka koju je Međunarodna federacija novinara sada proširila na 127 medijskih radnika. No, ona i drugi poput nje ne smiju ostati samo statistika.
Najsmrtonosnije razdoblje
Ova brojka, koja uključuje dva izraelska i tri libanonska, kao i palestinske novinare, učinila je to razdoblje najsmrtonosnijim za novinare bilo gdje u svijetu u desetljećima otkako njihove organizacije prikupljaju podatke. Imamo fotografije kolega ubijenih dok su nosili opremu s velikim znakom PRESS i svjedočili smo ciljanim napadima.
Dva dana prije ubojstva Hebe i njezine kćeri, u izraelskom zračnom napadu ubijena su dvojica novinara. Jedan od njih bio je Hamza al-Dahdouh, sin šefa ureda Al Jazeere u Gazi, Waela al-Dahdouha, koji je postao simbolom patnje palestinskih novinara.
Opseg tragedije njegove obitelji je užasan: nakon što je njegov dom uništen, pogođen je izbjeglički kamp u kojem su se neki članovi njegove obitelji sklonili, što je rezultiralo smrću njegove supruge, 15-godišnjeg sina, sedmogodišnje kćeri i jednogodišnjeg unuka. Wael al-Dahdouh nastavio je izvještavati. U prosincu je ozlijeđen, a njegov snimatelj Samer Abudaqa je poginuo. Wael je nastavio izvještavati. Zatim je u siječnju poginuo i njegov najstariji sin Hamza, također novinar.
Ilustracija objavljena u akcije SNH "U Spomen na palestinske kolegice i kolege". Autorica: Ena Jurov
Možemo li samo okrenuti glavu? Dodati broj na sumornu statistiku i nastaviti sa svojim svakodnevnim životom, a da ne zastanemo i ne razmislimo o sudbinama naših kolegica i kolega — za one od nas koji su aktivni novinari — i ne pokušamo zaustaviti ovaj užas?
Mjere bez presedana
Dana 7. listopada 2023., Hamasovo naoružano krilo izvelo je brojne, koordinirane napade na civile i uzelo taoce u Izraelu. To je bio neoprostiv i odvratan napad, koji je uključivao ubojstva, mučenja, silovanja i otmice mladih ljudi koji su uživali na festivalu, baš poput naše djece.
Izraelski odgovor, koji traje do danas, bio je izbrisati cijeli narod s lica zemlje, neselektivno ubijajući civile, uključujući mnogo tisuća djece. Poduzete su nepreviđene mjere za ograničavanje slobode medija, što je u praksi rezultiralo režimom cenzure.
Napadi na palestinske novinare nisu izolirani incidenti, već dio šireg obrasca sustavnog nasilja. Svatko od nas mora zastati, barem pročitati imena tih ljudi i razmisliti o njihovim životima, njihovim obiteljima, njihovim snovima.
To su ljudi koji su odabrali baviti se novinarstvom kako bi izvještavali istinu iz Palestine. Njihov rad je profesija, ali još više, misija očuvanja slobode informiranja, ključnog stupa demokracije. Moramo potaknuti sve da razmisle o načinima podrške miru i slobodi u Palestini i Izraelu.
Konkretne akcije
Zato su se Europska federacija novinara i njezine podružnice pridružile inicijativi Odbora za zaštitu novinara (CPJ) i nekoliko drugih organizacija slanjem pisma Europskoj uniji, pozivajući na konkretne akcije protiv Izraela zbog napada na novinare. Zahtijevamo suspenziju Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela te sankcije protiv onih koji su odgovorni za ove strašne zločine. Ovo nije samo apel za pravdu, već i za mehanizme odgovornosti, kako bi se osiguralo da se takvi zločini više ne ponavljaju.
Sloboda medija je pravo koje dolazi s odgovornošću zaštite onih koji riskiraju svoje živote kako bi svijet bio informiran. Moramo inzistirati na zaštiti novinarki i novinara u Palestini i osigurati da međunarodna zajednica odgovori na teška kršenja ljudskih prava od strane Izraela i njegovih obveza prema međunarodnom humanitarnom pravu. Sustavna zlostavljanja dokumentirali su izraelske, palestinske i međunarodne nevladine organizacije, kao i stručnjaci Ujedinjenih naroda.
U pismu upućenom čelnicima EU stoji da je CPJ otkrio kako su izraelske obrambene snage izravno ciljale i ubile najmanje pet novinara, a istražuje se i najmanje deset drugih smrtnih slučajeva koji ukazuju da su bili moguća meta IDF-a. Naglašava se: ‘Ciljano ili neselektivno ubijanje novinara, ako je učinjeno namjerno ili s nemarom, je ratni zločin.’
Pismo ističe neviđenu pojavu u modernim vremenima – zabranu ulaska novinara u Gazu. Izrael je, kako se navodi, uhitio najmanje 49 novinara i drugih medijskih djelatnika—uz sve veće tvrdnje o mučenju i zlostavljanju tijekom zatočenja—dok sama sloboda medija u Izraelu biva sve ograničenija.
Stoga, osim suspenzije Sporazuma o pridruživanju, čelnici EU-a trebali bi podržati zahtjeve za osiguravanje slobode medija. To znači podržati slobodu izvještavanja, zaštititi živote novinara, osigurati odgovornost i prekinuti nekažnjivost.
Europa ne smije kolektivno ostati ravnodušna prema gubitku tolikih, poput Hebe, koja je nekada imala ‘snove, ambicije i uspomene’.
Autorica: Maja Sever