Europski akt o slobodi medija (European Media Freedom Act, akronim EMFA) stupio je na snagu 7. svibnja 2024. Nove će se odredbe u potpunosti primjenjivati na nacionalnoj razini u svakoj članici EU-a od 8. kolovoza 2025.
Možemo reći da je EMFA za novinarstvo povijestan akt jer je to prvi europski propis koji se bavi svim medijima. Europska federacija novinara (EFJ), zajedno s drugim grupama za slobodu medija, Europskom radiodifuznom unijom (EBU) i organizacijama civilnog društva, više od dvije godine naporno je radila kako bi dobili ambiciozan zakon. To je zakon koji se bori protiv sve češćih napada na novinarstvo, novinare i medijske radnike, protiv zarobljavanja medija, sukoba interesa te za transparentnost vlasništva nad medijima, državno oglašavanje i zaštitu uredničke neovisnosti novinara.
Iako konačni zakon nije toliko ambiciozan kako smo se nadali i neke odredbe mogu imati manjak pravne sigurnost i jasnoće, EMFA je izuzetno važan novi europski akt. Sa svojom visokom simboličkom vrijednošću za novinare i medije u EU-u, može doprinijeti zaštiti novinara i medija od neprikladnog političkog i ekonomskog utjecaja, ističe EFJ.
Sada je ključno podići svijest o EMFA-i, njenim ciljevima i novim obvezama na nacionalnoj razini kako bi se osiguralo da ova inovativna regulacija može u potpunosti doći do izražaja. Kako bi se implementacija i provedba ostvarile onoliko učinkovito koliko je potrebno, važna je transparentna i inkluzivna suradnja između Europske komisije, država članica i novog Europskog odbora za medijske usluge (EMBS), koji će zamijeniti Europsku skupinu regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA).
U tom smislu bit će ključno da nacionalni dionici, uključujući novinarske organizacije, imaju pravnu ekspertizu, resurse i volju za implementaciju minimalnih standarda postavljenih od strane EMFA-e na najambiciozniji način. Članak 1.3 EMFA-e navodi, što je važno zapamtiti, da države članice mogu usvojiti detaljnije ili strože propise radi zaštite medijske slobode i pluralizma u mnogim područjima obuhvaćenim regulacijom, uključujući one spomenute u nastavku.
Kao što je Europska federacija novinara (EFJ) istaknula u svojem priopćenju za medije nakon usvajanja EMFA-e:
“Svi ovi članci mogli su biti jači, ali slažemo se da je ovo zakonodavni čin na razini EU-a koji smo čekali oko 30 godina. Sada, nakon usvajanja EMFA-e, pravi test leži u tome kako će ovaj zakon biti implementiran i proveden u državama članicama EU-a. Potrebna nam je politička volja na nacionalnoj razini, ali i od Europske komisije i novoosnovanog odbora za nadzor njezine primjene”, izjavila je tada direktorica EFJ-a Renate Schroeder i dodala: “Pogotovo, špijuniranju novinara nema mjesta u našim europskim demokracijama i mora se izbjegavati pod svaku cijenu.”
Europska federacija novinara (EFJ) upitala je neke od stručnjaka s kojima blisko surađuje što je važno uzeti u obzir kad je riječ o zaštiti izvora i zaštiti od špijunskog softvera (Članak 4); neovisnosti i financijskoj održivosti javnih medijskih servisa (Članak 5); te transparentnosti vlasništva nad medijima.
Na temelju jamstava teksta, kako će novinari ubuduće moći zaštititi svoje izvore?
Zaštita i povjerljivost izvora ključna su tema novinarske slobode i sigurnosti, osobito s obzirom na to da je to pravo u nekim državama članicama EU-a ozbiljno ograničeno. Članak 4 EMFA-e navodi da je članicama zabranjeno koristiti bilo kojdu metodu, poput pritvaranja, sankcija, pretraga ureda, instalacija invazivnog špijunskog softvera na opremi novinara ili druge prisilne mjere, kako bi prisilile novinare i pružatelje medijskih usluga da otkriju svoje izvore ili povjerljivu korespondenciju. Miješanje u zaštitu novinarskih izvora može biti opravdano samo pod vrlo strogim uvjetima, koje mora unaprijed ocijeniti sudsko ili drugo neovisno tijelo.
EMFA postavlja minimalni okvir za zaštitu novinarskih izvora (POJS-protection of journalistic sources), što znači da države članice EU-a mogu i trebaju poduzeti daljnje korake kako bi zaštitile novinarske izvore. EMFA uvodi nove mehanizme praćenja i evaluacije kako bi se osiguralo poštovanje standarda EMFA u vezi s POJS. Ti standardi temelje se na Članku 10 Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) i Članku 11 Povelje o temeljnim pravima, kao i relevantnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (ECHR), što jamči snažnu zaštitu novinarskih izvora.
EMFA jamči učinkovitu pravnu zaštitu u slučaju bilo kakvog miješanja s POJS-om ili povjerljivom komunikacijijom. Države članice također trebaju povjeriti neovisnom tijelu ili organu s relevantnim stručnim znanjem da pomogne osobama koje se pozivaju na zaštitu novinarskog izvora. Gdje takvo tijelo ne postoji, te osobe mogu potražiti pomoć od samoregulativnog tijela ili mehanizma.
Ovu ekspertizu oko jamstava EMFA-e napisao je Dirk Voorhoof, profesor em. Sveučilište Ghent
Koliko EMFA osigurava neovisnost javnih medijskih servisa (Public Service Media- PSM)?
Misija javnih medijskih servisa (PSM) jest informirati, educirati i zabavljati sve i svugdje. Financirani i kontrolirani od strane javnosti, PSM su tu za dobrobit cijelog društva. S porastom dezinformacija i govora mržnje u današnjem visoko digitaliziranom svijetu, PSM-ovi kao neovisan i pouzdan izvor vijesti i informacija nikada nisu bili važniji. Međutim, da bi PSM mogli zaista ispuniti svoju važnu društvenu, kulturnu i demokratsku ulogu, moraju biti neovisni o bilo kakvom političkom utjecaju, uključujući financijske pritiske. Iako su neke zemlje bile protiv primjene međunarodnih standarda u tom pogledu, kao što su oni uspostavljeni od strane Vijeća Europe, EU je sada uvela obvezujuće mjere koje će zaštititi PSM od neprikladnog političkog i ekonomskog utjecaja. Iako države članice zadržavaju odgovornost za definiranje opsega i detaljne organizacije svojih PSM-ova, EMFA zahtijeva da vlade uspostave okvir koji osigurava uredničku i funkcionalnu neovisnost PSM-a.
Da bi se spriječila politizacija struktura upravljanja PSM-om, EMFA zahtijeva da države članice osiguraju da “postupci za imenovanje i razrješenje voditelja upravljanja ili članova upravnog odbora (…) imaju za cilj jamčiti neovisnost [javnih medijskih servisa]”. EMFA također propisuje da se imenovanja voditelja upravljanja ili članova upravnog odbora moraju temeljiti na jasnim kriterijima koji su unaprijed utvrđeni. Izvanredne okolnosti, koje također trebaju biti jasno definirane unaprijed, mogu rezultirati njihovim razrješenjem prije isteka njihova mandata.
Važno je napomenuti da EMFA rješava rizike proizašle iz nedovoljne financijske potpore PSM-a. Države članice moraju uspostaviti procedure koje osiguravaju adekvatno, održivo i predvidivo financiranje kako bi javni medijski servisi mogli ispuniti svoje zadatke, inovirati i dalje se razvijati.
Ovu ekspertizu pružio je Thomas Bergmann, viši savjetnik za politiku EU, Europska radiodifuzna unija (EBU).
Kakvi su novi napredci u vezi transparentnosti vlasništva nad medijima?
Transparentnost vlasništva nad medijima ključna je za informiranje javnosti o mogućem političkom utjecaju i omogućavanje regulatorima da spriječe preveliku koncentraciju vlasništva nad medijima u rukama premalog broja vlasnika, što bi moglo ugroziti demokratsku raspravu.
Međutim, EMFA nije pružila snažne sigurnosne mjere u vezi transparentnosti vlasništva nad medijima. Tekst zahtijeva da se objave ime i kontakt podaci izravnih i neizravnih vlasnika koji imaju mogućnost utjecaja na operacije i donošenje odluka. Također se zahtijeva objava njihovih imena kao korisnih vlasnika i ukupnog iznosa državnog oglašavanja koje primaju svake godine. Stručnjaci za slobodu medija uglavnom su suglasni da EMFA-i nedostaje čvrstoće u ovom članku, što ostavlja prostor za skrivanje strukture vlasništva i mogućeg ekonomskog ili političkog utjecaja od javnosti.
Europski parlament prethodno je preporučio široku objavu informacija o političkoj pripadnosti i drugim korisnim vlasnicima medijskih poduzeća kako bi se potaknula odgovornost i transparentnost. U usporedbi s verzijom EP-a, konačna verzija EMFA-e pokazuje značajan korak unatrag.
Nacionalna regulatorna tijela ili druga nadležna tijela trebaju razviti baze podataka o vlasništvu nad medijima koje sadrže ažurirane i lako dostupne informacije o korisnim vlasnicima s ograničenim skupovima podataka. Nadalje, Komisija bi trebala pružiti smjernice o tome kako učiniti informacije o strukturi vlasništva pružatelja medijskih usluga dostupnima i uspostaviti EU-širu bazu podataka o vlasništvu nad medijima. EMFA je propustila priliku uvesti jake zahtjeve za transparentnost, ali snažna pravila provedbe poduprta odgovarajućim provođenjem mogla bi stvoriti značajnu transparentnost korisnog vlasništva nad medijima diljem EU-a.
Ovu ekspertizu pružila je Eva Simon, viša službenica za zagovaranje pri Uniji za građanske slobode za Europu.
Na koji način će mjere o uredničkoj neovisnosti ponuditi novinarima veću slobodu u njihovom svakodnevnom radu?
Članak 6 koji se bavi obvezama pružatelja medijskih usluga, posebno uredničkom neovisnošću, po našem mišljenju nije dovoljno snažan. Prvo, odnosi se samo na medijske organizacije koje pružaju vijesti i aktualne događaje, a formulacija nije precizna. Navodi se da “trebaju poduzeti mjere koje smatraju prikladnima kako bi osigurale neovisnost uredničkih odluka”. Drugo, tekst govori o “uredničkim odlukama”, ali nije jasno na kojoj razini. U nekim zemljama to može biti korisno sredstvo za provedbu uredničkih statuta ili smjernica.
Preporuka Komisije (EU) 2022/1634 od 16. rujna 2022. o internim mjerama zaštite uredničke neovisnosti i transparentnosti vlasništva u medijskom sektoru koristan je katalog najboljih praksi koji bi trebao potaknuti medije da uspostave samoregulativna tijela, uredničke statute, ombudsmane itd. No, nema obveze.
Članak također zahtijeva od pružatelja medijskih usluga da “osiguraju objavljivanje svakog stvarnog ili potencijalnog sukoba interesa koji može utjecati na pružanje sadržaja vijesti i aktualnih događaja. Ponovno se samo govori o objavi i ne zabranjuje takav sukob interesa.
Pozitivno je što se u uvodnim odredbama navodi: “Urednička neovisnost posebno je važna za pružatelje medijskih usluga koji pružaju vijesti i aktualne događaje zbog njihove društvene uloge kao javnog dobra.”
Ovo stručno mišljenje pružila je Renate Schroeder, direktorica EFJ-a.