Sindikat novinara Hrvatske posljednih godinu dana intenzivno radi na okupljanju atipičnih radnika/ca, a u nastavku ćemo navesti neke od aktivnosti koje smo potaknuli kroz projekt „Sindikati za pravedan oporavak“. U Novinarskom domu prošli tjedan održana je još jedna radionica za atipične radnike/ce u medijima, radionicu su vodili članovi Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju i stručni suradnici SNH za kolektivno pregovaranje, Bojan Nonković i Jakov Kolak.
Nonković je pričao o sindikalizmu za početnike, a Kolak je rekao nešto više o važnost organiziranja. Radionica je nastavak edukacije atipičnih radnika/ca u medijima te medijskih „freelancera“ o njihovim pravima. Hrvatska je, kada govorimo o radničkim pravima, jedna od rijetkih zemalja EU-a koja u donošenju zakona o radu ne prati promjene koje se zadnjih godina događaju na tržištu rada, a tiču se atipičnog rada. Kada pričamo o atipičnim radnicima u medijima možemo govoriti i o puno širem opusu zanimanja odnosno struka čija prava nisu zaštićena, pa je radionica je ovoga puta održana i za malo širu publiku, kao što su članovi Društvo konferencijskih prevoditelja, Hrvatskog društva filmskih djelatnika, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, te najnovijih članova SNH – Društva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja.
Atipični rad baš je tipičan kada govorimo o medijskim radnicama i radnicima. Zato smo se u našem projektu dosta posvetili toj problematici i saznali da postoje primjeri dobre prakse iz inozemstva. Tako je na prvoj radionici o radničkim pravima atipičnih medijskih radnika/ca govorio predavač Pablo Aiquel, iz Sindikata novinara u Francuskoj te član radne grupe za freelance medijske radnike u okviru European Federation of Journalists – EFJ. Navesti ćemo samo jedan od podataka koji je Pablo s nama podijelio, a koji je fascinantan: “U Francuskoj je još 1974. godine donesen Cressardov zakon koji daje jednaka prava novinarima (tzv. pigistes) koji su plaćeni po komadu (članku, fotografiji, itd.) kao i stalno zaposlenima. Dodatno, zakon o radu na “pigistes” proširuje širok raspon zaštita koje se primjenjuju na stalne zaposlenike: naknada u slučaju bolesti, majčinstva, industrijskih nezgoda, nezaposlenosti, umirovljenja, otkaza (uključujući otpremninu), odredbu o plaćenom dopustu i usavršavanju te primjenu novinarskih kolektivnih ugovora.” Još jedan zanimljiv podatak je da se u njihovom sindikatu kao podružnica organiziraju čak i planinarski vodiči i alpinisti. O pravima freelance medijskih radnika/ca u Danskoj čuli smo više i od Allana Boyla Thulstrupa na predavanjima u listopadu 2022. godine, koji nam je rekao da su u Danskoj krenuli organizirati freelancere davne 1977. godine te su prava atipičnih radnica uklopljena u kolektivne pregovore na razini medijskih kuća i imaju gotovo jednaka prava kao i oni stalno zaposleni.
Koliko Hrvatska kaska za europskim zemljama mogli smo pročitati više u članku pod nazivom; “Jesu li freelance radnici i radnice građani drugog reda”? U Hrvatskoj, osim što ne postoji podatak koliko ljudi radi na atipične ugovore u medijima (autorske ugovore, ugovore na određeno…) ili preko vlastitog obrta, iz prakse znamo da se taj broj ljudi povećava munjevitom brzinom. Ono što povezuje ovu raspršenu radnu snagu su prava kojih nemaju. SNH je u prosincu ove godine objavio rezultate ankete/istraživanja o nestandardnom radu u medijima. Cilj istraživanja bio je prikupiti osnovne informacije o radnom statusu atipičnih radnika, honoraraca i freelancera, čiji se glasovi slabije čuju kod poslodavaca, zakonodavaca i šire javnosti, a rezultati su poražavajući i nevjerojatno tužni. Osim nedostataka socijalnih prava i kršenja radničkih prava, ovi radnici trpe ozbiljne psihičke, nerijetko i fizičke posljedice zbog prekarnih i nesigurnih uvjeta rada.
Osim na HRT-u i HINI u Hrvatskoj ne postoje kolektivni ugovori za radnike i radnice u medijima, većina radnika uopće nije organizirana. Pitanje je do kada će ova neodrživa situacija izdržati. Po pitanju kvalitete obavljanja posla, svjedoci smo srozavanja neovisnog i profesionalnog novinarstva. No, bez razgovora o radničkim pravima radnika/ca, ne možemo govoriti o lošem novinarstvu, jer jedno je preduvjet za drugo.
Sindikat novinara je prošlu godinu otvorio vrata osnivanju podružnica atipičnih radnika/ca i osnovana je prva podružnica Društva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja. Nadamo se samo da će članovi drugih strukovnih udruženja, ali i naši članovi shvatiti da bez vlastite aktivacije i borbe na ovom polju neće doći ni do poboljšanja uvjeta rada.
Projekt “Sindikati za pravedan oporavak provodi se u suradnji sa Europskom federacijom novinara, a financira ga EU.