Cenzura u ratno vrijeme: kad EU oponaša Putina

Izvor: EFJ

Autor fotografije: Mladen Aantonov / AFP

Ovaj je članak izvorno objavljen u “The Chronicle of the Human Rights League” , br. 199, travanj-svibanj-lipanj 2022.

Protiv ratne propagande se ne borite cenzurom. Europska unija zaboravila je ovo zdravo načelo kada se odlučila na cenzuru ruskih državnih kanala Russia Today (RT) i Sputnik na teritoriju EU, nedugo nakon invazije ruske vojske na Ukrajinu.

“Istina je prva žrtva rata” (1), prisjeća se bivši britanski kancelar Philip Snowden. O tome svakodnevno svjedoče odjeci oružanog sukoba u Ukrajini, od genocidnih poziva koje propagandisti Kremlja puštaju na ruskom javnom kanalu Rossiya1 do legendi koje preplavljuju ukrajinske društvene mreže, poput “duha Kijeva”, lažnog pilota koji se prikazuje kao simbol otpora, imaginarni as i rekorderom koji je srušio više od 40 ruskih zrakoplova (2)!

Zapravo je to ovako: države u sukobu više nisu zadovoljne vođenjem bitaka na zemlji i u zraku. Vode i informacijski rat, gdje je sve dopušteno, mimo novinarske etike, čije je izvorno načelo upravo potraga za istinom u službi javnog interesa. Vojske služe vladarima koji ih vode. Novinari uvijek trebaju služiti javnosti. Novinarstvo, ono pravo, antiteza je propagandi. Borba za slobodno, neovisno i vjerodostojno novinarstvo, novinarstvo zamišljeno i osmišljeno kao javno dobro, nužno podrazumijeva i borbu protiv bilo kakvog uplitanja vladajućih, ma tko oni bili. To nije lako u vrijeme mira. Još je manje u vrijeme oružanih sukoba.

Nedavne objave medijskog rata od strane Europske unije razlog su za zabrinutost demokrata. Navodno ekonomskim sankcijama, države Europske unije dale su si ovlasti cenzurirati ruske medije na europskom tlu. Mjera je šokirala profesionalne novinarske organizacije i stručnjake za medijsko pravo. Bez uzburkavanja javnog mnijenja, u kontekstu osvete protiv ruske invazije na Ukrajinu. Međutim, temeljna načela su u pitanju…

U liberalnim demokracijama sloboda izražavanja, čak i propagandnog, je zaštićena. Ne vrijedi samo za ono što čini konsenzus. Europski sud za ljudska prava često podsjeća da se ta sloboda također odnosi na riječi i ideje “koje šokiraju, vrijeđaju i uznemiruju” (3). U istom duhu, Sud u Strasbourgu novinarima, koje smatra “watch dogs” demokracije (4), daje povlaštenu zaštitu.

Kako bi ograničili bilo kakav rizik od vladine proizvoljnosti u pogledu audiovizualnih medija, europske su države uspostavile neovisna regulatorna tijela – poput Conseil Supérieur de l’Audiovisuel, u francuskom govornom području Belgije – koja imaju isključivu nadležnost odobravati ili povlačiti radio ili televiziju dozvole za emitiranje. Ove zdrave smjernice ni na koji način nisu spriječile Europsko vijeće, odnosno vlade država članica Europske unije, da 1. ožujka donesu uredbu kojom se uspostavlja cenzura na cijelom teritoriju EU i svih medija (kabelskih, satelitskih, internet, platforme za dijeljenje videa, aplikacije), šest ruskih kanala: pet europskih entiteta Russia Today (RT) i Sputnik. Po prvi put u desetljećima, vlade su same sebi dale ovlast da zatvore medije, u postupku koji u potpunosti krši europske pravne standarde u pogledu medijske regulacije. Mjeru je 27. veljače najavila osobno predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, u prilično borbenom duhu: “Zabranit ćemo medijsku mašineriju Kremlja u EU. Državni mediji Russia Today i Sputnik, kao i njihove podružnice, više neće moći emitirati svoje laži kako bi opravdali Putinov rat i posijali podjele u našoj Uniji. Stoga razvijamo alate za zabranu njihovih otrovnih i štetnih dezinformacija u Europi” (5). Žalba je pokrenuta uz zapanjujući pristanak Europskog udruženja neovisnih regulatora (ERGA), unatoč tome što im je oduzeta isključiva nadležnost za povlačenje audiovizualnih licenci! Službeno, cenzura ruskih državnih kanala u Europi nije mjera regulacije medija već “ekonomska sankcija”. Uredba Europskog vijeća koja formalizira odluku dovodi licemjerje do te mjere da tvrdi da novinari sankcioniranih kanala ostaju ovlašteni raditi svoj posao… Pokrivanje europskih vijesti, ukratko, za kanale koji više ne postoje.

Europska federacija novinara (EFJ), glavna organizacija koja predstavlja profesiju u Europi, koja nikada nije propustila osuditi propagandu Kremlja, oštro osuđuje cenzuru koju provode europske vlade (6). Naravno, morate se boriti protiv propagande, kaže ona, ali cenzura je najgora strategija koju treba razmotriti. Suočena s dezinformacijama, cenzura je neučinkovita – RT i Sputnik dostupni su svugdje u Europi, putem online videoplatforme Rumble – kontraproduktivno – i tako hrani zavjeru,  iznad svega protivno temeljnim slobodama.

Ova zabrana također lišava novinare, analitičare i građane EU-a bitnog izvora informacija za dešifriranje komunikacijske politike Kremlja. Jer pristran izvor ostaje izvor. Za EFJ pravi protuotrov dezinformacijama nije zabrana medija, “već promicanje dinamičnog, pluralističkog, profesionalnog, etičkog i održivog medijskog ekosustava, potpuno neovisnog o moćnicima”.

Profesor Dirk Voorhoof (UGent), koji je jedan od najboljih stručnjaka za sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, u području slobode izražavanja: “Čini se da je odluka o zabrani RT-a i Sputnika od strane EU više ili manje ishitrena i predstavlja obilježja proizvoljnog i posebno nerazmjernog miješanja Europske unije u slobodu izražavanja i informiranja bez granica, zaštićenu člankom 10. Konvencije Suda za ljudska prava, te kao uskraćivanje slobode medija zajamčeno člankom 11. Povelje o temeljnim pravima EU” (7).

Dirk Voorhoof, kao i EFJ, ističe da je EU itekako mogla nametnuti sankcije unutar postojećeg okvira neovisne regulacije medija. Izvješće Europskog audiovizualnog opservatorija (8) detaljno opisuje sankcije koje su nezavisni regulatori nekoliko država članica EU poduzeli protiv RT-a i Sputnika. U Njemačkoj, Bugarskoj, Estoniji, Litvi, Latviji i Poljskoj, kontradiktorni i objektivni postupci koje su pokrenula tijela neovisna o vladama rezultirali su ukidanjem licenci koje uživaju ruski kanali u tim zemljama. Stoga je bilo moguće djelovati u skladu s europskim pravnim standardima, čak i ako bi proces zahtijevao više vremena.

“Nametanjem zabrane određenim ruskim medijima u svim državama članicama EU-a”, zaključuje Dirk Voorhoof, “Europsko vijeće i Europska komisija možda su otvorili Pandorinu kutiju na štetu vlastitih ključnih vrijednosti demokracije, vladavine zakona i slobode medija.” Europska cenzura na RT-u i Sputniku također ima dramatične posljedice na ruski medijski krajolik. EU je Kremlju na pladnju ponudila priliku da pokrene spiralu represije protiv neovisnih ruskih medija i zapadnih dopisnika.

Mediji su zatvoreni, deseci ruskih novinara odlaze u egzil u Tursku i Gruziju… Ponovljeni pozivi EFJ-a da se ovim novinarima daju europske vize većinu država EU-a ostavljaju ravnodušnima. U međuvremenu, Europska unija ustraje. Nakon Svjetskog dana slobode medija, 4. svibnja, u sklopu šestog paketa sankcija protiv Rusije, još tri ruske državne televizije zabranjene su u Europi: RTR Planeta, Rossiya 24 i International TV Center (9). “Zabranjujemo tri velika ruska državna emitera iz našeg etera. Više im neće biti dopušteno distribuirati svoj sadržaj u EU u bilo kojem obliku”, kaže Ursula von der Leyen, uspoređujući te kanale s “megafonima koji agresivno pojačavaju Putinove laži i propagandu. Ne smijemo im više dati prostora da šire te laži” (10). Suočeni s prohibicionističkim zamahom EU, organiziran je otpor. U Nizozemskoj je 23. svibnja koalicija pružatelja internetskih usluga, Nacionalna udruga novinara (NVJ) i organizacija za građanska prava Bits of Freedom, podnijela zahtjev Sudu pravde za poništenje zabrane RT-a i Sputnika. Europske unije, u Luksemburgu. Bez sumnje bi bilo korisno da sud ispita šutnju Europske unije u odnosu na druge činove cenzure koji su, ovaj put, usmjereni na zapadne medije. Dana 19. travnja, EFJ je osudio (12) odluku francuskog satelitskog operatera Eutelsata da ovlasti dva svoja ruska korisnika, platforme za naplatu televizije Trikolor i NTV-Plus (GazpromMedia Holding), da prekinu emitiranje osam zapadnih televizijskih kanala u Ruskoj Federaciji. Od početka ožujka ruski gledatelji više nemaju pristup BBC Worldu, CNN-u, Deutsche Welleu, Euronewsu (na ruskom), France 24, NHK World, RAI News 24 i TV5 Monde. Čini se da do danas Europska komisija nije poduzela ništa kako bi spriječila Eutelsat da dopusti cenzuru zapadnih informativnih kanala u Rusiji.

Ako je istina prva žrtva rata, to je zato, ako ne i prije svega, jer je zaraćenim stranama, na kojoj god strani bili to odgovara. Što je u suprotnosti s pravom građana na pristup informacijama, pa makar one bile i neobjektivne.

Ricardo Gutierrez

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Imate problem ili nedoumicu? Tražite savjet ili bi htjeli nešto predložiti? Slobodno nam se javite!